Jozićeva vojska - pola godine prije

Sve pripreme za isplovljavanje punim jedrima prema Japanu i Južnoj Koreji u punom su zamahu. Izbornik Jozić i stožer ljudi koji rade iza njega, već imaju odgovore na većinu postavljenih pitanja glede odlaska naše reprezentacije na svoje drugo Svjetsko prvenstvo, gdje će braniti broncu sa prošlog velikog natjecanja u Francuskoj 1998., gdje je Hrvatska (p)ostala prava svjetska nogometna senzacija.

Ovih dana utvrđen je i kalendar pripremih utakmica do puta na Daleki istok, koji će, moramo priznati, ipak ponuditi blago razočaranje. Jer, svjesno ili ne, naš se stožer odlučio za "blažu" varijantu, rekli bismo "uzmi što ti ponude", jer imena Bugarske, Slovenije, BiH i Mađarske teško da će moći predstavljati snagu naših protivnika u grupi (Meksiko, Italija, Ekvador), ali i testirati mogućnosti pri završnoj selekciji momčadi. Ne možemo se oteti dojmu da je HNS morao inzistirati barem na jednom neeuropskom protivniku, po mogućnosti američkom (Kolumbija, Urugvaj, Honduras...), koji bi mogao "glumiti" ono što će pred nas postaviti meksički i ekvadorski treneri, ako već sve znamo i možemo saznati o našim najvećim suparnicima - Talijanima. Bugari, Bosanci ili Mađari teško će "odglumjeti" bilo kojeg od naša tri protivnika, osim ako s njima ne pokušavamo izvesti onu lukavu igru od prije 4 godine, kad je Miroslav Blažević svjesno doveo oslabljenu Australiju Hrvatskoj u goste, kako bi se "raspucavanjem" dignuo "borbeni moral" našim reprezentativcima. No, vjerujemo u prosudbu izbornika Jozića, ukoliko je to doista bilo ono što je on tražio od Saveza da mu osigura. Tek obavijest - i Italija i Meksiko već su ugovorili pripremne utakmice protiv Jugoslavije, koju drže najboljom "kopijom" naše selekcije.

No, danas ćemo se baviti drugom tematikom - pokušat ćemo vam sročiti listu igrača koje bismo mogli (ili željeli?) vidjeti na Svjetskom prvenstvu. Kako ovakvu listu ima vjerojatno već svako maloljetno i punoljetno muško čeljade u Hrvatskoj, neće škoditi da se i Sport Net upusti u jednu nezahvalnu ekshibiciju, 4 i pol mjeseca prije prvog sudačkog zvižduka. Novu selekciju napravit ćemo uoči samog natjecanja, kada će puno više stvari biti poznato i puno manje igrača u konkurenciji. Stoga ovu našu listu uzmite tek kao - informativnu.

Podržavamo tezu koju je potpisao i izbornik Jozić, da će leđa najviše morati podmetnuti oni koji su izgurali kvalifikacije. Priče o "pomlađivanjima i renoviranjima" vjerojatno i postoje samo kod nas, a kako smo živi svjedoci kako su slične ideje prošle u nekim drugim sportovima, odlučno odbacujemo slične ideje. Na najjača natjecanja uvijek treba ići najjača momčad. U odnosu na one koji su iznijeli kvalifikacije, ipak smo se odlučili "na svoj obraz" napraviti neke korekture, naravno - u skladu s vlastitim mišljenjem i postavkama. Uzeti u obzir treba i činjenicu da je do Svjetskog prvenstva ostalo još mnogo, cijeli proljetni dio sezone, u kojem još mnogo igrača namjerava oglasiti najozbiljniju kandidaturu za poziv pod zastavu.

Tako smo odlučili "žrtvovati dva pješaka u korist daljnjeg razvoja partije", koji su nam se činili najbezbolnijima. Zvonimir Soldo i Igor Štimac nisu više u najboljim godinama, no ni to nije presudilo u njihovoj "eliminaciji", koliko činjenica da to više nisu Soldo i Štimac koje znamo i koji su nezaobilazan dio hrvatske nogometne mašine u prošlosti. Dok Soldo još i igra u Stuttgartu, možda i najstalnije od svih naših legionara, Štimac je propustio najveći dio kvalifikacija, već se i sam polako posvetio kancelarijskim poslovima u Hajduku i lancu kladionica, iako se nije odrekao igračkih ambicija, baš poradi SP-a.

Iako smo svjesni da su obojici vjerojatno zacementirana mjesta za Japan, bit ćemo toliko hrabri da ih izostavimo s liste, a njihova mjesta posvetimo nekima koji bi ih trebali držati na duži rok, najviše iz razloga što su njihova obrambena mjesta u momčadi zapravo i najbolje pokrivena. Mjesto Štimca "poklonili" smo Jurici Vranješu, dok bi umjesto Solde, kartu za Svjetsko prvenstvo u našem izboru dobio jedan od najtalentiranijih igrača Europe i prvo ime Hajduka u jesenskom dijelu, 19 - godišnji Mario Carević. Dva mjesta je čak i Mirko Jozić rezervirao za "mlađe snage", koje bi trebale u Japanu proživjeti ono što su Tudor i Šerić proživjeli u Francuskoj - mi smo ih poklonili ovoj dvojici. Štimac i Soldo također su zaslužili put u Japan i Koreju, to nitko ne spori, no kad već imamo toliku slobodu izražavanja - mi bismo im u znak zahvlanosti dodijelili neku aktivnu funkciju u reprezentativnom stožeru.

Što se tiče vratara, tu je uglavnom sve jasno - Stipe Pletikosa naslijedio je Dražena Ladića u njegovoj nedodirljivosti, a Tomislava Butinu i Vedrana Runju na vrata bi mogla dovesti tek neka ozljeda ili potpuno iskakanje Pletikose iz forme koju drži već nekoliko godina. "Pričuve" bi trebali biti Vladimir Vasilj i Dragan Stojkić, koji nije uspio izboriti mjesto u nekom većem klubu, iako već nekoliko sezona brani u reprezentativnoj formi.

Obrambeni redovi su najčvršći dio naše momčadi. Igor Tudor nezamjenjiv je u Juventusu i trenutno je najtraženiji obrambeni igrač u Europi, a ni Roberta Kovača nitko ne može izbaciti iz momčadi aktualnog prvaka Europe Bayerna. Dario Šimić u najužoj je konkurenciji u Interu, vodećoj momčadi Serije A, a Stjepan Tomas nakratko je nestao sa scene ispadanjem Vicenze u Seriju B, no i dalje je reprezentativni kadar. Bogatstvo je i što među kandidatima ima nekoliko polivalentnih igrača, pa tako Boris Živković, Danijel Šarić, Igor Bišćan i Jurica Vranješ mogu po potrebi odraditi vrlo dobre role u obrambenim zadacima. Posebno ističemo Bišćana, koji uglavnom grije klupu u Liverpoolu, no drži nas nada da bi na proljeće ipak mogao zaigrati i dokazati da je vrijedan puta na ovo veliko natjecanje.

Uz Marija Carevića i Igora Bišćana, "kviska" ulažemo i pored imena Tomislava Rukavine. Jedan od najboljih igrača u momčadi Croatije koja je dvaput stizala do Lige prvaka, u zaborav je pao pomalo nerazumnim prijelazom u Veneziju, koja je bila "utopljenik" u Seriji A u sezoni 1999/2000. Godina dana u drugoj talijanskoj ligi, začinjena ozljedama, udaljila ga je od reprezentativnog dresa, u kojem je odigrao samo 5 utakmica, zadnju u studenom 1999. u Saint Denisu protiv Francuske. Danas je 26 - godišnji Rukavina prvotimac Venezije u Seriji A sa željom proboja u neki bolji i veći klub na "čizmi", a mišljenja smo da zaslužuje barem šansu da se nametne kroz prijateljske utakmice. Kako Joziću, tako i svom treneru u Veneziji, menadžerima koji ga prate i svima kojima su ostale u sjećanju njegove igre u dresu tadašnje Croatije u Ligi prvaka.

Trošiti riječi na objašnjenja o pozivu Roberta Jarnija nije potrebno, proći će i još jedno veliko natjecanje u molitvi da mu se slučajno nešto ne dogodi. Jer pravu alternaciju za lijevi bok još uvijek nemamo, iako Šerić i Hrman najavljuju bolje dane. Sredina terena pripada imaginatorima Prosinečkom i Rapaiću, te "radnicima" Niki Kovaču i Šariću ili Rukavini. Zapaženiju rolu, više od "aduta s klupe", što je u reprezentaciji već godinama, mogao bi konačno dobiti Rapaić, posebno u situaciji kad više nema Bobana i Asanovića.

Napadača je službeno - četiri, no "stroj za golove" uvijek može biti pojačan "univerzalcima" Marijom Stanićem i Davorom Vugrincom. Među dva tandema napadača, prednost ponovno dajemo najvećim zvijezdama - Davoru Šukeru i posebno gladnom Alenu Bokšiću, koji je zbog ozljeda propustio i EP u Engleskoj i SP u Francuskoj. Šuker je konačno odabrao klub, ne postoji ni zrno sumnje da će kapetan Svjetsko prvenstvo dočekati spreman i zapet kao puška, jer osim najavljenog oproštaja od nacionalnog dresa, pripada mu i velika čast branitelja titule "Zlatne kopačke" iz Francuske. "Rezervni par" napadača takvim se čini samo na papiru, jer Boško Balaban je najbolji strijelac Hrvatske u kvalifikacijama, a Goran Vlaović ove sezone konačno se ustalio u prvoj momčadi Panathinaikosa.

Eto, tako smo poslagali 23 dresa za put u Japan, iako bi vjerojatno tridesetak igrača moglo pretendirati na put na Daleki istok. Posebno bismo u toj rubrici "od 24 do 30" naglasili dva igrača koji nažalost griju klupe svojih klubova, iako su bili predodređeni biti čak i nositeljima igre na ovom Svjetskom prvenstvu - Ivan Leko i Tomo Šokota. Uz njih, u prvu pričuvu postavili bismo i vrijednog Jasmina Agića, pomalo zaboravljenog, ali pouzdanog Marija Tokića, režisera Miljenka Mumleka i razvikanog Zagrebaša Ivicu Olića. Ako se pitate gdje su tu vaši favoriti Bjelanović, Hrman, Andrić, Deranja, Sabolčki, Bjelica, Mornar, Marić, Petrić, Bošnjak, Kranjčar, Zahora itd., itd., itd. - ne bojte se, Mirko Jozić je jamstvo da će na natjecanje otići samo oni koji to uistinu zasluže. Srećom - nismo u njegovoj koži i naša pogreška lako će se zaboraviti...