Već neko vrijeme pogledam što nude ždrijebovi juniorskih GS i vidim da naših neka ni u tragovima. 

Ima li na pomolu neka juniorka/junior, koji bi mogli se uključit na tu razinu, a samim time i ostvariti seniorsku karijeru?

Kako bismo postavili današnji izazov, vjerojatno najfascinantnije moguće u tenisu, preuzimamo i ažuriramo analizu napisanu prije finala Australian Open 2017, integrirajući ga s novim tehničkim i taktičkim elementima koji su se pojavili u igri Federera i Nadala tijekom posljednje dvije. godina i pol.
PROFILI


Roger Federer, desna ruka, jednom rukom bekhend, je totalni napadač, koji bazira svoju igru ??na usluzi i na pravom putu. I na početku svoje karijere, a sada pri kraju, često je koristio i uspješno koristio igru ??u letu. Njegova ogromna klasa na razini instinkta za mjerenje vremena i napretka omogućuje mu da skrati vrijeme reakcije na način koji je povremeno izvanredan, s performansima u protuteži ravno i bekhendu koji oduzimaju ritam protivnika.

Njegov motorički talenat i njegova prirodna koordinacija čine ga vrlo brzim, laganim i preciznim u oba bočna i naprijed pokreta, a istodobno moćan i pun opterećenja, s prijenosom težine na apsolutnu učinkovitost, ne troši malo energije. Čelični zglob i žongliranje spretnost koju mu je omogućio da pobijedi i dijagonalno i dugoročno oporavak čak i kada je izbačen iz polja u konačnom izgledu. Kada se s vidikovca uzdigne iznad aversa, ništa se ne može učiniti, točka je gotova.

U trenu je dodir prefinjen, možda ne na razini velikih "životinja" iz 1990-ih, ali nismo daleko. Usluga je jedna od najboljih ikada, jer kombinira eksplozivnost i snagu, rotaciju i preciznost, s velikim kontinuitetom. Nakon njegovog super-pobjedničkog povratka u krug, u 2017. godini, on je dodatno razdražio sklonost napadu i zatvaranju bodova što je prije moguće, također gurajući bekhend pokriven u odgovoru, i odričući se zadržavanja s dijelom, osim ako se nije našao u velikoj teškoći ,
 
Roger Federer - Wimbledon 2019 (fotografija putem Twittera, @ Wimbledon)

Rafael Nadal, ljevak, bimane, prirodni je susret s instinktivnom predispozicijom da se situacije iz igre pretvore u defanzivnu u ofenzivu koja nikada prije nije viđena. Nevjerojatna pokrivenost udžbenika, snaga nogu i brzina vožnje. Svoju igru ??zasniva na stalnom pritisku svog najkarakterističnijeg moždanog udara, top-forhenda s vrha-spin-a s završetkom "obrnutog forhenda", preko istog ramena reketa za ruke. U novije vrijeme sve češće ga gura s mnogo manje rotacije, sa standardnim "brisačkim" pogonom, kako bi skratio razmjenu kad zauzme središte polja. Ventilator koji izlazi iz te situacije je rečenica.

Backhand je njegov najprirodniji udarac, s obzirom na to da je Rafa desno dominantan na razini ruke: to čini Nadalovog jednog čovjeka najsnažnijim, nije napadan osim u dijagonalnoj putanji koja predviđa sjajno, ali napadajući ga s te strane je pola taktičko samoubojstvo, bolje riskirati njegov trn u lice, a ne suočiti se s polu-ravnim i ranim batinama koje Rafa povlači s desne strane. Možda jedan od najboljih bekend krugova ikada, za preciznost, uvijek niska i žičana, od onih koje morate povući iz žica. Onog trenutka kad osjeća da kontrolira razmjenu, također riskira dugoročno rješenje, često presudan dodatak već senzacionalnoj tehničkoj prtljazi.

Usluga je izvrsna i kompenzira ne samo eksplozivnost (teško je ići iznad 200 km / h) s kontinuitetom, okretanjem ubojica i preciznim postavljanjem. Nadal je među onima koji statistički trpe manje prekida od svih, što puno govori o tome koja je najfinija taktička inteligencija. Kada ima inicijativu vođenja lopte, kao iu većini igara u kojima je on u igri, nema bijega za protivnike: on počinje s teškim sekvencama raketa i opterećuje se lijevo i desno, i ne daje vam ni najmanje prilika za obaranje razmjene. Gotovo nikada ne postiže gol i ide tamo vrlo često, s obzirom na vrstu igrača.
Rafael Nadal - Wimbledon 2019 (putem Twittera, @wimbledona)

USPOREDBA NA TERENU

Tehnički gledano, sukobljavajući se na terenu, Rafa tenis prevladava, zbog trivijalnog razloga za uspješnost pogubljenja (čak i više od dosadnih rotacija rotora na lijevoj dijagonali kako bi se udarilo u Rogerovu ruku). Igrač koji preuzima mnoge rizike, čak i ako je taktički savršen iu pravim trenucima (uvijek su rizici, kaže sama riječ), uvijek će iu svakom slučaju biti osuđen na krizu sa stratosferskim braničem i protunapadom poput Nadala.

To je pitanje držanja na mentalnoj razini i kao postotak tenisa. Predviđajući, napadajući, spuštajući se na mrežu već znate da će to uključivati ??brojne slobodne pogreške određene vrste, izračunava se i obvezujete ih s dobrim razlogom: nagrada, očito, mora biti dostatna količina tako dobivenih pobjedničkih pogodaka. Ali ako se na drugoj strani mreže, ne samo da se sve vrati, već se i vraća na vas, jednadžba više ne funkcionira, omjer troškova i koristi postaje neadekvatan, au trećoj, četvrtoj, petoj palati morate biti izloženi riziku pri punoj brzini. , dolazi ograda ili pogreška mjerenja, ne može biti drugačije.

Očigledno je da je opća prednost reaktivnosti u odnosu na proaktivnost, ovisno o brzini i karakteristikama povrata povrata, znatno smanjena, ako se čak i ne poništi, to su uvjeti igranja brži. To povijesno objašnjava prevalenciju Španjolaca u izravnim sukobima između njih, uzimajući u obzir i površine na kojima su bili osporavani, ali tendencija u najnovijim igrama potpuno se preokrenula (osim posljednje utakmice u Rolang Garrosu, gdje se nalazi Rafa uvijek dobro, vjetar ili bez vjetra).

U ovoj završnoj fazi karijere, zapravo, kao što su oboje istaknuli na konferencijama za novinare ovdje na Wimbledonu, stvari su se malo promijenile, a ne na razini narušavanja pripreme tih dviju, ali na osjetljiv način, što također proizlazi iz njihove statistike. , Premašena 33 godine (3. lipnja), čak je i Nadal uspio prerasti u jednog-dva napadača sa servisom i ravno, nije agresivan na svaku loptu poput Federera, ali svakako daleko od "pedalirane cerade" koja je ponekad postala u prošlim vremenima. Učiniti ga pobjednikom i dalje je vrlo teško, ali ako ga ne prisili na obranu, Rafa preuzima inicijativu što je prije moguće.

1-1...ajd da vidimo dal agut moze malo djokera napravit nervoznim ak zadrzi neizvjesnost dovoljno dugo....

iako moram dodat da ja ocu da djole ovo dobije... kome treba finale sa tamo nekim RBA u finalu

Jako neugodan Bautista. Nakon breaka za 4-2 u trećem, bilo je 15-40 i onda 4 vanserijska poena Noleta,primarno kontrolom nakon servisa, al ona razmjena od 45 udaraca,uff. Inače,to je najveći rally ikad na Wimbledonu. To je očito bio prijeloman poen

Jebes Wibmledon na kojem se odigra izmjena od 45 udaraca, to je upravo ono o cemu sam pisao neki dan.

Polufinale Wimbledona 2056.

Smješan poen  je to bio. Obično prebacivanje loptice. Kao na malo jacem treningu.

Bez gađanja kutova, ičega, bez veze.

Onakvi poeni ne dizu publiku na noge 

Jedino sto Federeru priznajem da je Tata tenisa, ovo ostalo su (izuzev Stana kad je u animal modu i još par igrača) sve prebacivači loptica i smorovi.

Ovako usporiti travu je tenis-cid, da se tako izrazim. Uzas. 

Da ponovim opet. Bez panike, Nadal ovo osvaja. Nadam se da griješim, ali na jako rijetko griješim.