Reprezentacija velikih planova!

 »Na početku smo četverogodišnjeg plana, u kojem želimo dogurati do Divizije I A, do ranga u kojem nastupa i Slovenija.«

»Ne krijemo ambicije, želimo osvojiti prvo mjesto«, rekao je predsjednik Hrvatskog saveza hokeja na ledu Nikola Švigir. I nije rekao ništa novog, sasvim je jasno da od naše reprezentacije na Islandu, na Svjetskom prevenstvu Divizije II A očekuje samo prvo mjesto.

»Nadamo se da ćemo onda i 2013. biti domaćini Divizije I B u Zagrebu, a želimo i što dalje dogurati i u olimpijskim kvalifikacijama«, poručio je Švigir, a na njega se nadovezao Dragutin Ljubić, direktor odbora za reprezentacije HSHL-a.

Vrlo optimistično od čelnika našeg Saveza, jer preskočiti dva ranga samo uz pomoć »ebelovaca« i bez ulaganja u domaći hokej i razvoj naših mladih igrača djeluje kao bajka koju neće progutati niti jedan ozbiljniji pratitelj hrvatskog hokeja. Projekt jačanja reprezentacije kroz Medveščak ne napreduje baš idealno. Neće biti Johna Hećimovića zbog navodne ozljede ramena.
»Potrošen« je i Johathan Filewich i kakva je svrha bila podjela hrvatskih putovnica raznim hokejašima Medveščaka vidjet ćemo i ovog prijelaznog roka. Jesu li se nalazile hrvatske bake, stričevi i susjedi raznim »waughovima i pokulokima« i HOO davao »pogurance« tiskanju putovnica samo da bi Medveščak imao što konkurentniju momčad u Ebelu ili se napokon u hrvatskom hokeju nešto ozbiljno planira? Jer o velikim planovima slušamo i samo slušamo više od desetljeća. A sadašnjim reprezentativcima nedostaju čak i palice za igru. Bilo bi lijepo da se Savez pobrine o tome na vrijeme...

http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=C702EDA5-076A-41F9-8799-8424B4B84967

Multiforma je napisao/la:

Ako će netko imati link za današnju tekmu neka ga proslijedi

LINK

Ne moze se gledat utakmica jer niko ne prenosi, ali se moze pratiti kretanje rezultata

Nasi su drzali 0:0 sve do pred kraj 1/3 kad su Slovenci preko Hebara poveli 1:0, ovo zasad  izgleda bolje nego jucer (rezultatski naravno)

Hrvatska:
Tomljenović, Vasiljević; Sertić, Powers, Šijan, Novak, Kučera; Tadić, Ljubić, Rendulić, Lazić, Kanaet; Marković, Šilović, Oreščanin, Smerdelj, Lovrenčič; Mirič, Grahovar, Srketić.
Selektor: Mike Shea

......................

edit:

Na kraju je to ispao mnogo uvjerljiviji poraz nego jucer, izjednacen je rekord u visini poraza od Slovenije u prijateljskim utakmicama, ako je vjerovati slovenskim portalima za nas su igrali Powers i Rendulic kojih nije bilo u sastavu u Zagrebu

Pred hrvatskim hokejom je vrhunac sezone, nastup seniorske reprezentacije na svjetskom prvenstvu. Organizator turnira divizije II skupina A, Island, dočekuje reprezentacije Španjolske, Estonije, Novog Zelanda, Srbije i nama najzanimljivije, Hrvatske. Naši hokejaši za cilj imaju osvajanje zlatne medalje koja donosi i ulazak u viši razred natjecanja, diviziju I skupinu B.

Na putu prema prvom mjestu prva će se Hrvatskoj ispriječiti momčad Španjolske. U najvećoj državi Pirinejskog poluotoka nalazi se 18 zatvorenih klizališta, no razvoj hokeja ne prati postojeću infrastrukturu. Po podacima međunarodnog saveza hokeja na ledu Španjolska ima samo 200 seniorskih hokejaša. U prvenstvu Španjolske za naslov prvaka ove se sezone borilo šest momčadi. Naslov prvaka po treći put za redom osvojila je momčad CH Jaca, najtrofejnijeg kluba u zemlji. U finalu doigravanja svladali su CG Puigcerdu s tri prema jedan u pobjedama.

Španjolci su listom amateri. Uz bavljenje hokejom studiraju ili rade. Treniraju tri puta tjedno u kasnim večernjim satima kad se može okupiti cijela momčad kako bi bili spremni za redovito kolo vikendom. Novčane naknade dobijaju ovisno o mogućnostima kluba, ali od hokeja se u Španjolskoj ne živi, niti će se moći u dogledno vrijeme. Pa ipak i u takvom okruženju Španjolci su stvorili momčad koja je poslije tri uzastopne brončane medalje na turnirima divizije II, na prvenstvu održanom 2010. godine u Ciudad Mexicu osvojila prvo mjesto i povijesni ulazak u diviziju I.

Kratkotrajni boravak u drugačijem svijetu dogodio se prošle godine u Budimpešti. Reprezentacija Japana nije doputovala zbog potresa, pa je na turniru sudjelovalo pet momčadi. U prvoj utakmici Španjolska je pružila odličan otpor kasnijem pobjedniku turnira Italiji, izgubivši sa samo 2:0 premda su Talijani uputili čak 60 udaraca na gol. Nadu u podvig Španjolcima je ugasila Nizozemska nanijevši im težak poraz od 8:2. Utakmica protiv Mađarske bila je za španjolske hokejaše nešto što se doživljava jednom u karijeri. Pred više od osam tisuća gledatelja, španjolski amateri pregaženi su 13:1, ali osjećaj igranja pred punom dvoranom dugo će pamtiti. Naposlijetku, "furija" se od divizije I oprostila pobjedom nad Korejom od 3:2 u produžetku.

Španjolski savez zadržao je Luciana Basilea na mjestu izbornika. Ovaj Kanađanin talijanskog podrijetla kruh svoj svagdašnji zarađuje vodeći francuskog prvoligaša Briançon već devetu sezonu. Ako su Španjolci zadovoljni Basileovim radom, zadovoljan je i Basile svojim igračima pa su čak osamnaestorica s budimpeštanskog popisa dobila pozivnice i za let na Island.

Prvi vratar momčadi bit će Basileov štićenik, Ander Alcaine. Dvadesetogodišnji Aragonac ovu je sezonu proveo kao prvi vratar Briançona s kojim je dogurao do četvrtog mjesta u francuskom prvenstvu i četvrtfinala doigravanja. Priča o studentu stomatologije koji dolazi iz zemlje u kojoj je hokejaški profesionalac nepoznat pojam mogla bi biti poučna i za hrvatske talente koji snivaju o profesionalnom bavljenju hokejom. Možete je pronaći na stranicama IIHF-a. Alcaine je nebrojeno puta igrao za sve španjolske selekcije, no nastup na Islandu bit će mu četvrti u dresu seniorske reprezentacije. Na najvećem je iskušenju bio prošle sezone u diviziji I kad je usprkos više od pet primljenih pogodaka po utakmici ostvario zavidnih 91% obrana. Vratara visokog 189 cm koji se iz Španjolske probio u prvu francusku ligu naši napadači nikako ne bi smjeli potcijeniti.

Pričuvu će Basile birati između iskusnog Jose Luisa Alonsa, vratara španjolskog prvaka Jace koji iza sebe ima čak 13 svjetskih prvenstava te mladog Luisa Sokolova iz Txuri-Urdina koji do sada nema nastupa na seniorskim svjetskim prvenstvima. Obzirom da već ima mladog vratara u momčadi, za očekivati je da će 36 godina star Alonso otputovati na Island, "za svaki slučaj", ne bi li svojim bogatim iskustvom pomogao Alcainu u pripremi za utakmice i uskočio zlu ne trebalo.

Najiskusniji igrač obrane je Eduardo Paz. U svojoj karijeri nastupio je na osam svjetskih prvenstava. U reprezentativnom dresu rijetko je sudjelovao u postizanju pogodaka, no led Doma sportova ostao mu je u ugodnom sjećanju. Prije pet godina ugradio je četiri pogotka u brončanu medalju koju su Španjolci osvojili u Zagrebu. Poput većine suigrača nastupio je i u Budimpešti na prošlogodišnjem turniru divizije I. Član je naslabije momčadi španjolske lige Majadahonde za koju je u 17 utakmica upisao 14 asistencija uz samo 12 minuta kazni.

Uz bok Paza, nalazi se Guillermo Betran. U dresu Jace osvojio je naslov prvaka države i sad može mirno otputovati na svoje osmo svjetsko prvenstvo. Na početku svojeg reprezentativnog staža bio je uspješniji u napadačkim akcijama, no na posljednja dva turnira u zapisnik se upisivao isključivo u stupac s kaznama. Reprezentativnu "sušu" nadoknađuje kod kuće gdje je u 27 susreta upisao 23 boda. Temperamentne naravi, teško se suzdržava od prekršaja i u domaćem prvenstvu što se vidi iz 35 minuta kazni u sedam susreta doigravanja.

Juan Antonio Brabo, član viceprvaka Puigcerde, još jedan od iskusnijih igrača na koje će se Basile osloniti na Islandu. Za Braba će nastup na predstojećem svjetskom prvenstvu biti sedmi u karijeri. Niži rastom nešto se bolje snalazi u napadu od Paza. Na svakom svjetskom prvenstvu upisao je barem bod. Dva boda zabilježio je i u Budimpešti. U manje zahtjevnom okruženju domaćeg prvenstva predstavlja pravu napast za protivničke vratare. U 25 utakmica postigao je dvadeset pogodaka uz devetnaest asistencija. U dresu reprezentacije je discipliniran što se vidi iz samo četiri minute kazni u četiri susreta divizije I.

Jedan od rijetkih igrača ovog sastava koji je propustio priliku za nastup u diviziji I je povratnik u reprezentaciju Diego Coscojuela. Premda je u najboljoj momčadi debitirao još prije osam godina, ovo će mu biti tek četvrti nastup na svjetskim prvenstvima. Član je prvaka Jace u čiji naslov prvaka je ugradio dvanaest bodova u 21 utakmici. Poput Betrana, sklon je prekršajima neovisno igra li za klub ili reprezentaciju. Većini iskusnijih braniča zajednički je nešto niži rast što u obrambenim zadaćama nadoknađuju borbenošću i tehnikom. Za "mišiće" i centimetre zaduženi su mlađi braniči.

Što je Alonso na vratima, to je Salvador Barnola u napadu, doajen španjolske reprezentacije. Pod zastavu je prvi put pozvan još u prošlom stoljeću kada je Španjolska igrala u nekadašnjoj skupini D. Od 1999. godine do danas branio je boje Španjolske na dvanaest svjetskih prvenstava. Od 16 pogodaka koje je postigao tijekom svih ovih godina jednog je postigao i pred zagrebačkom publikom. Cijelu igračku karijeru proveo je u rodnoj Puigcerdi za koju je u netom završenom prvenstvu ostvario 38 bodova u 26 utakmica.

Najbliži kolega Barnoli po igračkom i reprezentativnom, stažu je Antonio Gavilanes, član Bakh Vitorie, jedine momčadi španjolskog prvenstva koja uz Majadahondu nije ušla u doigravanje. Nastup u Reykjaviku bit će mu jubilarni, deseti u karijeri. Posljednjih godina ne postiže previše pogodaka za reprezentaciju pa je tako ostao bez učinka u diviziji I. Za svoj klub ove je sezone u dvadeset susreta skupio 25 bodova, ali i visokih 74 minute isključenja.

Osim Coscojuele, izbornik Basile u reprezentaciju je vratio i veterana Jose Antonia Bieca. Jedan od najviših napadača u momčadi, Biec bi uz iskustvo trebao donijeti i probojnost u španjolski napad. U reprezentaciji se prvi put pojavio 1999. godine i u njoj je bio standardan idućih pet godina. Slijedi petogodišnja stanka poslije koje se vraća u najbolji sastav. U međuvremenu je izgubio "nos za gol", barem što se reprezentacije tiče. Golgeterski nagon nije ga napustio u dresu matičnog kluba Jace za koju je u 22 utakmice postigao 13 pogodaka uz isto toliko asistencija, ali i 62 minute kazni što naznačuje da s godinama nije izgubio temperament.

Da ne bi pomislili da je Španjolska momčad poput Bugarske u kojoj glavnu riječ vode sjedobradi ratnici, istaknut ćemo i nekoliko mlađih aduta španjolske momčadi. Pablo Munoz jedini je član Barcelone u sastavu. Do ove godine skupio je šest nastupa na svjetskim prvenstvima na kojima se istaknuo pogotcima uz samo jedan izuzetak: prošlogodišnji turnir u Budimpešti na kojem je ostao bez boda. Za svoju momčad slavnog nogometnog imena postigao je 23 gola u u 19 utakmica i odveo je do trećeg mjesta u prvenstvu i polufinala doigravanja.

Pablov mlađi prezimenjak Juan Munoz navršio je tek 21 godinu, a iza sebe ima već četiri svjetska prvenstva. Na turniru u Meksiku na kojem je Španjoska izborila ulazak u diviziju I postigao je čak deset pogodaka. U Mađarskoj je ostao na samo jednoj asistenciji osjetivši razliku u kvaliteti između dva susjedna razreda natjecanja. Tijekom svog igračkog razvoja jednu je sezonu proveo u juniorima finskog prvoligaša KalPe, a ovu je sezonu započeo u švedskoj četvrtoj ligi u dresu Örnsköldsviks, da bi je završio u Bakh Vitoriji za koju je u šest susreta ostvario deset bodova.

Desiderio Perez još jedan reprezentativac koji dolazi iz redova prvaka, Jace. Turnir na Islandu bit će mu četvrti po redu. U reprezentaciji se nije još stigao nametnuti kao strijelac, no njegov doprinos naslovu prvaka Španjolske od 45 bodova u 21 susretu bio mu je odlična preporuka za dres s državnim grbom. Pomnim promatračima hrvatskih mladih reprezentacija najpoznatiji Španjolac je svakako Alejandro Pedraz. Talentirani napadač svoj je hokejaški razvoj četiri godine usavršavao u Finskoj u juniorima KalPe. Sa 17 godina već je igrao u seniorskoj reprezentaciji i za njega se očekivalo da će, prije Alcainea, postati prvi španjolski profesionalac. U svojoj posljednjoj sezoni u Finskoj ostvario je 27 bodova u 11 utakmica, a u promociju reprezentacije u diviziju I ugradio je 12 bodova. Međutim, umjesto nastavka karijere u Finskoj ili nekoj drugoj hokejaški razvijenoj zemlji, vratio se u domovinu gdje već drugu godinu igra Majadahondi kojoj ni njegovih 41 bod iz 16 utakmica nije pomoglo odlijepiti se za začelja.

Spomenut ćemo na kraju i dvojicu mladih lavova koji igraju izvan Španjolske. Pol Gonzalez igra u kanadskoj juniorskoj ligi OJHL u momčadi Aurora Tigers za koju je postigao četiri boda u 11 utakmica. Visok 188 cm, bit će lako uočljiv među nešto nižim suigračima. Carlos Quevedo u inozemstvu je od svoje šesnaeste godine. Već četiri godine igra u Finskoj gdje trenutno nastupa za momčad KOOVEE u finskoj drugoj juniorskoj ligi gdje je u 19 utakmica upisao 14 bodova.

U Hrvatskoj možda ne uzimamo ozbiljno španjolske ambicije za osvajanje prvog mjesta i povratka u diviziju I, no ako je vjerovati riječima vratara Alcainea, Španjolci doista planiraju osvojiti prvo mjesto i s njihove strane ne možemo očekivati nikakvo susprezanje. Ne pođe li im za rukom pohod na prvo mjesto, u španjolskom taboru sasvim sigurno će se boriti do samog kraja za jednu od medalja. Ako bi željeli prognozirati, Španjolsku vidimo na trećem mjestu obzirom da je većina igrača tijekom sezone igrala samo ne previše zahtjevnu španjolsku ligu.

Posljednju međusobnu utakmicu Hrvatske i Španjolske uživo je promatralo 2500 tisuće navijača u Domu sportova. Igralo se 14. travnja 2007. godine u okviru turnira divizije II. Od Španjolaca na toj utakmici su bili Alonso, Brabo, Barnola, Pedraz, Pablo Munoz i Antonio Gavilanes. Od hrvatskih reprezentativaca visoke pobjede od 8:2 sjetit će se samo Ljubić, Tadić, Novak i Kučera. Tri pogotka postigao je Marko Lovrenčić, po dva Švigir i Ciganović, a jednom je pogodio Plahutar. Pet godina kasnije, ni jednog od strijelaca više nema u reprezentaciji. Za neke od veterana došlo je vrijeme za smjenu generacija, no ne možemo prežaliti okolnosti koje su uzrokovale činjenicu da u najboljoj hrvatskoj momčadi nemamo više Marka Lovrenčića, Vanju Belića, i Tomislava Grozaja. Kako god bilo, hrvatsku reprezentaciju smatramo favoritom u susretu protiv Španjolske i očekujemo osvajanje sva tri boda. U pohodu na prvo mjesto, nema prostora ni za kakvu pogrešku niti gubitak bod(ov)a.