KANADSKI HRVAT LIČKIH KORIJENA, JEDAN JE OD
NAJBOLJIH HOKEJAŠA VELIKOG SPORTSKOG ČUDA MEDVEŠČAKA IZ ZAGREBA
John Hečimović kod Mosora: U nas u Lika ima riba, ali se ona
zove – janje!
Mislin da bi bilo najbolje govorit mišancijon hrvatskog i engleskog
jezika, tako ćemo se sigurno razumit!
- Molim, što to je – mišancija!?
To van je – miks hrvatskog i engleskog!
OK. Može. Vi meni lipo pričati po dalmatinski. To meni bliže nego
zagrebački jezik. Može, ok, miks na dva moja jezika...
Mater i otac su van Ličani iz Perušića. Odselili su u Kanadu
di ste se vi rodili 1984. godine. Di ste naučili govorit ovi vaš
specifični hrvatski, sa simpatičnin američkin, oću reć, kanadskin
naglaskon?
- Mi hrvatski učili u kuća. Moj tata Dane i mama Marijana govorili na
mene: engleski ćeš učiti u škola, a hrvatski moraš učiti u kuća! Ja
dobro razumjem slušati kako se pričaju na hrvatski. A ako se govori
polako, onda razumijem – ekselent!
Zavolio Lika
Jeste li ove godine, kad ste postali hokejaš Medveščaka, prvi
put došli u domovinu svojih roditelja?
- Ne. Sam bio u Hrvatska i moja Lika prije četri godina. Bio sam u
Perušić. Tamo imam dida i baba na tatina strana, zovu se Stipe
i Matija. Dida na mamina strana je umra, a baba na
mamina strana se zove Mare. Tamo je i moj ujo i teti...
Ja odmah zavolio Lika. I sve lički ljudi. Svi oni dobri i veseli. Đe
sam došao odma hajd John jesti i piti. A ja ne mogu tolko jesti i tolko
piti. Ja nigdje nisam vidio da se tolko jede i pije ko u Lika. Moj dida
ima 89 godina, a svaki dan pije rakija. On sad ima četri velika bačve
rakija i puni podrum kumpira. Ujo će zaklati svinja i dati mu meso. Tako
će moj dida govoriti ono uvjek isto: ne boj se jaka zima kad imaš
kumpiri, meso i rakija!
Jeste li poslušali dida i počeli pit rakiju?
- U Lika rakija nije aperitiv. Oni je tamo piju normalno. Nigdje
nisam vidio da piju vino. Rakija ujutro, rakija za lanč, rakija za
večera. Samo rakija i voda. I meso. Nikad riba. Ja sam pitao na dida
zašto nema riba za jelo. A on kazao: “U nas u Lika ima riba, ali se ona
zove – janje!” Kazao i to da medo ne bi bil tako visok i tako jak da
jede riba. On cjeli život jede kumpiri i meso i pije rakija i ima 89
godina. I zdrav je. Ja sam probao rakija ali je to veri strong piće.
Jeste li i vi zavolili ličku spizu?
- Znam, spiza je hrana. O, jes, a šta drugo da jedem u Lika? I sad mi
je najdraže jesti sarma, punjena paprika i najviše pljeskavica punjena
sa kajmak ili čevapčići sa kajmak. To volim jesti najviše, a sve to sam
naučio jesti u Lika.
Znate li da je najpopularnija lička domaća životinja –
medvid?
- To sam kao mal čuo kako pričaju moji tata i mama. Simbol na moj
klub Medveščak je medvjed, a kako na mene govore da sam iz Lika, odma
ima šala kako sam ja – lički medvjed! Smiju se tome, a onda se smijem i
ja. U Lika se uvjek smiju i kažu da zato žive dugo. Tamo se smiju,
pjevaju, jedu i piju. Baš ljepi život.
Jeste li ikad pjevali poznate ličke hitove: “Blago onom ko
rano poludi, tome život u veselju prođe” i “Vuk magare na plot nagonio
nebil’ mago nogu salomio, nebil’ vujo mesa zadobio!”
- Ne znam pjevati te pjesma. Al to pjevali u moja kuća u Lika kad ja
prvi puta stigo tamo. Sad se sjećam...
Splendid Hrvatska
U Lici hokej nije domaći sport, kako to da ste ušli u hokej?
- Tata me dao da igram nogomet. Najprije na ulica, a onda u klub. On
mi bio trener na nogomet. On je zaljubljen u nogomet, a ne u hokej. Ali
ja sa prijatelji iz škola počeo igrati i hokej. Tata vidio da sam bolji u
hokej no u nogomet i ostao sam u hokej. I njemu nije bilo žao...
Rekli ste da van je otac zaljubljen u nogomet. Čiji je
navijač?
- On voli samo Dinamo i reprezentacija Hrvatska. On je veliki fan na
Dinamo. On najviše veseo kad Dinamo pobjedi Hajduk. On mene naučio da je
to bigest derbi u Hrvatska, kao Barcelona – Real u Španjolska, kao
Mančester - Liverpul u Engleska, kao Inter – Milan u Italija, kao Brazil
– Argentina na Svjetsko prvenstvo... On htio da i ja volim Dinamo kao
on, ali nije tako.
Šta, vi navijate za Hajduka!?
- Ne, ne. Ja sam veliki fan Liverpula. Mi u Kanada imamo na
televizija samo Premier ligu Engleska, meni je najviše drago kako igra
Liverpul. A otkad sam došao u Evropa ja volim Barcelona. Ona igra
najljepo!
Jeste li prije dolaska u Medveščak znali išta o hrvatskon
sportu?
- O, jes! Znao sam puno dobro za Zvone Boban, Davor Šuker,
Goran Ivanišević, Toni Kukoč i Dino Rađa. Svi koji vole sport u
Kanada znaju za njih. Oni su svjetska klasa. U Kanada radi i živi puno
stranci. Oni i ljudi koji su rođeni u Kanada najviše znaju za hrvatska
reprezentacija iz godine 98. Koja osvojila bronz medal na Svjetsko
prvenstvo u nogomet. Svi Hrvati iz Amerika i Kanada tada imali velika
fešta. Sve častili i bili ponosni što su Hrvati. Bili Hrvati izvan
Hrvatska, a Hrvatska bila na treće mjesto na svjetu. Splendid Hrvatska!
Ekselent Medveščak
Igrali ste u Kanadi, Americi, Austriji, Njemačkoj,Nizozemskoj. Kako
to da ste došli u Medveščak?
- Ja sam imao dream igrati u NHL ligi! To je dream svako ko igra hokej u
Kanada. Tamo nisam mogao, tamo teško doći igrati. Kao da sam u Kanada
igrao basketbal i imao dream igrati u NBA liga. Vidio sam da ne mogu
igrati u NHL liga, otišao sam u Evropa. U Holand sam igrao ekselent,
zvali su me iz Medveščak, kazali da će ova sezona igrati u EBEL liga.
Imam kontrakt, ugovor na jedna godina. U Medveščak, u Zagreb, u Hrvatska
meni bjutifl. Aj em veri, veri hepi. Ekselent Medveščak, bjutifl
Zagreb, bjutifl Hrvatska. Meni najljepše što nikad nisam imao takvi
navijači kao u Zagreb. Svaka utakmica sve puno. Pet, šest, sedam tisuća
navijači. Mi igramo dobro i dođe pobjeda, oni pjevaju i plešu. Mi ne
igramo dobro i dođe poraz, oni isto pjevaju i plešu. To nigdje nije tako
kao u Zagreb. To je splendid. Anbilivibl. Vanderful! Znam da mene vole,
a ja još više volim na njih.
Vaš Medveščak je ove godine u jakoj međunarodnoj EBEL ligi
uspješan. Kako se osjećate u toj atmosferi?
- Super! Aj em veri, veri hepi! Veselim se kad vidim da se svi oko
mene vesele. I da su hepi.
Dok san vas čeka isprid Ledene dvorane Doma sportova čuja san
da su poznati zagrebački klubovi, košarkaši Cibone, rukometaši Zagreba i
vatepolisti Mladosti ljubomorni na vas?
- Ljubomorni? Je li to đelozi? Ok. A zašto? Mi igramo svoj sport, oni
igraju svoj sport. Ja bi volio da i njima na tribine bude sve puno i
splendid atmosfera kao na nas kad igra naš Medveščak. Mi igramo hokej, a
oni basketbal, rukomet i vaterpolo. Kako mi njima možemo činiti
konkurencija? Nikako!
Vaši navijači su bili najsritniji kad ste dobili Jesenice u
gostima, baš vi ste zabili pobjedonosni gol....
- Meni sve kazao tata. Hrvatska i Slovenija nisu dobri prijatelji. I
naši navijači najvole kad mi pobjedimo slovenske klubove. Ja sam to
znao. I ja sam bio veri, veri hepi.
A ostali stranci hrvatskih korjena u Medveščaku: Joel Prpich,
Mike Prpich, Andy Sertich?
- Svi mi veseli kada pobjedimo protivnik. Svi mi volimo i oćemo
pobjeda. Kad igramo sve tekme. I tekme s klubovi iz Slovenija. Mi u naš
klub imamo Slovenci. I oni bili veseli kada mi pobjedili klubovi iz
Slovenija. Ja s oba, Prpich i Sertich, ne govorim o
politika. Nikad. Mi govorimo o hokej. O naš Medveščak. O naši navijači. U
Hrvatska se puno govori o politika. Više nego u druge država.
Imate li uz kanadsko i hrvatsko državljanstvo?
- O, jes! Ja sam Hrvat i Kanađanin!
Oćete li glasat na izborima za predsjednika Hrvatske?
- O, jes! Ja i moja zaručnica Julia oćemo.
Znan da nije pristojno pitat znate li za koga ćete glasat...
- To u Kanada, Amerika, Njemačka i Holand novinar nikada ne bi pita.
Ja ću reći za koga: moja Julia i ja najviše volimo Milan Bandić! Mi
njega upoznali, bili s njim u društvo. On je veliki šoumen, vesel je i
nama najsimpatičan. Ja igram u Medveščak, Medveščak je iz Zagreb, Bandić
voli Medveščak, Bandić voli Zagreb. Julia i ja oćemo Bandića za
prezident!
Potpisali ste jednogodišnji ugovor s Medveščakom. Ima li
šanse da i dogodine ostanete u tom klubu?
- Meni je ovde veri najs, ako oni hoće mene onda – no problems! Ovde
mene ljudi vole, ja volim ovde sve ljudi i mogu igrati ovde do kraja
karijera!
Jeste li naučili beštimat, psovat na hrvatskon jeziku?
- Naučio sam to u Lika. To tamo govori i mlado i staro!
piše Milorad BIBIĆ
Snimio Šime Šokota/Cropix
Svadba s Julija
Moja Julia i ja imamo svadbu 10. juli 2010. godina. U
Kanada. Bude minimum 400 ljudi. Ona je Hrvatica iz Kanada. Tata je iz
Imotski, mama iz Slavonija. Ima prezime Lerotić. Skupa devet godina.
Upoznali se na svadba od moja sestra. Jedna novinarka iz Zagreb mi
kazala da sam ja u Hrvatska novi seksi simbol. Moj ansver bio: ja imam
moja Julia! Dođemo na hani mun u Dalmacija. Julia i ja volimo Dalmacija.
Dalmacija je kao Kalifornija. Još ljepše. Ljep Zadar, ljep Split, ljep
Hvar, ljepo u Dubrovniku...