Ivo Krečak je napisao/la:
normalno, sa goranovim wimbeldonom se ništa nemože mjerit.
sićan se ima san nekih 13 godina, mi dica smo na ulici napravili teniski teren, rekete drvene i igrali tenis za vrime cilog turnira. toliko smo bili uživljeni. vanka žega 35 stupnjeva mi igramo tenis. iščekivanje prije svakog meča itd. pa ono neponovljivo polufinale protiv henmana.
u vezi čilića, nitko nije ni zna da igra, sve do polufinala (osim naravno nas koji pratimo sport). slabo su ga i mediji pratili, čak i prije polufinala, ono jedan članak, mizerija.
u suštini ako marin osvoji uspjeh je isti kao i goranov, ali osječaj nije isti. barem meni
puno sriće marinu večeras, znamo da može doć do kraja, ima to u sebi. pratit ću ga, navijat, iako se moran dizat u 6 sati na posa, ali ko ga jebe samo nek marin digne pehar
Vidi cijeli citat
Gdje se igrao nogomet počeo se igrati tenis, čak smo i mrežu ispleli. Sjećam se tog iščekivanja i posebice meča s Henmanom, to se ne zaboravlja dok sam živ. Onaj servis za meč protiv Raftera sam pogledao bez pretjerivanja 100 puta i iznova se smijem kao da gledam prvi put. Ja sam tada imao 12 godina i nisam toliko pratio Gorana do tog Wimbledona, a s Marinom je drugačije, njegovu karijeru većina nas ovdje prati od samih početaka i prvih pozivnica za Umag i Zagreb.
Slažem se da ono Goranovo teško može bilo tko, bilo gdje nadmašiti, ali meni je i ovo slatko upravo iz tog razloga. Koliko izgubljenih živaca, koliko smo ga puta "otpisali", a on je pred vratima raja... Još "samo" jedan koračić Marine...
Nakon odrađenog radnog dijela dana,uzbuđenje raste...
[uredio danchy - 08. rujna 2014. u 20:06]
"Marva je marva, u trnju jede, u blatu spava, ali se nikada ne uprlja k'o čovjek!" "Domoljublje prozvali fašizam, tako brane njihov komunizam! Prozirna demagogija!"