SP: Meksiko - naš prvi suparnik

Meksiko - zemlja začinjene kuhinje, beskrajnih srcedrapajućih serijskih filmova, ali i nogometa, može se pohvaliti zaista jedinstvenim ostvarenjem s obzirom na utjecaj u svjetskim sportskim, političkim, gospodarstvenim i inim krugovima - dva puta je bila domaćin Svjetskog prvenstva - 1970. i 1986.!

Federación Mexicana de Fútbol Asociación, tj. Meksički nogometni savez, postoji od 1927. godine, a dvije godine kasnije primljen je u FIFA-u. Međutim, prvo prvenstvo Sjedinjenih Meksičkih Država, kako glasi točan naziv ove, gotovo dva milijuna kvadratnih kilometara velike zemlje, odigrano je još prije 99 godina, u sezoni 1902/03, kada je pobijedila momčad Orizaba AC. Bilo je to amatersko prvenstvo, a profesionalizam je uveden u sezoni 1943/44. Od tada su se mnoge momčadi upisale u popis prvaka, ali najuspješniji sastavi su Guadalajara, América (tu je momčad 1995. godine vodio naš sadašnji izbornik Mirko Jozić), Cruz Azul, Toluca, Leon i UNAM.

Od 1962. se na području zvanom CONCACAF, nogometnom savezu koju obuhvaća zemlje Sjeverne i Srednje Amerike, igraju i klupski kupovi, u kojima meksički klubovi osvajaju veliku većinu trofeja. Reprezentacija Meksika također vodi glavnu riječ na području sjeverno od Panamskog kanala. Zeleni su igrali na Svjetskim prvenstvima: 1930., 1950., 1954., 1958., 1962., 1966., 1970., 1978., 1986., 1994. i 1998. godine - čak 11 puta! Do 1966. nisu imali velikih uspjeha na završnim turnirima, ali je njihov vratar Antonio Carbajal ušao u povijest kao prvi nogometaš koji je igrao na pet svjetskih prvenstava (to je kasnije ponovio Nijemac Lothar Matthäus).

1970., kada su prvi put ugostili SP, ušli su u četvrtfinale. U skupini su najprije izdržali protiv SSSR-a (0:0), potom očekivano pobijedili susjede iz Salvadora 4:0, a potom i iznenadili Belgiju 1:0. U četvrtfinalu sudarili su se s kasnijim finalistom Italijom, predvođenom Mazzolom, Riverom, Rivom i Facchetijem, i izgubili 1:4. 1978. su ponovo zaigrali na velikoj sceni, ali su opet "zaglavili" u prvom krugu. 1986. borbe za trofej FIFA-e su ponovo u Meksiku. Na velebnom stadionu Azteka više od 100.000 ljudi je na svakoj utakmici bodrilo izvrsnu družinu čiji je lider bio Hugo Sanchez, najbolji meksički nogometaš svih vremena, poznat po nevjerojatnim potezima i saltom nakon svakog pogotka (kod nas to, u nešto manje spretnijoj verziji, izvodi Miljenko Mumlek).

U takvom ambijentu Meksiko je ispred Paragvaja, Belgije i Iraka glatko zasjeo na prvo mjesto u skupini, u osmini finala isprašio i Bugarsku (2:0), a u četvrtfinalu izdržao 120 minuta bez pogodaka protiv moćne Njemačke i pokleknuo tek nakon izvođenja jedanaesteraca. 1994. su ponovo na SP-u, u susjednoj Americi, gdje najprije gube od Norveške 0:1, pobjeđuju Irsku 2:1 i remiziraju s Italijom 1:1. Sve četiri momčadi na kraju su imale po 4 boda i jednaki omjer pogodaka, pa je odlučio veći broj postignutih pogodaka, čime je Meksiko kao prvi ušao u osminu finala. Opet je protivnik Bugarska, ali ovaj put jača, pa nakon 1:1 u 120 minuta, Stoičkov i društvo prolaze dalje nakon jedanaesteraca.

Na posljednjem SP-u u Francuskoj 1998. Meksikanci su najprije pobijedili Južnu Koreju 3:1, a potom sa dvaput po 2:2 (Belgija, Nizozemska) kao drugi u skupini prošli dalje. U osmini finala čekao ih je "stari znanac" Njemačka. Iako je atraktivni napadački dvojac Hernandez - Blanco zarobio srca gledatelja, prevladala je njemačka čvrstina (kasnije je pravdu zadovoljila Hrvatska opjevanom "tricom" Oliveru Kahnu). 1999. godine Meksiko je pobijedio na Kupu konfederacija (4:3 protiv Brazila u finalu), a više puta osvojili su i naslov prvaka regije CONCACAF. Meksiko je trenutno 8. na FIFA ljestvici, što je vjerojatno "napuhano" čestim dvobojima sa susjedima, ali sigurno spada među 20 elitnih reprezentacija svijeta.

Sadašnja garnitura Meksika predvođena je izbornikom Javierom Aguirreom, a sastav bi mogao izgledati ovako: Perez, Vidrio, Marquez, Suarez, J. Rodriguez, Torrado, Garcia Aspe, R. Morales, Arellano, Blanco, Palencia. Istina, Cuauhtemoc Blanco je pod upitnikom, jer je nezadovoljan odnosom Saveza prema igračima koji igraju u Europi, odlučio bojkotirati reprezentaciju, no vjerojatno će sve biti izglađeno za najveću nogometnu fmanifestaciju.

Claudio Suarez je svjetski rekorder po broju reprezentativnih nastupa (više od 150!), vezni red drži prekaljeni Alberto Garcia Aspe a za sastav će konkurirati i plavokosi Luis Hernandez, snalažljivi strijelac, koji je trenutno u lakšoj krizi. Kako se sada čini, poznati vratar-napadač Jorge Campos neće biti u sastavu, već prednost ima Perez. Snaga ove iskusne selekcije leži u upornosti, borbensoti i hitrosti. Meksikanci igraju nogomet kratkog pasa na sredini sa puno dodira i prijenosa, povratnih lopti i onda nakon takvog uspavljivanja protivnika brzo reagiraju u napadu.

U kvalifikacijama Meksiko nije bio uvjerljiv. Počelo je pobjedom u Panami u zadnjim trenucima igre, pretrpljen je poraz 0:1 od Trinidada, potom je teško pobijeđena Kanada 2:0, a zatim su se zeleni "probudili" s dvije sedmice: 7:1 protiv Paname i 7:0 protiv Trinidada. Na kraju, 0:0 u Kanadi za prolaz u završni turnir CONCACAF-a.

Tu su prvo Meksikanci poraženi od SAD-a ( 0:2), doma je pobijeđena Jamajka (4:0), na Trinidadu je ostvareno "tankih" 1:1, pa domaći poraz od Kostarike (1:2) i gostujući od Hondurasa (1:3). Moralo je krenuti i bolje, pa su uslijedile pobjeda nad SAD-om (1:0), Jamajkom (2:1), Trinidadom (3:0) i Hondurasom (3:0), uz remi na Kostariki. Meksiko je završio kao drugi u "ligi šestorice" i tako, uz Kostariku i SAD, ušao u krug sudionika SP.