ako zanemarimo ovo o izazivanju rata kao posledicu zivljenja u hrvatskoj, onda ovo "buduceg cara" sigurno ne stoji chak ni u istino-otkrivajucim hrvatskim knjigama... naime hrvoje austro-ugarska je bila MONARHIJA, pa samim tim i prestolonaslednik u monarhiji je buduci KRALJ... kapirash koncept? carstvo=car monarhija=kralj? u tome i jeste razlika izmedju monarhije i carstva, car vlada ne samo teritorijom koja se smatra teritorijom njegovog naroda, nego i osvojenim teritorijama... tako se npr. tadashnji srpski kralj Dushan, posle osvajanja delova danashnje makedonije i grchke proglasio za cara. ova mala lekcija je tu samo da pokaze da nemash pojma ni o chemu. samo josh malo dodatnog infoa, koristice ti... tvoja/vasha omiljena monarhija je bila monarhija a ne carstvo samo zato shto je htela do kaze da su hrvatska i bosna (ako se ne varam ovo prvo smatrash svojom zemljom) njene teritorije a ne osvojene.
to mi je jako simpatichno kako su hrvatski nacionalisti u isto vreme opchinjeni i svojom zemljom i austrougarskom.

the lesson is: knjigu u shake hrvoje, pa tek onda deli istorijske lekcije. zanimljivo ja sam sebe uvek smatrao slabim poznavaocem istorije, ali je prilichno tuzno kad naletish na ovakog nekog, nekako josh bolje shvatish gde zivish

Venome, preglup je on za to. Ti si lud sto gubis vrijeme i tom smecetu od covjeka, tom drkedziji i otpadu uopste ista objasnjavas!

otrovko, bit cu velikodushan i pretpostavit cu da si se nehotice zaletio pa te dobronamjerno upozoravam: zelish li sam ispraviti ovu sramotnu nebulozu ili da shaljem tekst svom necaku u shesti razred osnovne na lekturu?

Venome nazalost, nemas pravo.

a ovaj isjecak o caru Franju Josipu moze biti poucan ne samo za tebe, nego i za Denisa:


".................................................................................Austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj Franjo Josip I. umro je od srčane klijenuti 21. studenoga 1916. u bečkom dvorcu Schoenbrunnu.
Franjo Josip I. rođen je 18. kolovoza 1830. u Beču. Kao 18-godišnjak preuzeo je krunu od strica Ferdinanda koji je odstupio pod teretom burnih revolucionarnih događaja 1848.
I u privatnom životu Franjo Josip trpio je teške udarce. Njegovu suprugu ubio je suludi anarhist, jedini sin Rudolf ubio je u dvorcu Mayerling ljubavnicu i sebe, a brata Maksimilijana, nakon što je postao carem Maksika, ubili su pobunjenici. Posljednji teški udarac došao je 28. lipnja 1914. kada je u Sarajevu ubijen njegov sinovac i prijestolonasljednik Franjo Ferdinand. Nakon atentata cijeli austrijski generalitet, jednako kao i dvor, željeli su rat: jugoistočne granice monarhije bile su uzdrmane, antagonizam između europskih sila bio je sve veći i teži.

Osamdesetčetverogodišnji car nije želio rat. Ali bio je sam, star i potrošen. Pokleknuo je pred pritiscima, videći možda u ratu zadnju iracionalnu mogućnost spasa od raspadanja carstva i monarhije. Vlastita smrt 21. studenoga 1916. spasila ga je od bolne spoznaje da monarhiji više nema ni lijeka ni života. ...........................itd"

Sa pravom se moze reci da je rodonacelnik ustastva, kakvog ga mi danas poznajemo, hrvatski "otac domovine" Ante Starcevic. Taj licki polu-Srbin rodjen u Zitniku kod Gospica vec kao student teologije i filozofije artikulise svoje politicke stavove koji ce biti nesto novo na tadasnjoj politickoj sceni Hrvatske. Vec je madjarska revolucija 1848/49.g. pokazala da se konzervativna Habsburska monarhija sa izrazenom germanskom dominacijom nad ostalim narodima nalazi u dubokoj krizi. Ta je kriza dosegla svoju kulminaciju nakon poraza u ratovima sa Pruskom i talijanskim ujediniteljima, pa je becki dvor bio prisiljen na ustupke Madjarima sto je rezultiralo nagodbom o preuredjenju austrijskog carstva u dvojnu Austro-Ugarsku monarhiju1867.g. U takvoj situaciji davanja ustupaka Madjarskoj sklopljena je i Hrvatsko-Ugarska nagodba 1868.g. sto je za posljedicu imalo duboke podjele na hrvatskoj politickoj sceni. Sve je to pogodovalo jacanju utjecaja Hrvatske Stranke Prava koju je sa svojim prijateljem Eugenom Kvaternikom 1861.g. osnovao Ante Starcevic. Starcevicev politicki program zasniva se na velikohrvatskom nacionalizmu, ali je za znacajan broj intelektualaca i obicnog naroda bio privlacan zbog svoje ideje o hrvatskom historijskom pravu na samostalnu drzavu van okvira Habsburskog carstva. Ostavljajuci po strani njegovu protuaustrijsku orijentaciju, zbog koje ce biti i hapsen, za nas je mnogo vazniji Starcevicev stav prema Srbima. Nigdje do tada se nije pojavio takav sovinisticki, antisrpski pamflet kakavo su bila Starceviceva (ne)djela "Pasmina Slavoserbska" i "Ime Serb". Iako mu je majka bila Srpkinja, "otac hrvatske domovine" sav kipti od mrznje prema narodu svoje majke zapadajuci ponekad u deliricna razmisljanja tipicna za mentalnog bolesnika sto je u stvari i bio. Pored izrazitog antisrpskog stava Starcevic je i rodonacelnik ideje o Velikoj Hrvatskoj sa granicom na Drini, te bosanskim muslimanima kao "cvijecu hrvatskog naroda".

1871.g. Eugen Kvaternik suosnivac stranke odlucuje se na samoubilacku avanturu i u okolini Rakovice pokusava dignuti ustanak protiv Austrije, ali se tragikomedija zvana Rakovicka Buna zavrsava Kvaternikovom likvidacijom. Sam Starcevic uplasen za sebe proglasava Kvaternikov poduhvat akcijom psihicki poremecenog covjeka s kojom on nije imao nikakve veze. Uplasen i sve bolesniji on nema vise sposobnosti da se bavi politikom, pa nasljednici u stranci zapocinju borbu za njegovo naslijedje. Dok Starcevic sve vise boravi po beckim ludnicama, borba zavadjenih frakcija se sve vise zaostrava da bi konacno vodja desne frakcije madjarski Zidov Josua (Josip) Frank uz saglasnost tesko bolesnog Starcevica osnovao Cistu Stranku Prava i po Starcevicevoj smrti 1898.g. postao njegov nasljednik. Taj madjarski Zidov doseljen u Zagreb izazivao je zgrazanje u Saboru svojim neartikulisanim antisrpskim ispadima. Iako Zidov koji se "gadjao" padezima i rodovima , Frank je postao predvodnik i idol hrvatskih sovinista, ali i orudje u rukama beckog dvora. Svo Starcevicevo antiaustrijanstvo se izgubilo i ustupilo mjesto jos jacem frankovom antisrpstvu. Becki dvor, ali i katolicki kler u Hrvatskoj su zadovoljno trljali ruke jer je njihove prozelitske teznje usmjerene prema Srbima u politicki program i praksu pretocio jedan od sinova Izrailjovih. Jos prije Frankove smrti u stranci sve veci utjecaj dobija pravnik Ante Pavelic. Paveliceva porodica vodi porijeklo iz sela Krivi Put u sjeverozapadnoj Lici odakle se preselila u Hercegovinu gdje se Ante i rodio. Skolovan u poznatom rasadniku ustaskih zlocinaca franjevackoj gimnaziji na Sirokom Brijegu Pavelic je vrlo rano prigrabio ideje Starcevica i Franka, a po dolasku u Zagreb postaje clan CSP. Slom Austro-Ugarske i nastanak Kraljevine SHS za frankovce su predstavljali najvecu nesrecu nasavsi se ubrzo na istoj strani sa Hrvatskom Seljackom Strankom Stjepana Radica. Nakon godina politicke nestabilnosti, svadja, meteza i konfuzije u Narodnoj Skupstini je 1928.g. radikalski poslanik Punisa Racic izvrsio atentat na vodje HSS. Racic, stari crnorukac iz Crne Gore nekoliko je puta upozorio Radice da prestanu vrijedjati srpski narod, ali je kap prelila casu kada je Stjepan Radic upitao koliko kosta srpska krv prolivena na Ceru i Kajmakcalanu kako bi je Hrvati otkupili.

Nakon ubojstva kralja Aleksandra glavnu rijec u zemlji vodio je njegov brat od strica namjesnik knez Pavle. Iako skolovan u Engleskoj, Pavle je vodio politiku priblizavanja Njemackoj i Italiji sto je narocito bilo izrazeno u vrijeme dok je predsjednik vlade bio Milan Stojdinovic. U takvoj sitauciji poboljsanih odnosa sa Italijom Musolini je ucinio ustupak Stojadinovicu i pohapsio ustase, ali ih nije isporucio Francuskoj i Jugoslaviji. Iako je Stojadinovic na vanjskopolitickom planu vodio politiku koju je knez Pavle odobravao on nije bio spreman na davanje ustupaka Hrvatima. Zbog toga je Stojadinovica 1938.g. zamijenio Dragisa Cvetkovic puko orudje u rukama kneza Pavla. To je odmah rezultiralo sporazumom sa vodjom Hrvatske Seljacke Stranke Vladkom Macekom i nastajanjem Banovine Hrvatske 1939.g. Ne samo da su time Hrvati dobili najsiru mogucu autonomiju vec su beogradski trgovci u svom bezumlju amnestirali i iz zatvora pustili sve zatocene ustase. Sve pripreme za stvaranje NDH i dolazak Pavelica uspjesno je obavio Macek i njegov HSS. Vec od 1939.g. u Hrvatskoj djeluje Hrvatska seljacka zastita kao partijska vojska HSS koja ce odigrati kljucnu ulogu u aprilskom slomu Kraljevine Jugoslavije, razoruzavanju kraljevske vojske i nastanku NDH 10.4.1941.g. Pavelic i njegova dva autobusa ustasa dosli su na gottovo i krvavi pir je mogao poceti.

_________________
Radje ću umreti stojeći nego živiti klečeći.

elem, zaboravio si ostaviti link,bilo jednostavnije za sve nas:

http://glow.phpwebhosting.com/~krajinaforce/kforce/knjige/genezaustastva/prva.html

ah nista nista, nema na cemu!


tele nevezano...