U 1/4 finalu

Spomenik za sva vremena i životno remek-djelo danas, nažalost već, pokojnom velikom vaterpolskom treneru Bruni Siliću 'izgrađen' je prije osam godina u Atlanti. Srebrno odličje reprezentacije koju je trenirao do dana je današnjeg najveći uspjeh hrvatskog vaterpola. A nije da je uspjeha bilo malo...

Srebro je kovano dugo i mukotrpno - probijanje kroz tešku grupu do četvrtzavršnice bilo je vrlo komplicirano i s dva poraza, ali je momčad optimalno proigrala onda kada je bilo najpotrebnije, u nokaut-fazi.

Emocijama prenabijena utakmica s Jugoslavijom otvorila nam je vrata pobjedničkog postolja. U nervoznom okršaju na rubu incidenta i opće tučnjave, Hrvatska je zahvaljujući pojedinačnoj kvaliteti stigla do 8:6 i polufinalnog susreta s Italijom.

Svi vaterpolski proroci, stručnjaci i sveznadari uoči Igara predviđali su finale Italija - Mađarska. I doista, te su dvije momčadi igrale međusobno zadneg dana - ali za treće mjesto. U poluzavršnici smo sa 'settebellom' Ratka Rudića igrali još jednu infarktnu dramu garniranu s dva produžetka. Iz tog boja u finale je 'isplivala' Hrvatska s 10:8 uz isključenje Silića.

http://www.net.hr/sport/atena2004/page/2004/07/28/0081006.html

sjecam se te utakmice. na toj olimpijadi se nas tim raspao posle tog poraza,a vas pobjeda uopste nije dolazila u pitanje.da je utakmic abila manje nervozna pobjeda bi bila ubjedljivija.

hrvati su po do sad pokazanom najveci favoriti za zlato

to je moje misljenje, a ja znam dosta o vaterpolu