Evo jedan tekst koji mi se svide sa ovog foruma je copy/paste , jedva sam ga nasao:
Ono što smo nekad bili odredilo je karakter svakog navijača Partizana još od malih nogu. Bili smo luzerski klub, za kojeg su navijali luzeri, otpadnici svih vrsta, kontraši, čudaci, deca vojnih lica, stanovnici predgrađa, Jugosloveni, Šiptari, Mulimani, Makedonci i Srbi iz Crne Gore. Da se razumemo, većina luzera, otpadnika, kontraša, čudaka, stanovnika predgrađa, Jugoslovena i dece vojnih lica bili su takođe Srbi. Dakle kad sve to pomešaš dobiješ sliku i priliku onoga što su klubovi i igrači Jugoslovenskog sportskog društva Partizan bili nekada.
Takav Partizan je odgajio sve nas koji smo redovno išli na stadion JNA, ali i one koji su u Fudbalski hram došli makar jedanput. Tvrdim da je samo jedan dolazak na te tribine bio dovoljan da postaneš drugačiji čovek. E takav čovek, a to veoma često objašnjavam nekim mojim mlađim prijateljima, inače velikim Grobarima, nikada neće imati iskrenog prijatelja koji navija za zvezdu. Ne zato što ljude deli na one koji navijaju za ove ili one, već zato što sa gotovo stoodstotnom sigurnošću ume da provali jajaru, sitnu dušu, poltrona, šminkera, ulizicu, nitkova, kukavicu, a sve te osobine su one koje prosečni cigojner nosi sa sobom. Nisam trenutno u ludnici, ne pijem lekove za šizofreniju, mislim da nemam simptome paranoje, jednostavno živim dovoljno dugo i poznajem dovoljno ljudi da iza ovih mojih izjava mogu da stanem pod krivičnom, moralnom i materijalnom odgovornošću. Nemam druga navijača zvezde!!! Žao mi je, ali svi su ispadali ***e, pre ili kasnije!
Malo sam skrenuo sa teme, ali i nisam. Posle utakmice sa Olimpikom iz Marseja dobar deo prisutnih zviždao je fudbalerima Partizana, valjda nezadovoljni nerešenim rezultatom i činjenicom da nećemo u Kup UEFA. Želudac mi se okrenuo jer sam shvatio da se karakter navijača Partizana promenio. Dvadesetak godina posle ludila koje su "najvernijio navijači na svetu" priredili u trenucima kada je njihov tim gubio od Hajduka 6:1, ti isti zvižde svojim igračima zato što nisu bili bolji od Reala, Porta i Marseja. Prvi put u životu sam video da Grobarima više nije dovoljno da njihovi igrači izginu na terenu za dres i grb koji nose, već razmaženo, ***rski i ciganski!!! traže pobedu po svaku cenu.
To nije Zekina krivica, odnosno nije on kriv što Partizan nije više luzerski klub. Jednostavno, na JNA su počeli da dolaze ljudi koji traže titule i, čak, uspehe u evro kupovima. Da li treba da žalim zbog toga!?
U mom razredu u osnovnoj školi samo je nas trojica od 15 dečaka navijalo za Partizan, a sad je odnos 60-40 u korist ganfera. Da li treba da žalim zbog toga!?
U Partizanu nikada više neće igrati pijani Čava, poludeli Bajro Župić, Điu i Liu, Vladislav "evo ku**c istoku" Đukić, Vlado "evo ku**c istoku" Čapljić, Isa Sadriju, blesavi Milko, Musa "opasan po život" Hatunić i gomila likova iz crtanih filmova koje smo obožavali jer nisu bili normalni. Tu su sad igrači koji nikada nisu okusili alkohol, koji od malih nogu imaju cilj da pobegnu iz zemlje u kojoj vladaju komunistički teror, radikalski primitivizam i beda, ali su ušli u Ligu šampiona. Da li treba da žalim zbog toga?
...
Priča o tome kako smo bili gradski klub i šmekeri i frajeri može da bude, ali ne mora da znači, jer su za Partizan navijali svakakvi. I veličina Partizana je i bila u tome što su svi oni bili dobro došli takvi kakvi su, za razliku od komšija gde je bilo važno da imaš potvrdu da si veliki Srbin i kojekakve budalaštine. Problem nije u tome da je Zeka oterao frajere, šmekere i gradske momke, već je problem u tome da su oni otišli iz ovog grada (zemlje), izginuli, pomrli ili se ubili, navukli se na droge, postali kriminalci, poludeli ili se bore za goli život. Jednostavno, vreme se promenilo, ova zemlja je propala, ovaj grad je zaista otišao u ku**c, živeli smo u evropskoj DR Koreji, doživeli smo da nas bombarduju!" - KRAJ CITATA
------------------------------------------------------------ ---------------------------
Ja sam licno poceo da navijam za Partizan iz inata (ide u prilog tezi da za Partizan navijaju baksuzi). 80% komentatora, novinara i televizija navijalo je za cigane. Od svakog njihovog uspeha pravio se svetski dogadjaj i to me nerviralo. Kad zvezda pobedi ciganin misli da je najpametniji, najlepsi, najjaci, najbolji i sl. Kad dobiju Partizan u stanju su da likuju danima. Kad izgube meni je dovoljno sto ne moram da ih slusam i sto mogu da im kazem "Mars, bre, ma.. vam j.. cigansku!"
Ko je tada navijao za Partizan, bogami naucio je da podnosi poraze.
Kad je Partizan pukao od Kroacije ti "veliki srbi" istakli su u kopu gde su im najverniji navijaci transparent "Kroacija osiguranje - sponzor sampiona" i pevali pesme Robertu Prosineckom.
Kad zvezdi ide lose, oni navijaju u rezervi za Real, Mancester, Liverpul ...
Kad su pobedili PSV kod kuce sa 3:2 mislili su da osvajaju Ligu Sampiona, a ja sam se plasio da moj Partizan ne ispadne od nekog nepoznatog rumunskog kluba (Otelul). Oni pamte Bari, a mi Fljamurtari.
Pamtim kad smo izbacili tada jak engleski klub QPR pobedom od 4:0 kod kuce posle poraza od 6:2 u gostima. Pamtim kako tada najjaci Lazio u Rimu (0:0) nije dvadeetak minuta pipnuo loptu (Ilic, Tomic, Ivic su ih radili kao konje). Kezmanov gol u 90. minutu za 2:1. Saletovu tricu u Istambulu u poslednjoj sekundi. Basket (pre 2-3 godine) na kome posle poraza od Makabija od 30-ak razlike ostajemo u hali jos pola sata i pevamo Partizanu. Slusao sam o porazu od Hajduka od 6:1 i ludilu koje je nastalo na jugu kad je Partizan dao gol.
Partizan je sada jaci i uspesniji od zvezde pa prirodno uz uspeh stizu i navijaci koji su uvek uz pobednike. Zato me je bilo sramota protiv Olimika iz Marseja kada su posle izvanredne borbe nasih momaka neki idioti zvizdali. Ali, sta je tu je ...
Ko pamti ex-YU setice se Bajra Zupica (frizura, stil, ...). Ovo mu je pevano sa juga.
"We love you, Bajro, we do.."
Volim Partizan, ceo Partizan i nista osim Partizana
Najezio sam se.....