Uoči SP: Irska - dovoljna samo borbenost?

Irska već stoljećima bridi pod engleskim naletima. Tako je sjeveroistočni dio ovog, prekrasnog i jedinstvenog otoka, i dalje pod upravom britanske krune. Nogometni savez Irske postoji od 1921. godine (članovi FIFA-e od 1923.), a domaća liga nikada nije predstavljala gotovo ništa na europskoj nogometnoj karti. Otkuda onda kvalitetna reprezentacija? Imalo darovitiji igrači rano prelaze u englesku ligu, a mnogi su i rođeni na susjednom otoku.

Sve do 1988. godine, reprezentacija se nikada nije pojavila u završnici nekog od Svjetskog ili Europskog prvenstva. Ta je neugodna tradicija prekinuta nastupom na Euru 88 u Njemačkoj. Ondje se Irska predstavila u dobrom svjetlu. Najprije su pobijedili "najdraže" protivnike, Englesku (1:0), potom remizirali s kasnijim finalistom SSSR-om (1:1), da bi popustili tek u srazu s Nizozemskom (0:1), tada možda i najboljom svjetskom selekcijom.

I dok je Sjeverna Irska nastupala na Mundijalima 1958., 1982. i 1986., Republika Irska pojavila se u svjetskoj eliti tek 1990. i odmah ugrabila četvrtfinale! Dvaput po 1:1 (Engleska, Nizozemska), a jednom 0:0 (Egipat) bilo je dovoljno za 2. mjesto u skupini, a u osmini finala poraženi su Rumunji, nakon 120 minuta bez pogodaka i "lutrije" jedanaesteraca. U četvrtfinalu, domaćin Italija bila je nemilosrdna i, "u svom stilu", s 1:0 pobijedila "zelene".

Osveta je pristigla četiri godine kasnije u SAD-u. Pogotkom Houghtona, Irska pobjeđuje Italiju, ali potom gubi od Meksika 1:2. Na kraju, 0:0 s Norveškom i najneobičnija situacija na ljestvici u povijesti SP - i Meksiko i Irska i Italija i Norveška imale su po četiri boda i razliku pogodaka 0! Tek je veći broj pogodaka na prvo mjesto stavio Meksiko, eliminirao Norvešku, a Irsku i Italiju propustio dalje "kroz ušicu igle". U osmini finala na putu se opet našla Nizozemska i s 2:0 otpremila Irce "preko bare".

Irci su u kvalifikacijama za ovo SP igrali odlično, bez poraza prebrodivši Portugal, Nizozemsku, Estoniju, Cipar i Andoru. No, ni omjer 7-3-0 nije bio dovoljan za 1. mjesto, jer je, uz bolji omjer pogodaka, isti učinak ostvario i Portugal. U dodatnim kvalifikacijama "zapao" ih je Iran, našeg izbornika Blaževića. U Dublinu je bilo 2:0, a Iran ni pred 120.000 fanatičnih gledatelja nije postigao više od 1:0. Slavlje za Eire!

Najveća "faca" u momčadi Irske je, bez premca, Roy Keane. Ovaj 31-godišnjak već godinama nosi igru "zelenih" i utjelovljuje predodžbu o irskim nogometašima: snažan, borben, "nepoderiv", pa ne čudi da je standardan i u moćnom Manchester Unitedu.

Izbornik je Mick McCarthy, i sam godinama oslonac irske obrane (četvrtfinalist SP 1990.). U konstantnom ratu s domaćim novinarima, ipak je izgradio autoritet. Forsira 4-4-2, s igračima: Given - Harte, Staunton, Breen, G. Kelly - Kilbane, Holland, Roy Keane, McAteer - Rob Keane, Quinn.

Irska više ne djeluje tako svježe kao prije desetak godina, pa će se morati jako oznojiti žele li proći u drugi krug. Konkurira Njemačka, koja je, unatoč trenutnoj krizi, ipak Njemačka, Kamerun kao nositelj olimpijskog zlata, te Saudijska Arabija, koja je "predodređena" za 4. mjesto, ali će ipak skupo "prodati kožu".