Meni je samo žao što na temelju uspjeha obitelji Kostelić nije stvoren kvalitetniji ustroj mlađih skijaških kategorija koji bi stvarao skijaške talente, no sa jedne strane je taj nedostatak i razumljiv pošto je skijanje ipak elitistički sport kojeg većina Hrvata nemože priuštiti svojoj djeci, znači nije Hrvatska poput alpskih i skandinavskih zemalja gdje doslovno svako selo ima svoje skijalište i skakaonu.
Tako da, 19 olimpijskih i svjetskih medalja, 4 velika i 12 malih kristalnih globusa, 56 pobjeda u svjetskom kupu, to je ostavština fantastične priče obitelji Kostelić, i time praktično priča o hrvatskom skijanju odlazi u povijesti, a nešto slično teško da će se ponoviti u bližoj budućnosti, možda i ikada više.
Nadam se samo da nakon odlaska Ivice u mirovinu HRT više neće forsirati skijanje toliko u programu nego da će se novac sportskog programa trošiti svrsishodnije, na prijenose "narodnih" sportova (poglavito nogomet, košarku, rukomet, odbojku, vaterpolo, atletiku, plivanje, veslanje, stolni tenis, borilačke sportove, biciklizam, gimnastiku), dakle onih sportova kojima se mogu baviti sva djeca, a ne samo onaj najprivilegiraniji sloj društva.
Dok bi po meni, elitni sportovi rezervirani za one najbogatije, poput skijanja, hokeja, tenisa i sličnih trebali biti stavljeni u drugi plan, jer nemaju realnih uvjeta za razvoj u Hrvatskoj, odnosno njima se mogu baviti samo sinčići i kćerkice bogatuna koji im mogu osigurati opremu i uvjete za bavljenje tim sportovima.
[uredio Papa Bear - 10. veljače 2015. u 13:24]