Jebemti! Tako blizu, a tako daleko!
U prve dvije trećine pločica jednostavno nije tila ući u gol, pa da ga ubiješ! Imala san osjećaj da su Austrijanci igrali sa praznim golom da im naši ne bi uspili zabiti.
Treća trećina odlična. Šteta što nisu dali i taj četvrti gol jer je bija blizu, ali mislim da to mogu pripisati samo jedino i isključivo lošoj sreći. Stvarno mi je ža, jer su ga zaslužili. 
Navijanje odlično. Kažu da je bilo najbolje dosad, ja nemam pojma jer mi je ovo prva utakmica u EBEL-u (nikako zanja) u Zagrebu, tako da san ovako nešto i očekivala. Navijalo se cilo vrime, pivalo se, pljskalo. Igrači su otišli s leda da bi se nakon nekoliko minuta vratili već polusvučeni i došli pozdraviti publiku koja im je i dalje pljeskala. Ka na nekom koncertu, nevjerojatno da se nakon utakmice uopće ljudi ne kupe ča nego ostaju navijati. Pod totalnim sam dojmom. Želim se preseliti u ZG samo da mogu na utakmice!  
Ouellette... što reći. Čovik je bija na pressici posli utakmice. Uočila sam nervozu na njemu, imam osjećaj da uopće nije bija svjestan što se upravo dogodilo Kolega je prokomentira kako izgleda ka da će se rasplakati. 

Inače, da se samo kratko osvrnem i na Ljubljanu i gostovanje kod Olimpije. Razlika nebo i zemlja u odnosu na ZG. Organizacija nula bodova. Mista za novinare takoreći nema, internet bežični nepoznat pojam, i ne zna se ko pije, a ko plaća. Baš ono, razlika nebo i zemlja. Virujen da navijačima to sve skupa toliko i ne znači, ali ja sam bila poprilično razočarana kako se sve to skupa tretira ka neko drugorazredno natjecanje. Ipak, pruži li se uskoro prilika, neću propustiti otići ponovno. Navijati.

Sraka - nadam se da si zadovoljan.