Je li došlo "Vrijeme malih"?

Varaždincima je ovo treća ligaška pobjeda u nizu, a njome su zasjeli na čelo prvenstvene ljestvice, zajedno sa Dinamom i Zagrebom. Mora se priznati respektabilno, a ako govorimo o hrvatskoj ligi Varteks posjeduje i takvu momčad – respektabilnu. Odavno se zna da su Varaždinci vrlo jaki na bočnim pozicijama, gdje Sabolčki i Hrman čine možda i najjači par bočnih igrača u Hrvatskoj, te u napadu, gdje Bjelanović i Karić predstavljaju strah i trepet za protivničke obrane, koje su u stanju u trenu nadigrati i riješiti susret. To je lani najbolje osjetio Dinamo, kojemu je Varteks tada, uz impozantnu gol razliku, u četiri susreta prepustio samo bod, te tako najvjerojatnije srušio nade o naslovu. Ove sezone Varteks se dodatno pojačao liberom Granićem, lani odličnim u dresu ljubljanske Olimpije, te iskusnim veznjacima Balajićem i Mumlekom. Upravo je Miljenko Mumlek najveći dobitak za “krojače”, a to je potvrdio i na Poljudu, gdje je sa tri pogotka definitivno najavio da bi i ove sezone mogao biti pravi. Veliki manjak, ali i dodatni motiv, Varaždincima će biti pogibija njihovog predsjednika, legendarnog Anđelka Herjavca, koja ih je zadesila samo nekoliko dana prije početka prvenstva...

Razlog broj 2 Varteksove “petice”, nije ništa manje značajan, a leži u ozljedama, kaznama i koječemu drugome, zbog čega su “bili”, u susretu sa Varteksom bili u značajnom igračkom deficitu. Ali nisu Splićani previše osjetili neigranje Štimca, Butorovića, Andrića, Miladina ili Vukovića, već ponajprije mladog Vinkovčanina Ivana Bošnjaka. Zapravo je nevjerojatno, za kako kratko vrijeme, se ovaj zahvalni igrač uspio nametnuti i postati tako važan kotačić, najprije Vulićevog, a sada i Gračanovog stroja. Njegov i Pletikosin povratak, bolje rečeno neuspješni odlazak, najveći je dobitak za Hajduk, i glavni razlog zašto su oni i dalje favorit broj 1 za naslov u Hrvatskoj. Samo, glavne face na Poljudu moraju držati palčeve da im ovaj dvojac ne “odleprša” u tijeku sezone, jer bi time, čini se, odlepršale i Hajdukove nade u obranu naslova. Toga je uprava Hajduka, čini se i svjesna, pa su tako nastavili sa dobrim potezima, u vidu najavljenih dolazaka Radčenka, Ercega i Koznikua. To je svakako dobro, ne samo za Hajduk, nego i za naš nogomet, jer bi to bio dobar dokaz o tome da se europski nogomet vraća u Hrvatsku. I ne treba očajavati ako to neće ići preko Lige prvaka, za što “bili” u utorak imaju veliku šansu. I Kup Uefa je, za naše prilike u nogometu, sasvim dobra opcija...

Lani smo nakon 4. kola bili svjedoci prve trenerske smjene. Nakon poraza u Čakovcu, sa Hajdukovog kormila smijenjen je Pero Nadoveza. Netko je napomenuo da bi i ovoga puta moglo biti slično te da će Hajduk ponovo nakon 4. kola, i to ponovo nakon poraza od “sjevernjaka”, ostati bez svog trenera. No, u ovom trenutku, to bi po Hajduk bilo prerizično, pa usudimo se reći i suludo. Naročito jer je svima još uvijek u sjećanju odlična igra protiv Španjolaca, gdje su, da je bilo malo sreće i sudačkog poštenja, Hajdukovci mogli slaviti i sa većom razlikom, čime bi možda i osigurali najelitnije nogometno natjecanje u svijetu – Ligu prvaka. Neki pak govore da ga treba smijeniti ukoliko Hajduk ne prođe Mallorcu. No, i to bi, čini se, bilo prenaglo. Gračanu treba dati podršku, jer je iako tek zakoračio, čini se krenuo pravim putem. Dodatan razlog za podršku Gračana leži u činjenici da je on poznat kao trener kojemu treba vremena da kreira prepoznatljivu igru. A ona će mu protiv Mallorce nasušno trebati, i nadamo se da bi mogla doći u liku Ivana Bošnjaka – “Boleta”, možda i spasitelja Hajduka...

Ipak, ovog tjedna, kao i prošle godine nakon 4. kola, dogodila se i prva trenerska smjena. Dogodilo se to pomalo neočekivano, i ne na način kako smo kod nas naviknuti – direktivom predsjednika treneru. Sa mjesta trenera Hrvatskog Dragovoljca odstupio je Luka Bonačić. Trener koji traži maksimalnu, bolje rečeno njemačku igračku disciplinu, ali i besprijekorne, također njemačke uvjete za rad, to nije uspio pronaći u taboru “dragovoljaca”. Temperamentnom i osebujnom Splićaninu – Getaninu, to je bilo dovoljno za rastanak od predsjednika Spajića, koji će ovih dana biti na “sto muka” da nadoknadi odlazak Bonačića, ali i nešto raniji, sportskog direktora Ivana Cvjetkovića Tarzana. Spajić je ovih dana čak najavio povlačenje iz nogometa, a to bi bio veliki gubitak. “Spajk”, njegov šarm i bezgranični sportski entuzijazam trebaju našem nogometu, koji se ovih dana nalazi pred nekima od svojih presudnih dana – Mallorca, Glasgow itd...