Danas je veliki dan za hrvatski sport, mnogo veći nego je to bila srijeda u kojoj je 'ponos' naše države popio pet komada na Wembleyu. Da je nekim nevjerojatnim spletom okolnosti jučer nogometna reprezentacija i pobijedila na Wembleyu, još ne bi bila siguran sudionik Svjetskog prvenstva!

Marin Čilić, s druge strane, ne da je nastupio nego je peti put (!) u nizu dohvatio drugi tjedan jednog Grand slam turnira. Samo za podsjetnik, riječ je o pojedinačnim teniskim natjecanjima najveće klase i ranga, a konkretno ovogodišnji US Open ima rekordan nagradni fond.
Dvadeset i četiri milijuna dolara. U vrijeme takozvane recesije. Za dva tjedna posla!!

Kao što vidite, nije samo nogometna Liga prvaka veliki biznis, kao što ni US Open nije izdvojen primjer, jer i ostala tri 'velika' ove godine nisu imali problema u navodno najvećoj krizi od tridesetih godina prošlog stoljeća.

Dapače, teniski turniri diljem svijeta bilježe rekordne posjećenosti, što je i logična posljedica vjerojatno najbolje generacije koja je ikada igrala tenis. Roger, Rafa, Murray, Roddick, Đoković, Del Potro, Tsonga... Svatko svakome i u svakom trenutku može uzeti mjeru, iz tjedna u tjedan za naslove konkurira gotovo deset istih igrača!

Vratimo se sada malo u Hrvatsku. Konkretno, našoj televiziji, preciznije - zakonu koji regulira njeno funkcioniranje.
U drugoj točki petog članka spomenutog akta stoji napisano:

"U ostvarivanju programskih načela, HR i HTV će osobito:
...
– prenositi športske događaje u zemlji i inozemstvu koji su od interesa za javnost."

Vrlo općenito sročeno, rekli bismo. I podložno strahovitom rasponu interpretacija. Tako bi i bilo da Vijeće za elektroničke medije prošle je godine izglasalo novi Popis značajnih događaja (za javnost Republike Hrvatske).
Na ovome mjestu dajemo vam uvid u članak Četiri toga dokumenta:


Događaji značajni za javnost su:
• Olimpijske igre – ljetne i zimske
• Finala Svjetskog i Europskog nogometnog prvenstva, sve utak­mice u kojima sudjeluje hrvatska nogometna reprezentacija, kao i utakmice kojima ti događaji počinju
• Sve utakmice hrvatske (seniorske muške) nogometne reprezentacije, kod kuće i u gostima
• Finale Hrvatskog nogometnog kupa
• Finale i polufinala Lige prvaka i Kupa UEFA-e ako u njima sudjeluju hrvatske momčadi
• Finala Grand Slam turnira (Wimbledon, Roland Garros, US Open, Australian Open) ako u njima nastupaju hrvatski predstavnici
• Finala ATP i WTA turnira u Hrvatskoj
• Finalna natjecanja Svjetskog i Europskog prvenstva u atletici ako u njima nastupaju hrvatski predstavnici
• Finala Svjetskog i Europskog prvenstva u rukometu ako u njima sudjeluje hrvatska (seniorska muška) reprezentacija
• Finale Lige prvaka u rukometu (za muškarce) ako u njemu sudjeluje hrvatski klub
• Finala Svjetskog i Europskog prvenstva u košarci ako u njima sudjeluje hrvatska (seniorska muška) reprezentacija
• Finala Svjetskog i Europskog prvenstva u vaterpolu ako u njima sudjeluje hrvatska (seniorska muška) reprezentacija
• Finala Svjetskog i Europskog prvenstva u plivanju ako u njima sudjeluju hrvatski predstavnici
• Utrke svjetskog skijaškog kupa u Hrvatskoj
• Otvaranja festivala od nacionalnog značaja: Splitsko ljeto, Dubrovačke ljetne igre, Varaždinske barokne večeri i Osorske glazbene večeri


Navedene događaje hrvatska javna televizija dužna je prenositi, u suprotnome će odgovarati zbog kršenja zakona. Kao što i sami primijećujete, jedina varijanta kada se to može dogoditi zbog tenisa je ako se ne prenosi (ili na neki drugi način emitira) finale Grand slam turnira u kojemu sudjeluje hrvatski tenisač ili tenisačica!

Isto tako, kao što vidite, spomenutim aktom nije propisano prenošenje utakmice četvrtog pretkola Lige prvaka između Arsenala i Celtica ili svih utrka iz kalendara Formule 1! Pa ipak, one se već godinama uredno pojavljuju u programu Hrvatske televizije. Objašnjenje? Visoka profitabilnost. Nešto slično kao i sa onom stupidnom emisijom Volim nogomet koja - prema nekim neslužbenim istraživanjima - kod prosječnog gledatelja uzrokuje pad od 20 bodova u kvocijentu inteligencije!

Godinama već slušamo istu priču. Liga prvaka nosi gledanost, gledanost nosi zaradu, zarada nosi dobro poslovanje! Čestitamo! Uz jednu malu opasku - Hrvatska radio televizija zakonom je definirana kao JAVNA, a ne privatna i komercijalna medijska kuća!
Drugim riječima, s obzirom da se njen rad financira jednim (i to solidnim) dijelom iz proračuna, drugim dijelom iz pretplate koja se neustavno već godinama u obliku bezobraznog harača uzima vlasnicima TV prijamnika... financijsko poslovanje ne bi smio biti konačan argument ako postoje bolji!

Primjerice... interes javnost! Taj toliko široko definiran pojam s početka ove priče. Urednik sportskog programa Bruno Kovačević, dakle, ima svu slobodu definirati susret četvrtfinala US Opena između Marina Čilića i Juan Martina Del Potra kao onaj koji javnosti nije zanimljiv. I zakonski zbog toga neće odgovarati...



Međutim, svoj će stav, u slučaju idealne pravde, jednom morati pojasniti Programskom Vijeću HRT-a, tijelu  koje regulira rad naše javne TV kuće.

Htjeli bismo - u tom zamišljenom slučaju - čuti argumente kojima bi spomenuti gospodin (koji je, baj d vej, novinarsko-komentatorski 'ugled' izgradio velikim dijelom baš preko tenisa) vijećnicima pojasnio iz kojeg to točno razloga Hrvatska televizija nije izdvojila toliko i toliko dolara za otkup prava jednog jedinog susreta sa najbogatijeg turnira u povijesti tenisa.
Susret u kojemu nastupa najbolji hrvatski tenisač, sportaš prve kategorije prema kategorizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora!

Htjeli bismo čuti argumente kojima bi spomenuti gospodin Kovačević objasnio zbog kojih je to stavki prijenos utrke Formule 1 iz Kuala Lumpura, gdje ne nastupa, ne sudi, ne toči gorivo i po stazi ne skuplja boce nijedan hrvatski građanin... važniji od prijenosa jednog jedinog meča u posljednjih godina kada je hrvatski tenisač nastupao u četvrtfinalu najvrijednijeg teniskog turnira na svijetu!

HRT, to je očito poput dana, nije otkupio televizijska prava za ovogodišnji US Open procjenivši da je njihova cijena prevelika u odnosu na korist koju će zauzvrat uživati. I u tome ih donekle shvaćamo, jer zanimanje za bijeli sport u Hrvatskoj zbilja je na nevjerojatno niskim granama (ovaj portal to, o vjerujte nam, osjeća najbolje od svih!).

Isto tako nećemo shvatiti zašto se nisu odlučili kupiti TV prava samo za jedan jedini susret, kada to TV kuće diljem svijeta redovito čine, primjerice njemački ARD. Na kraju krajeva, što ako Marin uđe u finale US Opena? Tada će gospodin Kovačević (koji također odgovara određenim ljudima, vrlo nesklonima sportu, i to treba pošteno priznati!) doći u opasnost da svoju kuću izlozi opasnosti kršenja Zakona!

S ozbirom da se to u Lijepoj našoj nikada ne događa, HTV će gurnuti ruku duboko u džep i platiti basnoslovnu svotu za prijenos jednog jedinog teniskog susreta. I izdvojiti svotu s kojom su mogli platiti cijeli turnir!
A sve u ime solventnog poslovanja!?! Primijećuje li još netko eklatantnu paradoksalnost te hipotetičke situacije...

Marin Čilić danas će igrati meč karijere - savlada li i Del Potra, postat će još većom svjetskom sportskom zvijedom. I svi će o supertalentu koji je pregazio drugog i šestog igrača svijeta znati sve, osim nas s protuustavnim mjesečnim uplatnicama od 75 kuna. Zato što interes javnosti nije bila dovoljno profitab... oprostite... velik!
Samo kod nas...