Grupa C: "Nedodirljiva Španjolska" ili "Koliko mogu Slovenci?"

Foto: Dražen Patarčić

Slovenija:
Iako ne nude razloge za vjerovanje u visoke domete Slovenci će vrlo vjerojatno proći u drugi krug. Također, vrlo vjerojatno na tome će i ostati. U skupini, kladionice ih vide odmah iza Španjolske dok prema istim "izvorima" imaju oko 3% šanse za osvajanje naslova europskih prvaka.

Probleme oko kvalifikacija zaobišli su zahvaljujući petom mjestu na Europskom prvenstvu 2000. u Zagrebu što im je ujedno, u zadnjih osam godina, i najveći rezultat svih jačih rukometnih natjecanja (EP, SP, OI). Od tada, za njima je Olimpijada u Sidneyu (8. mjesto) i Svjetsko prvenstvo u Francuskoj (17. mjesto). Od velikog iznenađenja u Zagrebu protekle su dvije godine i od tada pod rukom tvorca iznenađenja Matjaža Tomineca, zelena je ekipa prilično promijenjena. Razloge smjenama dotad nedodirljivih, odnosno uvođenju svježe krvi, Slovenci su pronašli u ozljedama, nedostatku motivacije, završecima karijere, starosti... Bilo kako bilo, u slovenskoj je postavi za ovo EP šest juniora sa juniorskog prvenstva u Švicarskoj 2001. i stoga je sumnja u ponavljanje uspjeha sa zadnjeg EP i više nego opravdana.

Iako šest imena (Beno Lapajne, Rolando Pušnik, Renato Vugrinec, Roman Pungartnik, Tomaž Tomšić, Aleš Pajović) odskače po kvaliteti i iskustvu, jasno je dakle da će ostatku postave najviše nedostajati upravo - iskustvo. Devetoricu preostalih čine: Goran Kozomara, Andrej Kastelič, Matjaž Brumen, Branko Bedekovič, Sebastjan Sovič, Rok Praznik, Uroš Zorman, Zoran Lubej i Boštjan Ficko.

Island:
Islanđani bi mogli biti jedna od tri ekipe koja će iz skupine C u drugi krug. Osobno, neće me čuditi naprave li vrlo dobar rezultat. Ne očekujte, neću napraviti i korak dalje - istina je da za polufinale nisu sposobni. Samopuzdanja im ne nedostaje, a nakon dvije pobjede protiv jake Njemačke (Reykjavik, dva puta 28:24), te 22:22 remija sa aktualnim svjetskim prvacima, imaju pravo prvi susret (protiv pomlađenog španjolskog sastava) dočekati puni optimizma.

Slično kao i Slovenija, kvalifikacije nisu igrali (oslobođeni jer su participirali u SP-u u Francuskoj), a na prvenstvo su se kvalificirali u knock-out rundi pobijedivši Bjelorusiju (-1 u gostima, +7 doma). Ekipu koja je svoj bum doživjela na SP u Japanu 1997 (5. mjesto), u novije vrijeme ne prate tako sjajni rezultati: skroman plasman iz Zagreba i posljednjeg EP, ponovili su i na zadnjem SP (Francuska) gdje su osvojili 11. mjesto.

Osim poznate klube tj. trenera Gudmundur Gudmundssona, reprezentaciju Islanda krase i imena dešnjaka Patrekur Johannessona (kapetan njemačkog TUSEM Essena) te lijevaka Olafur Stefanssona (Magdeburg). Baš ova dvojica, igrači su na kojima Island većim dijelom i bazira svoju igru. Inače, Njemačka slovi kao omiljena islandska rukometna destinacija pa će malo bolji poznavatelji i u ostatku ekipe (Frostason Bjarni, Robert Sighvatsson, Aron Kristjansson, Einar Orn Jonsson, Sigfus Sigurdsson, Dagur Sigurdsson, Gustaf Bjarnason, Gudjon Valur, Sigurdsson, Halldor Ingolfsson, Gudmundur Hrafnkelsson, Birkir Ivar Gudmundsson, Runar Sigtryggsson, Gunnar Berg Viktorsson, Snorri Gudjonsson) pronaći kvalitetna rukometna imena.

Švicarska:
Najbolji plasman na prvenstvima, 4. mjesto, potiče iz 1993. baš iz Švedske, sa Svjetskog prvenstva. Danas realnost nudi više-manje grubu konstataciju: "Švicarska je outsider". Ne prihvaćajući niti priču "nekome mogu zagorčati život" kladionice Švicarce vide miljama daleko čak i od prolaska u drugi krug: ako ste se spremni kladiti na Švicarce kao pobjednika skupine na uloženu kunu dobivate 75. Ako pak, osmoplasirane sa Olimpijade 1996. u Atlanti vidite kao prvake Europe, na jednu vam se kunu nudi - 2001.

Na natjecanje su se kvalificirali kroz iglene uši. Gotovo doslovno, jer drugo mjesto u skupini (Španjolska, Farski Otoci, Litva, Rumunjska) donijelo im je odlučujući sraz sa Mađarskom koju prolaze tek zbog postignutog većeg broja golova na strani (24:25 i 22:21).

Najzvučnija i možda jedina dva prava imena u postavi su trogodišnjaci: legenda Marc Baumgartner (TBV Lemgo) te Carlos Lima (bivši član Adémar Léona, sada u TV Suhru). Ostatak rostera popunjavaju više ili manje poznata imena: Rolf Dobler, Lorenz Moser, Stefan Massa, Manuel Liniger, Iwan Ursic, Martin Stettler, Zeno Laeber, Severin Brüngger, Claudio Boccarelli, Robbie Kostadinovich, Markus Keller, Antoine Ebinger, Thomas Gautschi.

Foto: Dražen Patarčić

Španjolska:
Kladionice i papir nudi samo jednu sliku: prvi favorit skupine. Između ostalog, dojam je to koji vuku zbog značajnih uloga na svim prvenstvima još od 1996. Za vrhunske domete potreban je malo detaljniji pogled koji nudi razloge sumnji, nudi nešto drugačiju priču. Prvo i najveće pitanje: može li itko zamijeniti alfu i omegu - Talanta Dušebajeva koji ne nastupa zbog operacije koljena?

Dušebajev je "jedan od", pitanje zdravstvenog kartona je mnogo šire. Na prvenstvo su došli doslovno opterećeni ozljedama, a najveći problem imaju na krilnim pozicijama (gotovo da im niti jedno pravo krilo nije im u potpunosti fit). U skladu s tim i početna je postava protiv Islanda nešto drugačija: sada su njenim dijelom i trojica golobradih mladića: Urdiales, Prieto i Romero (svi 22-godišnjaci).

Otvaranje, odnosno prva utakmica donosi im nimalo jednostavnog protivnika. Veliko je pitanje koliko će protiv prepreke zvane Island uspjeti opravdati ulogu velikog favorita te je proći bez mnogo truda i ogrebotina.

Postavu čine čak šestorica igrača Barcelone, a petorka najjačih imena izgleda ovako: Rafael Guijosa, Mateo Garralda, Demetrio Lozano, David Barrufet, Antonio Carlos Ortega. Od ostalih tu su još: Santiago Urdiales, Carlos Prieto, Xavier O'callaghan, Iesus Olalla, Jorge Martinez, Fernando Hernandez, Juan Perez, Manuel Colon, Alberto Entrerrios i Iker Romero.