oko hewitta ima dosta podijeljenih mišljenja. dijelom su ga usporile ozljede. dijelom njegov tenis koji nikad nije napredovao od one točke kad je osvojio slamove.
pojavili su se jednostavno bolji tenisači. hewitt je oduvijek bio previše defenzivan. kad bi naišao protivnik koji bi probio njegov counterpunching stil hewitt bi ostao bez odgovora. zbog stila igre on bi u svom nekom primeu bio npr. vrlo opasan protivnik i za đokovića i za nadala i za murraya. međutim poslije su ga napale ozljede, izgubio je na brzini, a nikad nije imao čistu snagu kojom bi to nadoknadio. on je uvijek tražio snagu protivnika kako bi nadoknadio svoje mekane udarce.
najbolji primijer koliko je njegov tenis manjkav u sudaru sa:
pod broj 1. snažnim udaračima primijer: finale australije 2005 protiv safina. gdje je safin jednostavno izašao na teren i otpuhao lleytona koji nije mogao aspolutno ništa.
i pod broj 2. talentiranim shotmakerima( svi porazi od federera u mečevima od 2004-2005)
ti mečevi su ti pravi primijeri zašto lleyton nije više napravio. hewitt je preteča današnje savršene defenzive koju imaju murray, đoković i nadal, ali njegov tenis nikad nije narastao otkad je osvojio slamove. samo je stagnirao i padao. dok su potonja trojica svake godine bili jači i fizički i teniski.
edit: ako hoćeš usporedbu. hewitt u svom prime je po meni malo bolja verzija davida ferrera.
[uredio Shaggy - 27. lipnja 2014. u 18:55]