Sjaj i bijeda (u) Slovačke(oj)

Slovačka svakodnevica (Snimio: Dražen Patarčić)

Sunce i kiša, dva su pojma koji ne mogu jedan bez drugoga. Sjaj i bijeda Bratislave, koja ima 660.000 stanovnika, potpuno kopiraju taj izraz o suncu i kiši. Grad kojeg bi željeli pogledati "iznutra" pokazuje sve atribute post-socijalističke metropole. Kvartovi koji su novi i uređeni kao iz bajke, ali prosječnom Slovaku itekako nedostupni, domovi su malobrojnim bogatašima ili "povratnicima" koji su svoje bogatstvo stekli negdje iza "željezne zavjese". S druge strane ulice nalaze se zgrade koje nemaju svoj oblik, nemaju dušu, nego samo svrhu – stanovanje. Ulice koje su jednosmjerne i vode vas u krug od nekoliko kilometara da bi došli do traženog mjesta. Vozeći se autom po gradu, ne možete se ravnati oznakama i imenima ulica jer je pojam "putokaz" rijetkost za koju bi poželjeli dati i cijelu dnevnicu samo da saznate gdje se nalazite i kuda da krenete.

Na Istoku ništa novo. Bratislava je gradilište kao i većina gradova koji se nalaze u nekadašnjem "Varšavskom paktu". Grad kojeg možete zavoljeti, ali isto tako poželjeti ne posjetiti ga više. Uspoređujući cjene po restoranima i kafićima zaključio sam - živio bih ovdje! Sve je povoljnije (za kupiti), čak i do 50 posto! Osim domaćeg voća, poput jabuka. One su skuplje nego uvozne banane! To me podsjeća na neke naše sličnosti. Česte policijske kontrole pravdaju učestalim krađama automobila, a prisustvo mnogobrojne specijalne policije strahom od navijačkih ispada. Ljubazni i sa smješkom svaki policajac , nakon što utvrdi da niste "negativac" i da ste redovno kupili i platili "nelepku" za korištenje autoputa, rado će nekoliko rečenica posvetiti i nogometu.

Bez njih bi bilo dosadno (Snimio: Dražen Patarčić)

Organizacija prvenstva je, ako ne slušate naše novinare ipak relativno dobra. Ja sam "nasjeo" na "provjerenu informaciju" kolege iz druge redakcije da nema press centra na stadionima, da nema mogućnosti da se vijesti, slike i filmovi pošalju preko Interneta. Možda moj kolega ni ne zna što je to Internet, pa što ne zna toga - i nema. Ali srećom da smo nas dvojica ovdje i da je kolega Goran prošetao preuređenim prostorima stadiona "Spartak" Trnava i pronašao upravo to što nam je bio osnovni problem - press centar sa svim mogućnostima. Telefonske linije su kao stvorene za naše surfanje. Besplatno je! Kolega iz druge redakcije još nije "pronašao" press centar na stadionu, makar je na njemu boravio dan prije nego Sport Net-ova ekipa, i opet će se vratiti u ponedeljak na isti, zbog utakmice sa Španjolcima. Nema nam druge nego biti kolegijalni i ovu informaciju o press centru kvalitetno "prodati" za dobar ručak i hladno pivo. To je vrlo povoljna cijena, jer jedan kompletan ručak po osobi nije više od 100 kruna, a to je otprilike 25 kuna! Sada znam zašto Slovaci kukaju da je naše more skupo i zašto na ljetovanje koje provode kod nas nose vlastitu hranu.

No da se vratim toj organizaciji. Kako rekoh ona je relativno dobra. Ako su organizatori imali "sluha" osigurati novinarima kvalitetne uvjete za rad, onda su totalno zakazali u reklamiranju ove priredbe u vlastitom "dvorištu". Ni jedne reklame na stotinama panoa po gradu i uz autoput o ovom nogometnom "ludilu" nisam vidio. Da se nešto događa, osim spomenutih specijalca i policajaca vidi se po našim navijačima. Ove druge, osim desetak Nizozemaca nisam ni vidio ni čuo. Šteta da je ta "kiša" u obliku dva nizozemska gola u Pletikosinoj režiji, sakrila ono sunce koje smo željeli da nas grije i čini nam ovaj boravak ugodnijim. Danas je novi dan. Poslije kiše dolazi sunce, nakon bljedila dolazi sjaj. Nadam se sjaj naših malih “kockastih”.