Posle ovakvog meca osecam se umoran i zadovoljan.
Zeleo sam da ovaj mec bude praznik uspeha naseg tenisa, da ne bude porazenih, da dostojno odbrane renome najboljih igracica na svetu... sve vreme sam se nadao da ce biti 7-6 u trecem setu za neku od njih...
Kako je isao roller coaster, tako sam ja menjao onu za koju navijam, nisam zeleo da se i jedna obruka, da na kraju ostane gorak utisak...
Na kraju... pobedila je objektivno bolja, napad je porazio odbranu...svaka cast JJ, borila se kolko je mogla, nije zavrsavala mnoge poene jer jednostavno nema snagu u forhend paraleli, mislim da je i ona svesna toga, u danasnjem tenisu ne moze igracica bez snaznog udarca da bude No.1, to je visha pravda!
Ana se borila sama sa sobom, ljuta je to bitka bila...i konacno je uspela! Primetno bolje kretanje i bekhend, bolja anticipacija igre...sa obzirom na vaznost meca oprosteno joj je i par gemova totalne odsutnosti sa terena...
Na kraju su se zagrlile

nije to bio zagrljaj ljubavi i prijateljstva, vec postovanja...i Jelena i Ana pogotovo u mnogim situacijama danas nisu se sportski nosile, bile na granici ukusa, ali to se sve brzo zaboravi...
Ostaje zapisano No.1, prva srpska igracica u istoriji, srazmeru tog uspeha shvaticemo na pravi nacin tek posle mnogo godina kad cemo se sa ceznjom secati ove generacije...