Bili, nisu 3-4, nego tačno sedam: SRB, CG, HUN, CRO, ITA, ESP i GRE. Ali u biti imaš pravo, imamo očajnu reprezentaciju.

Kao uvijek kad kola idu niz brdo ima više razloga, pog. u ekipnim sportovima.
1. Pad je počeo nako OI sa RR, menja ga izbornik, stara tema, moglo bi se reći da se igrači moraju naviknuti. To je manje više u redu. Problem je retorika Tucka prema kojoj smo uvijek najbolji prije tekme, a ne učimo iz poraza nakon tekme.
2. To utiče možda na manjka respekta igrača prema njemu (teško je biti nasljednik jednog Rudića kad radiš sa istim igračima). Eto gore opet neko piše da je atmosfera očajna. Kad je ikada u povijesti sporta jedna reprezentacija napravila uspijeh a da nisu imali neki profesijinalni duh sportskog zajedništva, ako ne i prijateljstva??
3. Dobud. Stara tema. Nama ne samo da fali ključni igrač svjetske kvalitete, na poziciji na kojoj smo očajno tanki (zamislite da nam se isto događa sa Pavićem na golu)-- nego nama sada i fali igra na te nove centre. Dobud je za svoje vrijeme „tvornički” iznudio isključenja i igrače više za naše, plus peterce. Lončar nije (još) ta klasa. Da ta cjela situacija oko centra mora utjecati na atmosferu je jasno (vid. br.2)
4. Ozljede: Muslim i Obradović nisu igrači drugog plana, oni uzimaju šut. Njihove zamjene iz manjka iskustva to ne rade tako da se teret odgura na Sukna i Jokovića kojima nije valjda rečeno jasno da tu ulogu moraju preuzeti. Premalo me tiješi da je Bukić pridonio više ekipi.
5. Mentalitet i motivacija: Neke ekipe u raznim sportovima bi rekli da kad je situacija loša, da će im to biti izazov da ipak, unatoč preprekama, idu po rezultat. Naši vaterpolisti, na žalost, nisu od tog materijala.

Summa summarum, bit ćemo još duže vrijeme tu gdje jesmo, ispasti u četvrtfinalima - i nemojte vjerovati onima koji vam hoće prodati maglu. Djele nas točno sedam golova od Srbije, tri od Mađarske, dva od Italije.

Od 2007. kad su Crnogorci počeli samostalno nastupati,medalje sa SP,EP i Olimpijskih igara:

Srbija: 4 zlata, 2 srebra, 3 bronce
Hrvatska: 3 zlata, 1 srebro, 3 bronce
Mađarska: 2 zlata, 2 srebra, 2 bronce
Crna Gora: 1 zlata, 2 srebra
Italija: 1 zlato, 2 srebra, 1 bronca
Grčka: 1 bronca
Španjolska: 1 srebro

Znači kad bi bodovali po sistemu zlato=3,srebro=2,bronca=1:

Srbija 19
Hrvatska 14
Mađarska 12
Italija 7
Crna Gora 5
Španjolska 2
Grčka 1

Iz ovoga vidimo da vaterpolo ozbiljno igra maksimalno 5 reprezentacija. Španjolci su zadnju svoju medalju uzeli 2009. a Grci i imaju samo jednu medalju u zadnjih 9 godina što znači da je uspjeh tih reprezentacija,tj. osvajanje medalje iznimka a ne pravilo. 
Španjolska i Grčka su iznad europskog prosjeka,znači nisu kao npr. Nizozemska da se na njima možeš iživljavati.

Znam da će sad mnogi reći da "ozbiljnost" ne ovisi u medaljama i možda čak dati i primjer nogometa,ali za mene nijedna reprezentacija koja u vaterpolu ne može uzeti par medalja u 10 godina nije ozbiljna. Vrhunski vaterpolo ionako igra max 3-5 zemalja (Srbija,Hrvatska,Mađarska a možda tu nadodati još i Talijane i Crnogorce),ostalima je uspjeh ako izdrže cijelu utakmicu bez utapanja. 
Španjolska i Grčka su solidne ekipe,ali jednostavno nisu vrh svjetskog vaterpola.

Da ponovim,mi smo u sportu kojeg ozbiljno igra max 5 zemalja (znači napadaju medalje) završili na 7. mjestu 

1. Zašto brojiš od 2007.?? zašto ne od 1999? ili 2003? Onda bi dobio drugu sliku, bez obzira na CG. Da oni znaju tu igru, to su sto puta dokazali, zadnji put jućer. 2. A Svjetska Liga? 3. Za jednu Grčku ili Španjolsku polufinale na jednom EP ili drugom natjecanju jeste uspjeh i znak „ ozbiljnosti", kaj ne? Znači, nije sve u medaljama. Da je npr. Rumunjska (pazi, njihov savez je izdvojio ozbiljnu lovu da plaćaju stranog izbornika) na zadnja 10 natjecanja sedam puta bila 5./6., da li bi ti rekao da se tamo ne bave ozbiljno sa vaterpolom?

Već sam napisao zašto brojim od 2007.,zato što se od tada Crna Gora natječe kao samostalna država.

Sve ovisi kako tko gleda na ozbiljnost. Ako gledaš na ozbiljnost tipa nisu kanta za napucavanje onda je to istina,Španjolska,Grčka pa i Rumunjska su ozbiljne vaterpolske reprezentacije.
Ako na ozbiljnost gledaš kao konstantni lov na medalje onda u Europi postoji maksimalno 5 ozbiljnih reprezentacija.

Niti u jednom sportu nema toliko kanti za napucavanje u vaterpolu. Niti u jednom. Imaš 5 reprezentacija koje se bore za medalje,još 2-3 koje su prosječne i nekad osvoje medalju/uđu u polufinale ponajviše zbog sreće i manjka konkurencije a ne svoje kvalitete. Ostali služe samo za nabijanje gol razlike.

Čak i da si u pravu i da ima 7 ozbiljnih reprezentacija u vaterpolu,mi smo 7. što znači da smo najgori od svih zemalja koje se,nazovimo to tako,profesionalno bave vaterpolom. 
Znači najgori smo od profesionalca,ali eto,barem smo ispred amatera i možemo se kurčit što smo dobili neke tamo Nizozemce ili Francuze koji su se vjerovatno jedva i sakupili.

Ustvari nije ni bitno. Cijela moja poanta je to da je za nas 7.mjesto u vaterpolu sramotno i katastrofalno. Vaterpolo je sport u kojem max 10 ekipa nisu kanta za napucavanje,znači tipa San Marino,Andora,Gilbratar u nogometu. Nama je vaterpolo jedan od nacionalnih ponosa,i ako u takvoj konkurenciji ne možemo biti bolji od 7. mjesta to je očit dokaz da nešto ne štima. 
Nismo mi preko noći zaboravili igrati vaterpolo,kao što tablica pokazuje,mi smo u zadnjih 9 godina druga najuspješnija vaterpolska nacija (poslije Srbije). 
Činjenica je da polako počinjemo padati u svim sportovima,pa tako i u vaterpolu,te da su nam stručni ljudi kao i srčani igrači prijeko potrebni.

nama su ekipni sportovi u velikom padu!
vaterpolo(zenska je smijesna), rukomet (pogotovo zenski), kosarka (pogotovo zenska), odbojka i muski zenske statiraju samo i tako dalje i tako dalje...nogomet zenski ne postoji na na karti kod nas, muski nece jos dugo....
skijanje nam je gotovo, plivanje ne postoji na karti, stolni tenis jadan, tenis ajde tako tako...
necu dalje

sve u svemu DNO DNA hrvatskog sporta

dobro sad, to sto smo sedmi ne znaci da smo najgori od ozbiljnih, vec da smo najbolji medju buducim vaterpolskim velesilama kao sto su Rumunjska, Slovacka, Gruzija i Francuska

koji početak finala! Crnogorcima su zvižduci publike kao pekmez na kruhu.