Preminuo Veljko Rogošić
U splitskoj bolnici, u 72. godini života, nakon teške bolesti, preminuo je slavni hrvatski plivački maratonac Veljko Rogošić.
Član P. K. “Jadran” – Split od 1959. do 1973. godine.
Prvi put u svojoj karijeri 2. 8. 1960. godine u Borovu obara državni
rekord na 400 m slobodno, a nakon toga uspjeha redali su se državni rekordi i pobjednička mjesta.
203 nastupa za državnu reprezentaciju.
51 put obarao državne rekorde na disciplinama 1500 i 400 m
slobodno, 400 m i 200 m mješovito, te 200 m delfin. U ovaj broj ne ulaze državni rekordi štafetnog plivanja. – 142 puta državni prvak u različitim disciplinama.
51 put državni rekorder, 142 puta državni prvak, što jedan plivač
do danas u svijetu nije uspio postići. – 15 godina kapetan državne reprezentacije.
Sudionik dviju olimpijada, Rim 1960. i Tokyo 1964. godine. Po svjetskoj rang-listi morao je biti finalista da je imao trenera. Bio je na tim olimpijadama prepušten sam sebi, i to je uzrok neuspjeha.
Na Europskom prvenstvu 1962. godine osvaja peto mjesto na 1500 m slobodno s novim državnim rekordom.
Sudionik triju Mediteranskih igara: Napulj, Tunis i Izmir na kojima osvaja medalje.
Dva puta obarao balkanski rekord na 200 m delfin.
Dvostruki prvak i rekorder Balkanskih igara na 200 m delfin.
Na europskoj rang-listi dosta godina nalazio se na drugom mjestu na 200 m delfin.
Na svjetskoj rang-listi 1964. godine na disciplini 1500 m slobodno i 400 m mješovito zauzima četvrto i peto mjesto.
1972. godine u Dubrovniku na Balkanskim igrama na 200 m delfin zauzima prvo mjesto s novim državnim rekordom 2.08,00. Ovim rezultatom obara olimpijsku normu za odlazak na Olimpijadu u München. Samovoljno napušta državnu reprezentaciju radi odlaska na svjetsko prvenstvo gdje je 1971. godine osvojio prvo mjesto.
U razdoblju od 1969. do 1973. godine nastupa za državnu reprezentaciju, klub i na plivačkim maratonima.
Mnogo godina biran je za najuspješnijeg plivača godine.
Olimpijski komitet tri puta dodjeljuje mu najveće olimpijsko priznanje za postignute rezultate.
Prvi njegov internacionalni maraton donosi mu prvo mjeto u Ricconeu 1969. godine.
Od 1969. do 1973. godine na ovom istom međunarodnom plivačkom
maratonu u talijanskom gradu Ricconeu pobjeđuje i osvaja zlatnu statuu u trajno vlasništvo kao četverostruki uzastopni pobjednik. Zbog propozicija i daljnjeg neodržavanja memorijala u čast plivačkog maratonca koji je nastradao od morskog psa, ne uzima vrlo vrijedni zlatni trofej ovog maratona.
Prvi maraton na Jadranu pliva 1971. godine na dionici Supetar Split prije samog odlaska na svjetsko prvenstvo.
Na prvenstvo svijeta prvi put odlazi 1971. godine u Italiju (Capri – Napoli) gdje osvaja titulu svjetskog šampiona. Dionicu od 35 km preplivao je za 7 sati 43 min. i 51 sekunde ostavljajući za sobom svjetske rekordere maratonskog plivanja.
WPMSF 1971. godine proglašava ga za prvog maratonca svijeta.
Dvostruku titulu prvaka svijeta na istoj dionici Capri – Napoli osvaja i 1972. godine s rezultatom 7 sati 32 min. i 50 sek., tri sekunde lošije od svjetskog rekorda staze.
Nakon osvajanja dvostrukog prvaka, svjetska profesionalna maratonska plivačka federacija (WPMSF) proglašava ga 1972. godine najboljim maratoncem svijeta.
Trostruku titulu prvaka svijeta ponovno osvaja i 1973. godine također na Capriju. Kao trostruki uzastopni prvak svijeta uspijeva osvojiti u svijetu u trajno vlasništvo skupocijeni srebrni pokal, preplivavši dionicu po vrlo lošem vremenu za 9 sati, 21 minutu i 12 sekundi.
1973. WPMSF ponovno mu dodjeljuje titulu najboljeg maratonca svijeta.
A nakon trostruke titule prvaka svijeta 1973. dobiva kao prvi sportaš “Grb grada Splita”.
Godine 1974. po četvrti put osvaja titulu prvaka svijeta s novim svjetskim rekordom od 7 sati 05 minuta 41 sekundu oborivši rekord Giulia Travaglia za punih 27 minuta.
R. I. P.
[uredio Babangida - 08. kolovoza 2012. u 13:52]