Koja je razlika između hrvatskog i američkog lakta?

Ok. Odmah da vam na početku kažem radosnu vijest - ja sam žensko! Da, da. Budući da imam osjećaj da se obraćam većim dijelom muškoj populaciji, nadam se da ste prerasli svoje mišljenje kako žene nemaju pojma o sportu ili da ih sport uopće ne zanima.

Ali iskreno, i nisam veliki sportski stručnjak. Ne znam nabrojati nogometnu reprezentaciju Urugvaja napamet, niti znam tko je osvojio zlatnu medalju u ritmičkoj gimnastici na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. (Barem znam da su Igre bile u Atlanti '96.!). No, nema smisla sada nabrajati što sve ne znam ili što sve znam. Mogu samo reći da pratim sport onoliko koliko me zanima. I time sam sasvim zadovoljna. Zbog nekih utakmica, mečeva ili natjecanja, spremna sam i probdijeti čitavu noć. Za neke me baš briga. Neke sam sportove jednostavno prestala pratiti jer su moji favoriti propali ili poginuli. Ili ih pogledam, ako na televiziji nema ništa zanimljivije, a dan je kao stvoren za izležavanje na kauču. Sve je relativno. Ali recimo da, onako tipično ženski (ma i muški to rade samo neće priznati, nego se kunu da prate i 3. bjelorusku ligu - sjever) gledam one "velike" događaje: finala, Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva. One sporednije stvari meni i ostaju sporednije, osim u malo prije navedenom poučku s televizijom i kaučem. Iako mi se to ne može dogoditi, recimo, s golfom, jer tada ću ipak ugasiti TV i utonuti u kauč.

U svakom slučaju, favoriziram međunarodni sport. Domaći mi se nekako više ne sviđa. Mislim, imam ja svoje favorite u nogometu - našem nacionalnom ponosu, ali iskreno, zgadio mi se otkad to više nije samo igra. Ma, znam ja da to već jaaaako dugo nije samo igra. I ne samo kod nas nego i vani. Ali, eto, ekipa iz svijeta ipak malo bolje glumi nego mi. Iako ni njima baš ne ide najbolje. U našem sportskom svijetu, točnije nogometnom, čini mi se da se naša dva omiljena grada natječu koji će biti pobjednik u postotku morona koji ih obitava i koji pod parolom kako sve čine u ime "svetog" imena kluba, razbijaju stadione, masakriraju svoje vršnjake i kunu se da bi dali sve na svijetu za Dinamo ili Hajduk. Ajde, daj bubreg ako si faca!!! Zbog takvih "faca" čovjek ne moze otići na finale Kupa jer ga je strah da ako uđe na "pogrešan" ulaz ili navija za "pogrešan" klub neće izaći živ. Ili će mu, u najboljem slučaju, nedostajati lijevo oko. Količina mržnje i netrpeljivosti, nasilja i praprimitivnih poriva nedostojnih ijednog našeg pretka, pretvorili su tu igru u (sada bih tu htjela reći nekakve pametne, zvučne riječi koje će precizno opisati ono što mislim, ali biti će dovoljna i samo jedna) - sranje. Eto toliko. Iako bi se o ovome imalo svašta za reći, a popis krivaca od vrha hrvatskog nogometa prema dnu, bio bi beskrajan.

Zato mi je bilo fenomenalno gledati kako navijači Lakersa i Philadelphije stisnuti jedni do drugih bez ikakve zaštitne mreže, berlinskog zida ili odreda specijalaca (barem ne vidljivih), bodre svoju momčad i uživaju svaki put kad lopta prođe obruč. I posramila sam se kad sam ja poželjela razbiti glavu Shaqu, svaki put kada bi laktom tresnuo Mutombea ili nedaj Bože omiljenog mi Iversona! Jer, sve je prošlo cool. Mislim, nije. Philadelphia je izgubila, iako sam znala da i neće imati nekakve šanse, ali sam se stvarno, stvarno nadala.

Ali nitko od njihovih navijača s ratničkim pokličem na usnama nije uletio u teren i počeo razbijati stolce, tući protivničke navijače i igrače, te tražiti pet minuta svoje slave. A sigurna sam da Ameri nisu nešto super inteligentniji od nas. Pa oni postoje samo nekoliko stotina godina! Zar je moguće da su kultiviraniji?! Ili su samo bogati.

U svakom slučaju sve to što se događa kod nas nije ono što bi naš Anić u svom riječniku stavio pod sport. Navest ću vam sva tri objašnjenja s time da je prvo definitvno moj favorit. Dakle, sport je: 1) - tjelesna aktivnost radi natjecanja, higijene ili zabave; 2) - skup sportskih disciplina koje se temelje na određenim pravilima kojima se bave amateri i profesionalci; 3) - igra ili borilačka vještina koja se izvodi prema zadanim pravilima.

Tišina u razredu! Nastava počinje!