north-vz je napisao/la:
Savage_Garden je napisao/la:
Pa ocigledno problem nije samo u vaterpolu jer sam citao slicne teme i o kosarkaskim porazima u vaznim utakmicama. Takodje i u rukometu ste cesto znali da zakazete, kao i u fudbalu (Francuska, Turska, Jugoslavija..) Mozda vasi sportisti jednostavno nemaju pobednicki mentalitet?
Vidi cijeli citat
Sigurno nemaju ništa manji pobjednički mentalitet od Srba i ovo se po meni može prenijeti samo na vaterpolo. O nekom luzerskom mentalitetu u rukometu je smiješno govoriti, a u košarci se radi o čistoj kvaliteti a ne o mentalitetu. Mi imamo solidnu košarkašku momčad, ali nemamo igrača koji će nas izvući iz govana minutu prije kraja (barem ne u kontinuitetu).
Kod nogometa se može primijeniti slična stvar samo ne znam kako nisu bile odlučujuće utakmice protiv Grčke (za sp 98), Bugarske za ep 2004, Belgije sp 2006, Rumunjske i Njemačke sp98 i sl. Isto ko i one gluposti da je Červar izgubio sve bitne utakmice. Samo mi nije jasno kako je četvrtfinale u Njemačkoj jako bitna, a npr. u Norveškoj nije bila?
Vidi cijeli citat
Prica oko Cervara je jasna, nema smisla ponavljati je, vec se o tome puno puta raspravljalo i manje vise vecina se slaze da je hrvatski rukomet osvojio jednu ili dvije medalje manje zbog Cervarovog ega. I to je najblize istini.
Unatoc tome, pa i zahvaljujuci Cervaru jer on pored losih ima i dobre strane svog trenerskog umijeca, hrvatski rukomet je ostvario i ostvaruje velike rezultate. Klinci su u par dana poredali Dance, Svede, Islandjane, dakle kompletnu cuvenu i na svijetu tradicionalno najbolju skandinavsku skolu rukometa, i svima im ocitali lekciju iz rukometa.
Nogometna reprezentacija u Hrvata je institucija, i mnogi mogu samo sa zaviscu gledati na tu ekipu. Kiks tu ili tamo, rezultati su odlicni, s obzirom na bazu igraca, s obzirom na (ne)kvalitet domace lige, s obzirom na to koliko se novaca vrti oko nogometa u nogometno najjacim drzavama a koliko u Hrvatskoj.
Vaterpolisti i kosarkasi nemaju pobjednicki mentalitet i to je cinjenica, kosarkasi jos i mogu naci alibi u nedostatku kvalitete jer nakon Drazenove smrti puno toga je u hrvatskoj kosarci otislo "na krivo", ali vaterpolisti nemaju ama bas nikakav alibi za svoje uzasno lose rezultate. Da nije bilo Melburna, cijeli njihov put od osamostaljenja na ovamo mogao bi se nazvati promasajem.