Balkanska liga u balkanskoj krčmi

Ovih je dana, otprilike točno godinu dana nakon što je u javnost lansirana prva "bubica" o formiranju zajedničke košarkaške lige država iz bivše Jugoslavije (koja se nedajbože nikako ne smije proglasiti "jugoslavenskom"), u javnost na ovim prostorima lansirana nova ideja - nogometna liga država koje su nastale raspadom gore navedene. Dakle, natjecanje u kojem bi se okupila "krema" nekadašnje države, po dva - tri kluba iz Hrvatske, Slovenije, Jugoslavije, Bosne i Makedonije, natjecanje koje bi prema njenim umotvorcima - trebalo povećati komercijalnu vrijednost i donijeti više novca svima. A ne samo njima.

Ideja je krenula iz Bosne, iz FK Željezničara, koji je u tu "ligu" pozvao 11 klubova iz navedenih država (Hajduk, Dinamo, Olimpija, Maribor, Partizan, Crvena zvezda, Budućnost, Vardar, Željezničar, Sarajevo i Široki), dajući si za pravo da osim projektiranja ideje, sam odredi tko je zapravo zaslužio igrati u ovakvoj ligi, bez obzira što u Hrvatskoj ima klubova koji su i organizacijski i po uspjesima (naročito u 11 godina hrvatske samostalnosti) daleko više zaslužili ovakvu pozivnicu. No, broj i imena hrvatskih klubova najmanje je o čemu bismo trebali razmišljati.

Nećemo se stavljati u kožu onih koji su s oduševljenjem kliknuli "Eureka", nakon što su došli do "spasonosne formule za cijelobalkanski nogomet (ili možda fudbal?)", jer svakako je istina da svatko ima pravo na svoje određenje, ideju, prijedlog. Pa tako i Sarajlije, koji su dali ovakav prijedlog. Na nama je da budemo pametni(ji), da zaštitimo svoje interese, svoje gledatelje, svoje klubove, svoj nogomet - svoju budućnost.

Hrvatska je po svim mjerilima daleko ispred svih država u ovom dijelu Europe u najpopularnijem sportu na svijetu. Isto kao što je Jugoslavija daleko ispred svih u košarci. Bez obzira što mislili o svojoj ligi i onima koji je vode, činjenice govore da je samo Hrvatska od raspada bivše države sudjelovala na dva Svjetska prvenstva (Francuska 1998. i Japan i Koreja 2002.), da smo još uvijek službeno treća reprezentacije svijeta, da smo 1996. na Europskom prvenstvu u Engleskoj bili među 8 najboljih. Što se tiče klubova, tu je prednost još izraženija, samo je Hrvatska ostvarila dva četvrtfinala europskih kupova (Hajduk u Ligi prvaka 1994/95 i Varteks u Kupu kupova 1998/99), tri puta su naši klubovi igrali u Ligi prvaka (Hajduk jednom, Dinamo (Croatia) dvaput), prošle sezone Osijek je jedan korak dijelio od prezimljavanja u Europi. Ovakvim uspjesima ni blizu nije ni jedna država s prostora nekadašnje državne (umo)tvorevine.

Hrvatska liga, koja je ove godine devalvirana poznatom "genijalnom" idejom kvazistručnjaka, ipak je po svim mjerilima daleko ispred svih drugih, što najbolje potvrđuju gore navedeni rezultati. Hrvatska liga jedina se sa ovih prostora može smjestiti u siguran drugi razred europskog nogometa, dok oni koji nam nude udruživanje imaju i lige i reprezentacije (izuzev jugoslavenske i slovenske) iz trećeg, pa i nižeg europskog razreda. Naše prvenstvo dogodine se ponovno vraća staroj i najboljoj formuli s 12 prvoligaša, koja se već dosta puta pokazala najboljom, magnetom za navijače, sponzore, kvalitetne igrače. I sad nam se nudi da razbijemo sve ono što su Varteks, Osijek, Slaven i drugi hrvatski klubovi koji su stigli do Europe - stvarali čitavo desetljeće. Da se Dinamo i Hajduk, umjesto Varteksu, Cibaliji, Šibeniku, posvete Vardaru, Sarajevu, Vojvodini, Budućnosti. Da umjesto razvijanja hrvatskih klinaca, naši klubovi razvijaju neke druge.

Nadajmo se da će oni koji o tome odlučuju u hrvatskom nogometu imati dovoljno razboritosti i pameti da shvate kako nogomet nije košarka i da su slični eksperimenti osuđeni na propast. Iz više razloga. Najprije - otkud ideja da će "mladi igrači sa ovih prostora brže odrastati uz teške utakmice s jačim klubovima"? Zbog čega bi mladi igrači bolje odrastali, igrajući prijateljske utakmice s Vojvodinom, Slobodom, Radničkim, utakmice koje ne donose NIŠTA, nikakav trofej, nikakvu ambiciju niti borbu za bilo kakav prestiž. Zaboravimo više lige iz bivše Jugoslavije, povratka u to vrijeme više NEMA, tada se igralo za bodove, za titulu, za Europu, za trofeje, ugled, čast. Kakva čast i ugled očekuje Hajduka ako pobijedi sve svoje protivnike u toj predloženoj ligi? Ili ako sve utakmice izgubi? Dobro, ovi su barem pošteni od početka, pa ne pričaju ni o kakvoj "Jadranskoj ligi", već odmah u glavu govore kakvom je ona zamišljena i što bi trebala predstavljati. "Balkanska liga" poput balkanske krčme, one iz koje smo se nadali da smo pobjegli za vjeke vjekova.

Drugo - igranje ovakve lige (prijedlog govori da bi se paralelno igrala nacionalna prvenstva i ova "regionalna" liga) prekrcalo bi ionako pun kalendar, koji se osim prvenstvom i kupom, puni i prijateljskim i kvalifikacijskim utakmicama reprezentacije. Što znači da bismo sigurno morali žrtvovati jedno natjecanje, naravno - kup, zbog nečeg što nam ne donosi i ne znači ništa. Na stranu i to što će igrači biti prisiljeni bez potrebe igrati 3 utakmice tjedno cijelo proljeće, što će na kraju rezultirati lošim rezultatima i neregularnošću domaćeg prvenstva. A radi čega? Da bi Hajduk i Dinamo napunili stadion u Sarajevu i Skopju? Bosanci ne mogu složiti ni jedinstvenu ligu u svojoj državi, a sad bi krojili ligu s klubovima iz 5 država? Logika?

Treće - voljeli bismo vidjeti onoga tko će osigurati put navijačima Crvene zvezde u Split ili Bad Blue Boysa u Beograd. A ako se neće dopuštati gostujućim navijačima da prate svoje momčadi na gostovanja, koji je smisao natjecanja? Radi ambicioznih i nerealnih predsjednika nekih marginalnih klubova koji bi sebi htjeli pripisati kredit za "jednu takvu grandioznu ideju". Vezano uz ovu tematiku - zar se nema nimalo poštovanja prema spomen pločama koje stoje na Poljudu, Maksimiru, Kantridi i u Gradskom vrtu, a koje čuvaju uspomenu na sve one navijače koji su početkom devedesetih iz svega glasa klicali "HRVATSKA LIGA", a nisu je uspjeli dočekati. Ili ćemo i te ploče morati poskidati da bismo "čisti" ušli u "ligu koja nema veze s politikom nego isključivo sa sportom i biznisom"?

Četvrto - zar bi hrvatski nogomet trebao brinuti podatak kako Željezničar ili Vardar ne mogu proći dalje od pretkola bilo kojeg europskog kupa? Pa je i logično da traže "pomoć" izvan svojih granica, ali možemo li mi biti pametni i shvatiti da mi tu ništa, ali baš ništa ne možemo dobiti? Mislite li da će Torcida i Bad Blue Boysi mirno gledati vraćanje u vrijeme za koje su ne tako davno mislili da se nikad više neće vratiti? Mislite li da će dopustiti da im "Delije" i "Grobari" ponovno šetaju gradom i psuju "majku ustašku"? Ako mislite, onda oprostite, ali vrijeđate sve ono što ti navijači predstavljaju, ono čime se hvale, što drže svojim nedodirljivim idealima i što poštuju više od svega drugog.

Ne možemo govoriti o suprotnoj strani, niti znamo kakvo je raspoloženje u vezi ove ideje među navijačima Zvezde i Partizana (jer iskreno - ostali klubovi koji bi se ugurali u tu ligu zapravo bi bili samo marginalci koji bi "sisali krv" takozvanoj "velikoj četvorci"), ali možemo potvrditi bez krzmanja da je među hrvatskim navijačima mišljenje nepodijeljeno. Velimir Zajec već se izjasnio izričito protiv bilo kakvih udruživanja, iz Hajduka još nisu poslali službeni stav (ali iz pouzdanih izvora znamo da neće biti ništa drugačiji od Zajecovog) i jasno je da cijeli projekt ovisi o ta naša dva kluba. Možemo li se konačno postaviti u skladu s rejtingom kojeg uživamo u svijetu i vidjeti da tu s naše strane baš nikakav interes ne postoji. Udruživanje s državama koje su ispod šezdesetog ili sedamdesetog mjesta na Fifinoj ljestvici zaista ne nosi nikakvu logičnu podlogu.

Nadajmo se da će se čelnici naših najvećih klubova barem u jednom složiti i shvatiti da ovog puta ne govore samo u svoje ime. U rukama im je mandat da odluče u ime cijelog hrvatskog nogometa, u ime Varteksa, Osijeka, Slavena, Zagreba i svih drugih klubova koji su zaslužili svoju egzistenciju i koji su stvorili svoj imidž i rejting. Igranje ovakve lige nikakvo dobro ne bi donijelo hrvatskim igračima, još manje navijačima. Donijelo bi samo onim starim, nažalost još uvijek neizumrlim sjetnim dušama koje su izgleda prespavale proteklih 11 godina događanja na ovdašnjim stadionima i izvan njih...