Uoči SP: Veliki povratak Poljske?

Poljski nogometni savez formiran je 1919. a reprezentacija se već 1938. pojavila na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Odigrali su samo jednu, ali utakmicu za pamćenje. U pravom spektaklu izgubili su od Brazila 5:6, nakon produžetaka! Zvijezda večeri bio je Ernest Willimowski, igrač koji je samo godinu dana kasnije, po njemačkoj okupaciji Poljske, zaigrao za momčad Reicha.

Rat je iscrpio Poljsku kao malo koju europsku zemlju, a poslije 1945. nova nevolja stigla je dolaskom komunističke vlasti, kojom je dirigirano iz Sovjetskog Saveza. U tim okolnostima poljski nogomet razvijao se kao i drugim zemljama u sličnoj situaciji. Domaćom ligom dominirali su vojni i policijski klubovi, na papiru svi su igrači bili amateri, pa je tako Poljska i na Olimpijskim igrama mogla nastupati punom snagom. Koncentriranje kvalitete u Górnik (Zabrze), Legiju (Varšava) i Ruch (Chorzów) ipak je urodilo plodom, te je stvorena jaka generacija poljskog nogometa.

Najprije je na Olimpijskim igrama u Münchenu Poljska pobjedom nad Mađarskom (2:1) osvojila zlatno odličje, a potom je uslijedio izvrstan nastup na SP, također u Njemačkoj. U skupini su redom padali Argentina (3:2), Haiti (7:0) i Italija (2:1), a serija se nastavila i u polufinalnoj fazi, također u skupini, pobjedama nad Švedskom (1:0) i SFR Jugoslavijom (2:1). Poljaci su "kihnuli" tek u susretu s domaćinom (0:1) i tako upućeni u borbu za 3. mjesto. Broncu su i osvojili, pobjedom od 1:0 nad dotadašnjim prvakom Brazilom. Imena Grzegorz Lato, Kazimierz Deyna i Włodzimierz Lubański, iako teško čitljiva, odjeknula su svijetom nogometa.

Ta je generacija odigrala i Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. godine. Ne toliko uspješno, ali ipak dobro. U skupini su remizirali sa SR Njemačkom (0:0), a pobijedili Tunis (1:0) i Meksiko (3:1), da bi u drugoj fazi pokleknuli u dvobojima s Argentinom (0:2) i Brazilom (1:3), uz "normalnu" pobjedu nad Peruom (1:0).

U Španjolskoj 1982. godine već pomalo umornu "zlatnu generaciju" osvježio je dosta mlađi Zbigniew Boniek i na njegovim je krilima osvojena nova bronca. Krenulo je polako, remijima s Italijom i Kamerunom (oba 0:0), a "ceh" je platio Peru (5:1). Kao prvi u skupini, Poljaci su u drugom krugu "izvukli" Belgiju (3:0) i SSSR (0:0) i produžili u polufinale, u novi ogled s Italijom. Sada već probuđeni Rossi i društvo slavili su 2:0 i uputili Poljsku u meč za broncu gdje je s 3:2 poražena razočarana Francuska.

"Po inerciji", Poljaci su prošli i na završni turnir SP 1986. Meksička klima očito im nije toliko odgovarala, te su jedva, kao treći u skupini, prošli u osminu finala (Maroko 0:0, Portugal 1:0, Engleska 0:3), gdje ih je hametice pomeo Brazil 4:0. Bio je to ujedno i definitivni kraj jednog velikog razdoblja u povijesti poljskog nogometa.

Od tada, pa sve do dolaska Jerzyja Engela na izborničku klupu, Poljaci su nizali slabe rezultate. Engel je velikim zalaganjem, uz "dar s neba" u vidu dolaska Nigerijca Olisadebea, od bijelo-crvenih ponovno stvorio momčad i uspješno ju proveo kroz iskušenja kvalifikacijskih utakmica. Pretrpljen je samo jedan poraz, pomalo neočekivanih 1:4 u Bjelorusiji, ali je šest pobjeda i tri remija bilo sasvim dovoljno za prvo mjesto u skupini, gdje su uz Poljake i Bjeloruse bili još i Ukrajinci, Norvežani, Velšani i Armenci.

Već spomenuti Emmanuel Olisadebe u Poljskoj je od svoje 18. godine. Menadžeri ga nisu odmah uspjeli plasirati u neki od zapadnih klubova, pa su mu kao privremeno odredište ponudili varšavsku Poloniju. To se pokazao kao pun pogodak, te je Olisadebe svojim igrama brzo izborio simpatije poljske javnosti, primivši i novo državljanstvo. U međuvremenu, Olisadebe je prešao u grčki Panathinaikos, gdje također igra s uspjehom, a navodno je već na meti talijanskih klubova.

Engelova momčad mogla bi zaigrati u ovakvom sastavu (3-5-2): Dudek - Hajto, Waldoch, Klos - Kozminski, Kaluzny, Swierczewski, Karwan, Iwan - Olisadebe, Kyszalowicz. Ti su igrači uglavnom članovi njemačkih ili drugih zapadnoeuropskih klubova, pa im profesionalizam nije stran. Unatoč tome, Poljskoj teško možemo "ponuditi" više od osmine finala, a i to neće biti lako postići.