1996 - mozda najbolja Goranova godina.
4 finala i 5 pobjeda na turnirima.
Meni najdraza godina, no tek na turniru u Stuttgartu....
tih momenata se jos dan danas sjecam.
Nezaboravnih momenata.

No krenimo redom - prvi turnir u Sydneyu - preko Woodysa do
finala. Tamo stari prijatelj Todd Martin. Gubi u 3 seta.
A ona kiks na Australien Openu. Dobije onog Karbachera glatko,
te gubi od Renza Furlana. Tada 38. na svijetu. A Furlan
nije bas neki igrac na brzim terenima, mada mislim da je
on bio u finalu Beca, ali nisam siguran.
A onda slijedi prvi turnir u Zagrebu. Croatia Open.
Finale protiv Piolina. Covjeka koji do tada ima iza sebe
8 finala i nula pobjeda. Osam! Nula od osam! I svi mislimo,
pa nece valjda sad serija puknuti protiv Zeca.
I nece - Goran dobiva u tri seta, u Dubaiu na hard courtu
dobije glatko Costu u 2 seta, ali nema tjedan nakon toga
snage u finalu protiv Sticha. Cak mislim da je to Stichu
bila zadnja turnirska pobjeda. A onda u Milanu se onaj
dobri Goran u polufinalu malo opusta, budi se onaj ludi.
Polufinale Guy Forget, ljevoruk kao Goran. Nakon sto je
izjednacio na 1-1 u setovima, ima servu za mec kod 5-3 u
trecem. Gubi servu, te totalno poludi na terenu, jer ga
je kao sudac pokrao. Igra svom snagom returne, te ima
mec loptu kod 5-4. Opet sudac u korist Forgeta, a onda
ne da poludi, nego eksplodira negativno. Namjerno sudi
svaku out-loptu kod serve kao dobru. Forget na prednost
odigra prvu servu jedno 30 cm u out, Goran ruke naprijed
i kaze glavnom sucu - dobra lopta. Ovaj zove Gorna naprijed,
Goran kaze da je dobra i on sjedne na klupu. Dode supervizor,
poprica sa njim, smiri Gorana. On nekako 5 minuta diskutira,
te kad sam mislio izgubit ce mec, dobije tiebreak, te u finalu
dobije Rosseta, svog starog frenda.
Odmah nakon Milana dode do finala Rotterdama. Finale protiv
Kafelnikowa. Isto njegova stara musterija.
U trecem setu Goran servira kao lud. As za asom. Nakon sto
je odservirao 3 asa u nizu u jednom gemu, te u sljedecem
nastavlja niz od 3 asa - znaci 6 komada, kod 40-0 za Zeca
Goran odigra prvu servu foult. Nakon toga dode Kafelnikow
na mrezu, te mu kaze, ako mi stisnes as, placam pice.
Goran se nasmije - i pogadajte ....drugi servis as za
vodstvo u trecem setu. Publika je aplaudirala, jer je
Goran pokazao zasto je u tom trenutku bio najbolji server
u dvorani i na svijetu. Nesto poput Ljube krajem prosle
godine. Samo sto je Goran servisima protivnike ubio u pojam.
Prvi masters serije turnir u Indian wellsu polufinale
protiv Haarhuisa. Prvi set izgubi, drugi ude u tiebreak,
ima set loptu i servu. Stisne cisti as, a linijski sudac
vikne Foot Foult. CIjeli mec suti, a onda na set loptu
vikne Foot Foult. Goran po.pizdi, nema se pod kontrolom,
gubi tiebreak.
Nakon toga iduci Key Biscane. Polufinale Sampras.
Prvi set nema sanse, ali nakon prvo seta slijedi kisa.
Vrati se u mec, dobije drugi, te nakon sto je odmah
breaknuo u trecem, nema volju vise returnirati Samprasu,
jer zna da ce dobiti svoj servis do kraja! Servira treci
set da Sampras nije uhvatio niti 4 poena.
Prvi ulazio kako je htio. Kaze Sampras, da do sada
nije nikad izgubio tako glatko od Gorana, jer da je ovaj
imao servu ubitacno. Najbolja prva i druga serva svijeta.
Finale - Agassi. I kad smo mislili, evo prve pobjede preko
bare, budi se sa ukocenim vratom. Cekam doma prijenos
na Eurosportu, javlja reporter, zbog ozljede vrata Goran
pomakao mec za 3 sata kasnije. Vec kod ugrijavanja vidis
da ne moze niti udarit servu sa 100 na sat. Kod 3-0 u finalu
preda mec. Jedno od onih finala kada sam bio jako tuzan,
jer nije bio kriv za takvu povredu.
Zaboravio napisati, da je u Milanu slavio duplu pobjedu,
finale sa Andreom Gaudenzijom dobio parove.

A onda niz od vrlo losih igara na pijesku. Kada je imao
dobru godinu u dvorani, bio je los na pijesku i obrnuto.
Nikad nije bio super u dvorani, na pijesku i na travi.
Da je imao tako spojene godine i pobjede, bio bi prvi na
svijetu.

U Roland Garosu ima super zdrije.b, a onda izgubi od
onog Karbachera glatko u 3 seta.

Wimbledon - spomenuo bih onog Volkowa, covjeka koji je
prilikom nekog sudara ozljedio svoju desnu ruku s kojom
je igrao, pa je prebacio tenis na lijevu.
Zato je igrao nekako smijesno, jer je on u stvari bio
desnjak.
Goran gubi inace svoje 1/4 finale od Stoltenberga.
I to bas izgubi 2 tiebreaka od 3. Da je usao u polufinale,
cekao bi ga Krajicek, jer je ovaj dobio Samprasa.
I Krajicek je otisao do kraja, dobio onog Washingotna
u tri glatka seta, u finalu je jedna cura gola pretrcala
teren....:-)

Nakon OI gdje gubi glatko prvo kolo od Ondruske,
u Indianapolisu igra ponovo finale. Pete je sa druge strane.
Teska dva seta, opet bez pobjede. Kako je Boris Becker
ostao bez turnira na pijesku, tako je Goran ostao bez
turnira u Americi.
A onda US Open.

Nakon sto je dobio Edberga u svojoj zadnjoj oprastajucoj
godini (covjek se je "oprastao" cijelu godinu, da dobije
na svakom turniru nekakav pokolon), u polufinalu
Pete Sampras. Nakon sto je spasio 4 mec lopte u trecem setu
tiebreaka, izgubi 4. set. Ali treba malo vratiti film
Pete-a dva dana prije. 1/4 finale protiv Alexa Corretje.
Igra se peti set. Sampras od muke vise ne moze igrati,
povraca po terenu, trci uz rub terena da povrati u cvijece
ili iza ograde. Samo servira i ide na mrezu, pokusava
se odrzati na zivotu. Igraju tiebreak, Corretja ima
mec loptu. Ima i drugu. Ima i trecu. Ali ne moze dalje.
Sampras ne da puze po terenu, nego samo sto se ne srusi,
ali ne gubi mec.
To je ono sto ja kazem sve te godine - Goran nije imao srecu.
Nije imao srecu 1992. godine u Wimbledonu, nije imao
srecu u finalu kada mu se vrat ukocio. Nije imao srecu
na US Openu. Jer da je Sampras izgubio mec od Corretje,
Goran bi ga sredio u polufinalu. A u finalu Michael Chang
nema sanse protiv Samprasa. Toliko mi je zao tada bilo,
jer Goran je mirisao Grand Slam, da je imao ono zrno srece,
osvoio bi 1992. godine Wimbledon, 1996. godine US Open,
French Open je bio blizu, 1998. godine Wimbledon.
Ovako je ostao samo na jednom Grand slamu, a zasluzio ih
je vise. Ja bih cak rekao da je imao srecu, imao bi
sva 4 turnira. Ali takva mu je bila pisana sudbina.

Nakon sto izlazi iz forme, dolazi u Stuttgart.
A o tome slijedi novi topic...jer tu imam sto za pisati

 996 - Stuttgart.
Turnir za pamcenje, jer sam dobio Goranovu kapu, popricao
sa njim par minuta, dobio karte itd... no krenimo redom.

Odem u subotu na kvalifikacije, te svrljam po glavom terenu
tj. na ona 2 pomocna terena (dvorana 1 & 2).
Vidim tako igra Sasa u subotu ujutro prvi single kvalifikacija,
a ono u sred igre Goran dode sa Marticem.
I Sasa nekako dobije mec, u nedjelju mu je drugi mec.
Kupim i u nedjelju kartu za kvale, jer ipak vidis igrace
kako treniraju, skupljas autograme itd.
Tako sam cekao u nedjelju do 21 sat, dok nisam dobio
autogram od Agassija. Stao sam u red i strpljivo cekao.
Vidim raspored...igra Zec i parove sa Sasom. Dok sam cekao
tako Sasin drugi mec kvale, sretnem one momke koji su
Gorana prije nekoliko godina interviewali na Hrvatskom.
O tome sam vam vec pricao. I tako pocnem s njima spiku
na nasem domacem jeziku, kad ono jedan linijski sudac
pita mene na Hrvatskom: Pa sto si i ti iz Hrvatske?
Kazem pa jesam! I tako linijski sudac Robert postane meni
frend. Pricamo tako o tenisu, te me on pita, jel znam
jednog trenera Hrvata, koji radi kod mene u blizini.
Kazem da znam jednog, budem pitao u klubu jer je jos tamo.
Vracajuci se u nedjelju navecer natrag, vidim svjetlo u
dvorani, te svratim tamo. Upoznam njega, te mu kazem za
Sasu i Gorana, da su tu. On kaze Sasa? Pa ja s njim
znam trenkat, kad sam u Varazdinu...mozes mislit koja slucajnost.
I tako se dogovorimo mi u pon. ujutro da odemo ispred
dvorane, pa da cekamo na Zeca i Sasu. I tako cekamo mi njih,
te dodu oni i stvarno - ovaj kaze mom frendu: pa di si lipi,
aj na pice, samo me prati.... i vrati se moj frend
sa iskaznicom! Malo kansnije - linijski sudac onaj drugi frend
-isto se vrati sa iskaznicom!
Na njoj je pisalo players family.
I u utorak ujutro dobijem i ja iskaznicu!
Moljakao sam Sasu, dok nije rekao, ma uzmi ako hoces,
on je sredio to. Mozes mislit veselja!
Mogao sam sjediti u lozi sa Marticem, ali to je sugavo,
ne mozes navijati. Pa sam sjedio iza terena malo vise,
trebala se je zastava vijoriti.
I tako gledam u utorak Edberg-Ivanisevic, Goran dobije
mec. Sljedeca runda Todd Martin, ali dan pauze.
Mislim si ja - sine, ovo ti je sansa, odem u srijedu
ujutro u firmu, predam godisnji, kazem nema me cijeli tjedan,
ne pitajte zasto! I tako hodam utorak oko podneva okolo,
te vidim mec Krajiceka, koji je dobio. Hodam tako izmedu
dva meca okolo, te cujem kako jedan skolski razred govori
o tome, da mogu biti prisutni jednoj press konferenciji.
A na konferenciji nitko drugi nego - Richard Krajicek!
I tako hodaju oni prema pressici, a ja onako "slucajno"
iza njih stao u red. I usao unutra! Nitko da je pitao
je si ti s snjima ili ne - usao i sjedim sa strane.
I tako pitaju ga Njemci sto je jeo za dorucak, koji broj
cipele nosi itd. Ono djecja pitanja. Ja sam tada bio
21, a klinici mozda 7. razred. Ma banana, mislim si ja,
sad cu ga ja pitati ona vaznija pitanja:
Prvo (a Krajicek zna Njemacki) - kako ti je igrati
protiv Gorana Ivanisevica?
Odgovor: uuuuu...ne mogu naci recepta protiv njega,
kada ga vidim u svom dijeli zdrije.ba, molim da ispadne
prije mog meca.
U Wimbledonu, kada sam dobio Pete Samprasa,
molio sam da ne igram protiv njega polufinale, jer bi
me dobio...*smijeh*
Drugo pitanje: zasto uvijek gubis vazne meceve protiv njega,
a imas mec loptu i slicno?
Na to pitanje ne zna niti moj trener odgovor!
Trece pitanje: Je li mislis, da je i Goran zavrijedio
da dobije Wimbledon kao ti ove godine?
Odgovor: Od svih igraca koje znam, a koji nisu dobili
Grand slam, Goran je onaj koji je najvise zavrijedio.
A ja ti kazem da ce dobiti Wimbledon kad-tad, samo 
da ima srecu, dobar zdrije.b i dobar voley....

Tako zavrsi pressica sa Krajicekom. Potpis na T-Shirt
i onda magla, da ne skuze tjelohranitelji, da ja nisam
iz tog razreda...
Zaboravio reci, u pon. navecer igrali Goran i Zec
parove. Dobili nakon sto su spasili 3 mec lopte u trecem
setu tiebreaka.
Onda utorak - Goran dobio Edberga.
Onda srijeda - opet parovi.
Ovaj put mec lopte u drugom setu, ali ovaj put na servis
Gorana. Igrali su u 21 navecer u maloj dvorani.
Dvorana prima jedno 100 ljudi, ne vise, od toga 15 Hrvata.
A bili smo glasni. Zanimljiv detalj: ja uvijek sjedim
na liniji, gdje se servira ili na baseliniji.
I tako sjedim prvi set na liniji gdje se servira.
Servira Goran na break loptu, prvi ode za milimetar u out.
A na toj liniji sjedi moj Hrvat sudac! Ovaj digne ruku,
Goran pocne vikat, cmon the ball was in.
Ja gledam Robija, on mene, ja viknem Goranu,
bio je out, sudac je nas, bio je, vidio sam.
Vidi on Roberta, zapamti lice. Drugi set promijene suce,
ja se preselim na base liniju, sjedne do mene moj frend
sudac, jer je zavrsio svoj mec. Oni se inace mijenjaju
svaki sat vremena. I tako mec traje traje...
te Jan SIemerink non stop kod servisa gazi liniju,
ja svaki put kazem ovom linijskom sucu, da gazi liniju.
I moj frend kaze - ovo je nemoguce!
I tako u trecem setu imaju nasi break point,
a ja kazem na njemackom onom sucu, da gleda nogu kod servisa.
I sto je bilo - prva servis - Foot foult....
nasi rade break i idu dalje.
Nakon meca svi mi Hrvati na izlazak sa terena, stojimo
i cekamo. Dode Goran, a ono mokar, svi traze potpise...
a onda slijedi meni najdrazi razgovor sa njim.
Ja: Gorane - jel mi das svoju kapu?
G: Pa sto ce ti moja kapa?
J: Pa da imam kao uspomenu na tebe.
G: A sto cu ja dobiti od tebe?
J: Pa navijat cu sutra protiv Martina dok ne crknem!
G: Dok ne crknes?
J: Dok ne crknem Gogo. Taman isao kuci bez glasa.
G: A dobro onda. Skine on kapu Sergio Tecinnija,
stavi potpis na zalost kemijskom, da mi je onako mokru...
a svi Hrvati oko mene: koju ovaj srecu ima.....

Iduci dan protiv Todd Martina - Goran u svom elementu.
Dobije u dva, te prilikom izlaska iz dvorane pokaze mi palac.
Ali iduci dan Jan Siemerink i Goran nema rijesenja za
lijevoruke servise. Gubi mec..ali ne i parove.
Drugi dan navecer opet parovi, nasi spasili ponovo
jednu mec loptu u drugom setu, dosli u polufinale.
Posto imam iskaznicu, idem u subotu na polufinale.
Znao sam koji puta ici u players postaje i odaje,
igrao sam pikado sa Arazijem, igrao biljar
sa Rossetom.

Subota navecer - parovi. U dvorani 200 ljudi,
ali ima i Hrvata. Nasi protiv Jaco Elting i Haarhuis,
tada meni se cini broja jedan u parovima.
Dobijemo drugi set usko u tiebreaku, kod 4-5 u trecem setu
opet mec lopte na servis Sase. I to ne jedna, nego jedno
6 komada. Kod 6. lopte odservira Sasa sa drugim servisom
as. Pogleda Sasa Gorana, Goran Sasu. I pocnu se smijati.
Kao ono: Sasa ne zna kak je samo ugurao taj as.
A ja sjedim u lozi sa Marticem, do mene izmedu nas
moj frend koji trenka sa Sasom. I mi se smijemo...
ali nazalost iako smo navijali, nasi gube parove u
tiebreaku treceg seta. A bili su blizu finala parova.

Kada sam u subotu odlazio kuci, na sam ulaz u dvoranu
moglo se je vidjeti, tko igra s kim... a ja ni pet-.ni
sest, pa drpio onu tablicu na kojoj je pisalo:
G. Ivanisevic. I ta plocica od plastike krasila je moj
Ford jedno 4-5 godina.....sve do 2001. godine.
Skinuo sam je u proljece, jer sam prodavao auto.

I tako sam upoznao i Gorana i Sasu, sa Sasom popricao
par rijeci. Vrlo ugodan momak, samo sto nije igrao tako super.
Ali vrlo dobar momak, ono sto bi rekli nasi:
Mozes s njim popit pice.

Ali Tour nastavlja dalje: Goran dobije finale Moskve
sa onim svojim repekom na glavi - musterija Kafelnikow nije
imao sanse. Spomenimo samo to, da su Goranu fuckali na svaki
servis, ali on se nije dao iz takta izbaciti.

Na mastersu u Frankfurtu ima dobru grupu:
Muster, Krajicek i Chang.
Krajiceka dobije ponovo 7-6 u trecem setu,
protiv Changa ima mec loptu, ali zapuca forhand u mrezu
bez veze. A onda tankira mec.
7-6 6-7 1-6.
Sad ne znam bi li sa pobjedom izbjegao Petea u polufinalu
ili ne bi... - u polufinalu prvi set 5-4, 30-40 za Petea.
Set lopta. Goran drugi servis as kroz sredinu.
Dobije prvi set tiebreak. Drugi set opet pripetavanje.
Ovaj put tiebreak na drugu stranu.
Treci set sve ok do 6-5. Goran servira za tiebreak,
ima prvu break loptu Sampras u tom setu.
Goran zbog nervoze odservira duplu na mec loptu.....plako sam od tuge, jer imao je ponovo sansu. Lopta-dvije za tiebreak, bio je bolji, a opet ispao kao gubitnik.

Grand slam cup gubi polufinale, ali u 1/4 finalu protiv
Kafelnikowa dobije mec u pet setova, nakon sto je gubio
0-2. Ali protiv Beckera nema snage, izdusio u tri seta.

idući stvarno svaka čast ovo je pravi gušt čitati, samo tako dalje. 

 

Mislio napisati Zec i Sasa, a ne Zec i Goran...tu se malo zeznuo.

Inace sam dokumentirao njegov poster s potpisom, onu loptu sto sam dobio u Heilbronnu, te njegovu kapu. Kad zavrsim "kronologiju" do zadnjeg meca protiv CMON Hewitta, pokazat cu slike. Tada nazalost u doba fotografije nisam imao digitalku. To mi je zao. Sjecam se samo, da je u Heilbronnu imao podrapane tenisice, jer je zaboravio svoje nove u hotelu, pa je uzeo iz torbe one s kojim trenira... mozes mislit beda, samo sto mu nisi vidio carape.

 

Usporedbe radi: Goranove musterije Krajicek, Rusedski, Kafelnikov...

Protiv Krajiceka skor 9-3, od toga niz pobjeda od 0-2 pa do 9-2, da bi zadnji u Stuttgartu izgubio. Opet moj Stuttgart. Do Wimbledona je imao Tiebreak skor      6-1, izgubio je Wimbledon taj jedan tiebreak, te zadnja dva u Stuttgartu.

Musterija Rusedski. Tako antipatican momak. Ima nesto protiv Hrvata. Goran je imao skor od 9-0, da bi zadnji mec izgubio. Opet 9 pobjeda. kao protiv Krajiceka. Ok - ona u Zagrebu - komentar slijedi kasnije - je ukradena, to priznajem. Ali krali su i Goranu taj prestup. Bilo finale 2001., bilo ´polufinale protiv Haarhuisa. Kad-tad se sve vraca. Protiv Rusedskog do beca finala 1997. godine 7-0 u tiebreaku, a nakon sto gubi prvi tiebreak, opet radi niz...od 4-1. Znaci protiv Rusedskog ima niz od 11-1 u tiebreaku. Ej ljudi - 11/12 ! Mislim da je to i Greg znao.

Kafelnikov 10-5. Nakon 0-1, pa 2-1, pa 2-2, Goran radi niz od 7 pobjeda u nizu. Sedam! A zadnje dvije pobjede Kafelnikov biljezi 2001. godine.

Goranove crne macke: Sampras 6-12, Courier 3-8, Becker 9-10... vidite da Ljubo bas i nije tako los protiv Federera, jer Goran protiv Couriera bas nije imao sanse, protiv Samprasa jos i je nekako...

 

 1997 godina.

Goran dobro pocinje godinu. Prvi turnir u Sydneyu igra polufinale,
gubi od Henmana, AUS Open gubi 1/4 finale od Mustera.
A onda slijedi Zagreb. Pritisak je veliki, Goran dolazi kao glavna faca turnira,
Suad mu salje inspekciju, jer mu je otac direktor turnira.
Tada se govorilo o velikim imenima poput Kafelnikowa, Leconta i drugih...
no u finalu stara musterija Rusedski. Nakon sto je dobio prvi set i drugi
izgubio, igraju finale u tiebreaku. Svaki server dobije svoju servu, no Goran
kiksa kod 5-5. Rusedski ima mec loptu i servu. Opali prvu servu, a ono cujes
Footfoult. Prijestup ljudi na mec loptu. Mozda jedini poen u karijeri Gorana,
koji je dobio gdje su suci pokrali protivnika. Jedini.
Sjetio se tog poena 2001. godine, kada su Goranu na break loptu viknuli footfoult.
Sve se vraca, sve se placa - kad tad.
Goran spasi mec loptu, Rusedski ljut, gubi i drugi servis. A onda asom dobije
Zec Zagreb. Sto je najbolje, jedan od rijetkih turnira, gdje je Goran
dobio i parove, ovaj put sa Sasom.
Nakon Davis Cupa igra finale Dubaia, gubi od Mustera u 2 uska seta,
ali zato dobije parove. Turnir nakon toga Milano, u lozi sjedi Boban,
bodri Gorana, Goran dolazi u finale i igra meni se cini najbrze finale dvorane.
2x po 6-2 protiv malog Bruguere, nema sanse Sergie. Goran ga rastavio na
proste faktore. A onda mala pauza do Davis Cupa protiv Austrije u Grazu na pijesku.
Nakon sto se je protiv Gilberta Schallera vratio sa 0-2 na 2-2 u setovima,
predaje mec u petom setu kod 1-3 zbog grceva. Ne moze hodati.
No oporavlja se u subotu, nasi smanjuju na 2-1 u parovima, jer su ipak
Sasa i Zec uhodani par. A onda po meni mozda najbolji mec Gorana na pijesku
protiv Mustera. Tu je dokazao, da moze i onog najboljeg igraca na pijesku dobiti...
Dobije Mustera u pet teskih setova, igra sa grcevima, no ipak stiska zube
jer igra za Hrvatsku. Nasi izjednace na 2-2, senzacija je na polomu..no Sasa
gubi glatko 3-0 u setovima. Muster nikad nije izgubio niti jedan mec
na domacem terenu na pijesku - niti jedan. Sve dok ga Goran nije pospremio.
Da podsjetim, Muster je od 1995/1996 osvojio na pijesku ni manje ni vise
11+7 = 18 turnira na pijesku. Ukljucujuci i Pariz.
Htio bih spomenuti i to, da je Muster imao jednu bizarnu ozljedu, na njega
je u Key Biscanu prije Pariza nekoliko godina unatrag naletio pijan vozac,
lijeva noga mu je bila toliko ostecena, da mu je doktor 3 dan rekao,
ako je zadrzi, bit ce dobro. No nakon sto je izasao iz bolnice, Muster
ide odman na teren, napravili su mu nesto slicno nekoj rampi, gdje je sjedio,
ali gdje je mogao mlatiti lopte. Nije htio svoje tijelo samo tako predati.
A i sam Goran je izjavio, da ako bi se pripremao na mec kao Muster, da bi
izdahnuo vec u prvom gemu. Muster je inace trcao kao lud 2 h prije mec,
on je vec bio mokar a nije odigrao niti prvu loptu.
Po meni je Muster mozda jedan od najjacih igraca na pijesku, usudio bih se
reci da je i mali Rafa Nadal samo sjena Mustera, jer je Muster bio kudikamo
jaci. No - Goran ga je dobio na pijesku, znak da je i Goran na svim terenima
medu najboljima.

Goran nastavlja sa dobrom igrom, u Rimu igra polufinale. Gubi od meni jako
dragog Alexa Coretje. Onog Coretje, koji je u 1/4 finalu US Opena protiv velikog
Petea imao mec lopte u petom setu, gdje je Sampras jedva hodao, povracao na terenu.
Inace - vidio sam Corretju live na pijesku u Stuttgartu, u finalu na dodjeli
nagrada je kao iz vica odpjevao Lambadu ili nesto u tom stilu. Ljudi pisali od
smijeha, iako je izgubio, bio je kako kazu Njemci "gut drauf" - dobre volje.

Goran nakon Rima pun optimizma ide u Pariz, no tamo ga Gustafson pospremi
u 4. seta. U Quensu igra finale, no protiv Marka Scuda (smile) nema sanse.
U polufinalu Quensa opet Rusedski, opet tiebreak 3. set. Goran spasava 4 ili
5. mec lopti, sve na svoj servis i dobije najduzi tiebreak u povijesti na
travi - 20-18 treci set.
A onda onaj crni Wimbledon. 2. kolo Magnus Norman. Peti set 14-12, nakon
sto je ispucao 46 ili 47 as servisa, te se je Norman zalio na rad srca,
imao je cak kasnije tegobe u zivotu, mislim cak da je zbog toga i prestao
igrati tenis.
A onda serija poraza do Beca. Prvo kolo-drugo kolo. Nije u formi, malo je
trazi, a naci ce je u finalu Beca. Spomenimo samo, da je u polufinalu igrao
protiv Krajiceka. Medu najludim mecevima tada. Kod 5-4 u trecem ima
Richard 30-40, prva servis foult, na drugu opali Goran svom snago kroz sredinu,
lopta udari u nec, odleti 2-3 metra u zrak, padne tocno na T-liniju.
Mozes mislit koja sreca. Krajicek se nasmije, Goran mu odservira as na drugi.
Nema cile mile - trebas imati jaja za takvo nesto. Kasnije - u polufinalu
Wimbledona - mu se je taj nec vratio, no o tom-po tom.
I tako u finalu opet Greg. Ali ovaj put Greg igra dobro, vodi 2-0 u setovima.
Goran gubi zivce, vec je dobio opomenu zbog loma reketa, sljedeca opomena je
gubitak poena. Treci set - Goran ima 30-30, odigra vrlo lose laki poen na
mrezi. 30-40, Goran baca reket, lomi ga. Po ATP rezonima i pravilima,
znacilo bi to gubitak poena tj. gubitak servisa, no glavni sudac zazmiri malo,
pusti zeca. To je onaj isti sudac koji je sudio polufinale Becker-Goran na
Mastersu, koji nije imao jaja suditi na onu 3. mec loptu poen za Gorana,
pa je valjda zazmirio na ovu. Rusedksi opet bijesni, Goranu dovoljno da se sredi,
dobije 3. set ponovo u tiebreaku. U petom gubi servu kod 2-2, no onda radi
seriju od 4 gema zaredom i dobije Bec.

Odlazi na turnircic u Ostravu, tamo igra polufinale. Paralelno sa polufinalom
igraju se kvale u Stuttgartu, Goranov otac je vec tu, cujemo na mobitelu
Goran je pustio zbog ozljede, zeli se pripremiti za Stuttgart.
No iako toliko ocekujem Zeca u Stuttgartu, predaje mec zbog ozljede koljena
od Tigera Tima. I zbog ozljede koljena propusta ostatak godine,
zavrsava godinu kao broj 4. na svijetu, ne ide na Masters zbog ozljede....

1998 godina.

Ponovo dobar- Doha polufinale, 3. Croatia Indoor, ovaj put u Splitu zbog Suada.
Suade - znas vec sto *sucks*.
Opet finale, opet Rusedski, no ovaj put Goran u 2 seta 2x po 7:6 bolji.
A onda do Wimbledona uzas. Ne moze spojiti 3 pobjede.
Ali trava je trava, kolo po kolo se budi forma.
Polufinale Krajicek. Meni mozda najlude polufinale Wimbledona.
Goran dobije prva dva seta glatko. Returni, voleyi, serva, sve ide ko po loju.
Serva za mec u trecem, 40-15. Odigra as, no nesto Krajicek krenuo prema mrezi,
diskusija, cujes kaze sudac net - replay the point.
Nasmiju se obadvojica, no Goran radi duplu. Kod 40-30 ide preko drugog,
Krajicek dobije poen, 2 minute kasnije nakon one dvije mec lopte break lopta za
Richarda! Goran gubi servu, te malo ljut gubi zivce i svoj servis za tiebreak.
Umjesto 6-4 u trecem, 5-7 za Richarda! 4. set igraju tiebreak, no malo nesretno
gubi Goran, A onda slijedi peti set. Drama, Alfred H. ja valjda poslao
skriptu kako se radi krimic, horor i sto ja znam.
Goran servira na srecu prvi, no taj peti set niti jedan niti drugi ne dozvoljavaju
niti jednu break loptu. Kod 13-13 Goran dobije servu, te tako barem pisu novine,
cuje kako glavni sudac zove linijskog, da u sljedecem gemu uzmu nove lopte,
znaci nakon serve od Krajiceka. Goran u tom momentu odigra 3 fenomenalna
returna, ima 15-40. Nakon 2 h igre nakon one prve dvije mec lopte ima nove 2.
Odigra bekend return, Krajicek u mrezu, Goran na koljenima, vice TOOOOO.
Sjecam se i one marame na glavi, tamno plave boje.
A onda to finale. Nakon sto je kod 5-4 spasio drugim servisom set loptu ponistivsi
je asom, dobije tiebreak. Drugi set obadvojica igraju najbolji tenis tada
danasnjice, u tiebreaku svaki dobije servu. Kod 6-5 u tiebreaku Goran ima
set loptu za 2-0 u setovima. Ej ljudi, 2-0 protiv Petea, to bi ga slomilo.
Prva mu ne ude, govorim u sebi Zec kreni na bekend, znas da ce ti tamo servirati.
Goran nema jaja da krene korak ranije, igra onaj slice, vicem hebem ti slice,
jel imas muda udariti musko! Nakon sto je servom spasio Petevu prvu set loptu,
ima kod 8-7 (nakon sto je dobio svoja 2 servisa) drugu set loptu, ali isto na
servu Samprasa. Opet ides sine preko drugog, opet vicme u stanu: Gorane,
znas gdje ce servirati. Opet bekend, ovaj put dugacak, digla se kreda, no ipak
dugacka. A onda na drugu Petevu set loptu ovaj vadi bekend kao iz snova,
cross i smanjuje na 1-1 u setovima.
Uvijek sam govorio, Goranu fali ona lopta, jedna u mecu, Imao ju je,
ali nije imao srecu. Nakon sto je Sampras povisio na 2-1, Goran se fenomenalno
vraca u 4. setu ulaskom 4 returna u nizu, ulaze u peti set.
No onaj nec od petka sa Krajicekom se je pokazao kao prepreka, 2 sata vise
na terenu pokazuje peti set - Goran nema snage, gubi ga 6-2.
Tada sam mislio - Gorane, nemoj se samo objestiti, osvojit ces kad-tad Wimbledon.

Malo van forme u Americi, no vraca se u New Havenu, tek u finalu gubi od
Kucere. Sjecam se finala, tada od bijesa poteze majcu onako mokru,
jer mu je zapela nekako, a ova se po sredini - podrapala!
A sto ces drugo reci nego - tipicno Goran.

US Open meni vrlo dragi Rafter, kraj u 1/8 finala, na turniru gdje Rafter odlazi
do kraja. Rafter je 2x osvojio US OPEN, oba zaredom, jednom u finalu protiv
onog Rusedskog, kojeg mrzim. Ne mogu smisliti sup.ka.

Nakon US Opena igra finale u Kini, gubi od Changa,
u Stuttgartu je kraj protiv Krajiceka, ovaj put je ovaj duzi za 2x 7-6.
Parove igra sa Sasom, igra polufinale.

Igra finale Moskve, Kafelnikow je bolji, ne uspije se ukrcati za Masters,
finale Wimbledona nije bilo dovoljno....

 1999 godina najgora Goranova godina.

U singlu nikako da spoji 2-3 pobjede u nizu,
bez trenera ne ide dalje sine...shvati...
Necu je niti spominjati.
No u parovima igra finale Pariza.
Sa vama vrlo dobro poznatim Jeffom Tarangom.
Onaj tko ne zna...Jeff Tarango je bio vrlo dobro poznat u
javnosti u Wimbledonu, jer je sumjao u utoru glavnog suca
Franzusa Reboua ili slicno. Posto je ovaj tokom meca
navodno bio za protivnika, Tarango uzima torbu, te prekine
mec jer vise nije imao volje! A njegova zena stisla samar
glavnom sucu. Nakon toga je ATP kaznio Taranga,
a on meni se cini nije vise nikad smio odigrati Wimbledon.
I tako igraju oba dvojica finale Pariza.
U finalu broj 1 - bhupati & paes. Navodno Tarango govori Zecu,
nemoj slujacno da kikas servu, serviraj svaki prvi i drugi
svom snagom. I tako oni igrali finale, no nisu otisli do
kraja. Goran je inace i sa Kordom igrao finale Pariza,
ali je isto ostao kratak.
Godina nikakva, ali ipak je igrao veliko finale,
trebas ti igrati finale Pariza u parovima, a dobili
su velika imena.