Uoči SP: Paragvaj, dakle - Chilavert

Paragvajci, njih nešto više od pet milijuna, kao egzotična mješavina starosjedilačkih Indijanaca i potomaka španjolskih konkvistadora, žive u jedinoj južnoameričkoj zemlji iz koje se ne vidi more. U glavnom gradu Asuncionu od 1906. postoji Asociacion Paraguaya de Futbol, ali tek je 1921. primljena u krovnu organizaciju svjetskog nogometa, FIFA-u. Najbolji klub, koji je u tih gotovo sto godina arhivirao najviše ligaških pokala, je Olimpia, poznata i po osvajanju neslužbenog naslova svjetskog klupskog prvaka, tj. Interkontinentalnog kupa 1979. godine. Ističu se i Cerro Porteńo, Guarani i Libertad.

Na prvom SP, davne 1930., Paragvajci su nastupili prije svega da bi popunili broj. Naime, mnoge su europske zemlje odustale od sudjelovanja, a Hombresi su kao prvi susjedi, spremno došli u Urugvaj. Izgubili su od tada dobrih Sjedinjenih Država 0:3, ali su pobijedili Belgiju 1:0. Drugo mjesto u skupini tada nije vodilo dalje, ali ipak je to bio zadovoljavajući nastup. Na smotri najboljih ponovno su se pojavili 1950., kada se "zlatna Nika" vratila u Južnu Ameriku, u Brazil. Krenuli su dobro, 2:2 s moćnom Švedskom, ali ih je 0:2 s Italijom prizemljio na začelje skupine C.

1953. su ugodno iznenadili svoje navijače osvajanjem prvenstva Južne Amerike, Copa Americu. Prvi SP-nastup "preko bare" imali su 1958. u Švedskoj. Najprije ih je Francuska "napucala" 7:3, ali su se onda iskalili na Škotima 3:2. U posljednjem kolu skupine trebala im je pobjeda protiv Jugoslavije, ali u šok-utakmici nisu napravili više od 3:3. Uslijedila je duga, preduga stanka, koju je prikratila tek generacija iz 1979. koja je osvojila drugu paragvajsku Copa Americu.

Tek je 1986. sastavljena kvalitetna momčad koja je zaigrala na Mundijalu u Meksiku. Predvođeni atraktivnim Juliom Cesarom Romerom, Paragvajci su najprije pobijedili Irak, a potom remizirali s nikad jačim Meksikom (1:1) i nikad jačom Belgijom (2:2). Kao drugi u skupini ušli su u osminu finala, ali tamo nisu izdržali protiv Linekerove Engleske (0:3).

Teške Conmebol-kvalifikacije prošli su za prvenstvo 1998., gdje su bez pogodaka remizirali s Bugarskom i Španjolskom, a potom se raspucali protiv Nigerije (3:1). U osmini finala su 115 minuta odolijevali domaćinu Francuskoj, ali su onda ipak primili kobni pogodak. Svijet je ponovo upoznao Paragvajce...

U proteklim kvalifikacijama odigrali su "koliko je bilo potrebno" i kao četvrti uskočili u Blatterov ždrijeb. U 18 susreta su, kao i Brazil, devet puta pobijedili, triput remizirali i šest puta izgubili. Nad Brazilcima bilježe i vrijednu pobjedu 2:1, a možda je još vrijedniji 1:1 u Argentini. Kvalifikacije je odradio izbornik Sergio Markarian, koji je zbog dva nebitna poraza na kraju smijenjen (!?), te je iz Italije doveden poznati Cesare Maldini.

Zvijezda momčadi koja bi mogla izgledati ovako: Chilavert - Ayala, Gamarra, Arce, Sarabia - Acuńa, Struway, Paredes, Quintana - Cardozo, Santa Cruz, najveća "faca" je bez sumnje vratar, punim imenom Jose Luis Felix Chilavert Gonzalez. Ovaj najbolji strijelac među vratarima i najbolji vratar među strijelcima, doduše neće braniti na prve dvije utakmice zbog crvenog kartona iz kvalifikacija (pljunuo Brazilca Roberta Carlosa), ali će i izvan terena bitno utjecati na ozračje u momčadi. A za završne borbe i on će se vratiti.

U agresivnoj i tehničko odlično potkovanoj garnituri ističu se i Bayernov 20-godišnji napadač Roque Santa Cruz, te odličan branič Carlos Gamarra, koji je na prošlom SP ocijenjen najboljim paragvajskim nogometašem. U skupini im konkuriraju favoriti Španjolci, te dosta skromniji Slovenci i Južnoafrikanci, što nudi velike izglede za prolazak dalje. Međutim, "crveno-bijeli" mogu biti i prvi, ali i treći u skupini.