A onda polufinale Tim. Sve ok do 6-5. A onda Henman grijesi, Goran dva returna u nizu, 1540. 2 vezane set lopte. Serva na vani,
return pogodio jedva, usla u cosak terena - "dobar" vikne Goran, prvi set je tu.
Hebate - prenose Njemci na DSF-u, taj return je bio mozda sreca. Usao je Goran u taj flat, nije bilo onog Slice kao 1998 godine
protiv Petea u finalu, lupio je pa sto bude. Svi cudom gledaju, Goran dobije prvi set 7-5. Mislim si...joj boze, jos samo 2 dobivena seta..
samo da ih dobije...Petak. Ali tko je tada znao da cemo mec loptu gledati u nedjelju popodne....

U drugom setu - a to nisam gledao, nego po pricanjima znam...- dolaze do tiebreaka. Tu Goran spasava set loptu, no onu drugu ne moze.
8-6 za Tima. Izmedu setova kisa. I opet kisa. Vec pocinje padati mrak, no igra se nastavlja.U trecem setu Goran bez snage,
rame ga boli, a onda opet kisa. 6-0 treci set. Goran na izmoku snage, mislim si - joj da padne kisa...pomoci ce.

I prekid zbog mraka u 4. setu. Tada jos sa 56k modemom pratim live score, a nema prijenosa....
ma uzas. Mozes misliti - javlja mi frend svaki set koje je stanje, ma vidim ja rezu, nego osjecam da rame nece taj dan....

Drugi dan tezak dan, opet kisa, izadu oni na teren, igra se tiebreak. Tu Goran pogodi jedan dobar return i dobije set sa 7-5 u tiebreaku.
2-2 u setovima. I opet kisa. Prekid zbog mraka. Poceli u petak poslije Raftera i Agassija, Rafter vec spreman za nedjelju, no posto mec nije
zavrsen u subotu, prebacuju finale zenskih za nedjelju, finale muskih za ponedjeljak.

I ta prokleta nedjelja. Dodu na teren, Goran radi break! i onda teska serva za mec. Vrlo teska. 4030 i onda serva na vani,
return ode u aut, "Tooooooooooo" Goran padne na zemlju, osjeca da je sad spreman za upisat se u povijest.
Kako sam skocio u zrak, izasao sam na balkon, vicem prema nebu daj mu sad da okusi - zavrijedio je!
Suze mi dolaze na oci, sjetim se svog starog - pape vicem...e da si sad uz mene....
tesko mi je emocije sakrit.
Zao mi je Tima, ali sine, Goran je legenda, treba jos puno jesti zganaca da budes ko Zec... sorry Tim.

Spomenuo bih mozda poen meca, onaj return Gorana sa bekendom na prednost strani, tezak volej Tima,
Goran ga hoce sa forhandom pospremiti, trci paralelno sa base linijom u rikverc, stane i u tom momentu se posklizne...
padne dolje, uhvati se sa rukom i reketom, i ta lopta mu tocno ide na reket, Goran digne desnu nogu, pogodi udarac, pasirka na mrezi.
Fenomenalno. Nisam vidio ljepsi poen u takvoj situaciji. To rade samo pravi tehnicari. Ma kakvi tehnicari - genijalci.
To ne mozes vjezbati, to imas u tom trenutku u glavi. Kao isto kako je znao Goran hodajuci na mrezu i kada je dobio
return pod noge - odigrati poluvoley ili voley - ispod nogu. I to jos tako da je bio fantastican udarac. To su genijalci.
Ma kakav Hewitt, Roddick i ostali - genijalci sa loptom i rukom poput Gorana su se zvali Noah, Arazi.....

Finale. Peoples Monday. Posto je australska kricket ekipa igrala u blizini, svi dobili karte za finale. Ali u finalu nema onih londonskih
faca, koji sjede i ne navijaju, nego sjede pravi navijaci. Prava davis cup atmosfera.
Taj dan idem doma u 12 sati, pitaju me Njemci na poslu, pa zar je to tako vazno, da ja moram ici u 12 sati kuci gledati tenis?
Pa kaj si ne snimis...?
Ej ljudi, vi to ne shvacate. Ja bih stajao 2 dana da mogu u redu za te karte, Goran je legenda, svi smo nervozni, svi se molimo bogu,
ma ne shvacate vi nas mentalitet. Mi bodrimo svoje igrace do kraja, dokle grlo traje. Nema predaje.
A ako osvoje zlato, finale ili nesto - onda 3 dana slavlja.
Ali oni to ne shvacaju. Ma mi smo Balkanci. Njemci osvoje zlato, slavlje traje 2 sata. Ali tko bi znao u ponedjeljak ujutro
sto ce biti u Splitu na dan dolaska Zeca na Rivi..... prenosio je to cak i CNN.

Mec pocinje. Goran radi break u 1 setu odmah u drugom gemu. Vidi se da je i Rafter nervozan, impresioniran publikom.
Drag mi je Pat, ali ipak on ima 2 vezana Grand slama US Opena, on zna kako je to biti najveci, Goran jos ne.....
Rafter mi je uvijek bio drag, plakao je i on na kraju, znao je da nije mogao protiv Gorana i boga, ipak je bog bio na zecovoj strani.
Da je u finalu bio bilo koji drugi igrac - bio bih za Pata.....

U drugom setu Pat igra super, vraca set natrag, Goran dobiva treci set. Sve nekako olako izgleda. Svaki igrac koji je poceo
set on ga i dobiva. Cudna igra. A onda prva break lopta u 4. setu. Zec servira.
Servis winner, no linijski sudac svira FootFoult. Jebate footfoult viknem sjetim se finala 1992!!

Goran ostaje smiren, riskira sve - drugi servis lupi do jaja. To je taj trenutak u tenisu, koji ja smatram da moras imati ne samo oko,
ruku, jacinu, nego jaja. Ona od slona. Takav trenutak u mecu, break lopta, druga serva. Treba lupit tako servu da riskiras sve.
Ali znamo Gorana, on je rijetko kada pimplao prvu ili drugu servu. Znam sto slijedi. Ide na as. I servira as. No glavni sudac korigira linijskog, break. 4-2 za Raftera.
Goran baca reket, skroz skrene na terenu, kasnije se je pokazalo, da je serva bila vani, ali stvarno ono usko.
No - gledajuci par dana kasnije snimku HTV-a, Mico legenda govori: Mir Gorane, ma smiri se, dobit ces ti to i u 5. setu ako zatreba..."....
Meni se vrte snimke i mecevi takvih "ludackih" goranovih postupanja, mislim si, smiri zivce, inace 5. set ides na biciklu za Split....
Ja se sjetim Wimbledona i meca protiv Martina. 5-2 i serva. A onda dupla u 4. setu, bez razloga gubi servu. 10 minuta kasnije
5-7. Pola sata kasnije 0-6. Eto ti biciklo. Molim boga samo da zaboravi ovaj set. Zvoni telefon, ma nema sanse da se javim,
cekam da zavrsi set. I onako umoran, gubi 4. set sa 6-2, Rafter servira prvi peti set....

Sve ok do 4-3, tu Goran prvi puta ulazi u male probleme, ima Rafter 15-30, no as ili winner sve sreduje..., kod 4-5 opet 015, pa 1530.
Rafter korak-dva do meca, vec se gusim u grlu. Tako blizu, a tako daleko...Suze mi dolaze na oci, pa zar je sudbina tako okrutna...
biti tako blizu u petom setu, a lopte ga dijele od poraza.....

I onda dva dobra servisa i dobra volej za 5-5. E sad kazem sebi, sad je Goran usao u ritam.

A onda najludi gem. 7-7. Rafter servira, kakav return kaze Mico..... 015. Opet dobar return, no kakav volej tada najboljeg igraca na mrezi (tada nije imao ravnoga)... 1515. A onda "skok" servis Gorana...tj. skok return - ispravlja se legenda Mico. 1530. Mirise sve na break. A onda forhand mracan. Igra Forhand cross, pokusao je Rafter odigrati na varku servu umjesto na bekend - na forhand, no Goran
ne upada u zamku. 1540. Ide saka gore, Goran ima 2 BP. Ali to nije bila ona saka kao Nadal, ona podla, nego ona navijacka, ona sto zeli pobjedu. One sto ce se upisati u povijest. E da mi je otisak te sake imati na nekom kamenu ili zidicu, ko klinci smo stavljali
ruke u beton, e da je tako Zec stavio ruku na Rivi u Splitu - neki Hrvatski Hole of fame....

Rafter na prvu break loptu ide preko drugog servisa. Ali vidi se, da Rafter nema u tom momentu jaja potegnut servu, ubacuje drugu servu samo tako, Goran ceka i ceka return, namjesti kanonadu, forhand cross i break je tu! TOOOOOOOOOOOOO vice Mico, Goran Ivanisevic servira za mec..
Majko moja.... I onda serva za mec. ...

Pogledat cu doma danas navecer ponovo taj gem od 7-7 pa sve do kraja. ....sutra slijedi nastavak....