Ja bi se ubio da gubim sa osmjehom na licu, pa ja popizdim kad izgubim na frenje, kamoli nekakav mec koji traje 5 sati.
Slazem se da je u redu cestitati protivniku, ali ja shvacam igrace koji nakon poraza, preko neke stvari cestitaju protivniku i pobjegnu sa terena. Ne znam za vas ali ja sa odigrao par meceva od 3 - 3 ipol sata, naravno sa svojim prijateljima, i bilo je takvih meceva koje sam izgubio, ja poludim, pobisnim, jednostavno to mi je u krvi da mrzim gubit, pa ne postoji stvar na svitu koja bi mi u iducih 10-ak minuta izmamila osmijeh na lice. Cestitam prijatelju jer mi je prijatelj, ali da igram sa nekim s kim nisam prijatelj, dobio bi stisak ruke i to je to.
Bagdatisu svaka cast za ovo, to mi je najdrazi igrac poslije Federera i Ferrer-a, ne racunajuci nase... On je uvik bija zajebant, ali dobro je reka Connors, jebes ove danasnje tenisace, svi se nesto smjeskaju kad izgube, oni su se prije mrzili na terenu pa cak i van terena, on i Mckenroe.