Hrvatski novinar "napao" klošara

Pospano jutro u Bratislavi. Kako je u Pieštanyma, nemamo pojma. Još nismo stigli odvesti se do baze naše reprezentacije, ali tamo su kolegice, ostavili smo ih bliže "mjestu nesreće", valjda se kolege iz drugih redakcija i igrači sa stručnim stožerom dovoljno dobro brinu o njima. Ili se one dvije brinu o igračima, svejedno. Mi ovdje za to vrijeme patimo u asfaltu i betonu Bratislave, u buci tramvaja i trolejbusa, dimu autobusa - i dimu iz "auspuha" našeg prijevoznog sredstva.

Nagradno pitanje: Da li je ovo slovačko prijevozno sredstvo novinara Sport Neta? (Snimio: Dražen Patarčić)

To "naše prijevozno sredstvo" bilo je sve do jučer najatraktivnije vozilo u gradu, privlačeći pažnju specifičnim zvukovima pri kočenju. Najme, kaj? "Fotić" je imao problema s "paknama", izgleda da su se istrošile, iako ih je, po njegovim riječima, nedavno mijenjao. Bilo kako bilo, sramota je tako voziti se gradom, stvarno stvaramo lošu sliku o zemlji iz koje dolazimo.

I tako je naš "fotić" odlučio odvesti auto na servis, da mu promjene "pakničke", pa da se možemo voziti "inkognito". Dovezao auto, nabavio "pakne" (jer majstor ih nije imao) i pitao kad će biti gotovo. "Za dvi hodine!" No, dobro, očigledno je ili majstor "vic-maher" ili se malo "zeza" s nama strancima. Možda ima nešto protiv Hrvata!? "Ma kakve dvije godine, ja moram krenuti na put za par sati! Što ti pričaš?" pod šokom je naš "fotić", misleći "e, kome sam ja dao auto u ruke."

Ovdje u Slovačkoj dovoljno je zamijeniti glas "g" za "h" i svi će vas razumjeti. Ne kaže se "gladan sam", nego "hladny sem" (ili tako nešto). I tako je naš fotoreportet čekao na svoj auto "dvi hodine". Za to vrijeme je razgovarao s papagajom, jer je jedino on bio spreman za komunikaciju. Dvije godine prošle su brzo, za dva sata, majstor se ipak požurio vidjevši da se našem čovjeku žuri. Sad se bešumno vozimo slovačkim cestama.

Ima neki "Internet caffe" ovdje u Bratislavi, ali on je na samom rubu grada. Od našeg hotela do tamo udaljenost je, otprilike, kao od Sesveta do Črnomerca. Jučer me kolega ostavio tamo da pošaljem sav materijal (pošto nismo mogli dobiti vezu), a on otišao "u život". Cijena po minuti je 1.5 kruna, što je sasvim ok, jedan sat 90 kruna, što bi bilo 18 kuna. Čini mi se da je tako i kod nas u Zagrebu.

Pri povratku kući normalno da sam se lagano zagubio. Sjeo sam u tramvaj kojim sam se odvezao gotovo na isto mjesto, ukrug kroz grad. Ali, tada su u meni proradili "instinkti divljine", iskočio sam iz tramvaja (na stanici, ne u vožnji), uzeo kartu po ruku i - pješice oko jedan sat do hotela. Bar sam uspio prvi put "iznutra" osjetiti slovačku prijestolnicu. Dugačka ulica, pod imenom Križna (ili tako nekako) gotovo da nije imala kraja. S jedne strane debela ciganka maše i poziva na "užitak", ali izgleda da nema baš mušterija. S druge, "moje" strane ulice mlade su Slovakinje iste zanimacije. Uz rub, ali baš uz sam rub prometne ceste spavaju klošari. U redu, prostitutke i klošari normalna su "ponuda" svakog grada, ali nije baš normalno da ih se u prolazu nagazi (klošara, ne prostitutku). Čovjek je spavao kraj drveta sa svojim flašama, i vaš novinar stao mu je na nogu. Nije se bunio, samo je nešto promrljao. Čovjek je opušten. Ništa nema, ne mora se bojati da će ga netko pokrasti. Iako mi se činilo da je prilično vezan za plastične boce od Fante, u kojima Fante sigurno već dugo nije bilo.

Morao sam mu uputiti prezir zbog tih flaša. U njima, naime, nije bilo borovičke. Čovjek ponekad izgubi sve kriterije.

P.S. Dodatno pojašnjenje: hodina = sat. Isto tako, nemojte otići ravno kad vam netko kaže "pravo", jer je to desno. levo, pravo, ravne = lijevo, desno, ravno. Tako nekako, ne odgovaram za apsolutnu točnost. Ako vas, pak, vas zanima tarifa po kojoj rade "prijateljice noći", morat ćete se raspitati sami...