Za zadovoljenje visokih kriterija potrebno je i stvoriti uvjete. Bilo bi mi drago da se je Kožulj malo osvrnuo i na uvjete plivača. Sve je to lijepo pričati o 15-godišnjacima i 17-godišnjakinjama koje ruše rekorde. Treba vidjeti u kojim su uvjetima. Ovdje se postavlja i jedno drugo pitanje. Plivanje sve više počinje ličiti na gimnastiku po dobi. Naročito tu mislim na žensku gimnastiku koja je pretvorena u dječju. Pred sve mlađim sportašima, pa tako i plivačicama i plivačima  postavljaju se veliki zahtjevi. Ponekad je negdje gotovo jača konkurencija u juniorskoj selekciji nego seniorskoj. Ovo o čemu pišeš su fenomeni. Jednostavno fenomeni koji su uz ogromni talent i još više rada i odricanjem svega i od svega posvetili svoje godine. Imali smo ih i mi, opet ponavljam mlade i vrlo obećavajuće plivače. Gdje su danas? Kamo su se izgubili i zašto? Slažem se da se vidi vrlo rano talent, ali to ne znači da se iz njega mora iskoristiti baš sve. Lako je s još laganim kostima nabildati mišiće i baciti ih u vodu. Kod žena to ide malo drugačije i nije usporedivo. One prije i više sazrijevaju...naročito danas. Postoje plivačke nacije koje si mogu priuštiti iskoristiti juniore bez da od njih bilo šta očekuju u seniorima. Ako opstane dobro, a ako i ne opet će im netko iskrsnuti. Mi si taj luksuz ne možemo dozvoliti i na tom putu izgubili smo dosta mladih plivača. Kožulj...svaka čast njegovim uspjesima, svaka čast svemu što je plivao i to do nedavno. Ako doista želi dobro plivačkom sportu neka se osvrne na uvjete hrvatskih plivača, pa neka ih usporedi sa onima iz Australije, Amerike, Francuske, Rusije i Italije. Ako tražiš rezultate onda se pobrini i za uvjete. Gdje je uostalom Draganja? On je svojedobno govorio o otkrivanju nekih stvari i zašto ga danas nema u plivačkom sportu?