Hrvatska dočekana vatrometom!

Foto: Dražen Patarčić

Hrvatska ekspedicija stigla je na japansko tlo. Let u avionu od Zagreba do Frankfurta, i dalje do Tokya, protekao je mirno, bez previše bure na visinama oko 11.100 metara, ali ukupno 13 sati letenja previše je i za najveće ljubitelje "čeličnih ptičica".

Reprezentativci su uglavnom spavali, dok su najuporniji Živković i Stanić međusobno kartali gotovo cijelu noć. Parirali su im nedaleko od njihovih sjedalica Vlaović i Šarić. Na ovom letu novinari su bili smješteni "iznad" naših reprezentativaca. Ali, usluga koji smo dobili zadovoljila bi sve potrebe, osim jednog detalja. Preuske sjedalice u koje se jedva ugurao majstor hrvatske novinarske kolonije u Japanu, Tomislav Židak. Možda ga spoznaja da više neće moći letjeti jeftinijom tarifom ekonomske klase, natjera na gubitak 20-tak kilograma (ma, dosta će biti i 10).

Uz novinare nekoliko sati proveo je i kapetan naše reprezentacije Davor Šuker. Sve u svemu, ugodno druženje. Avion nudi dovoljno zabave (10 video-igrica, 12 TV-filmova, 12 glazbenih programa i dovoljno tekućine) u svim pogledima.

Foto: Dražen Patarčić

U Frankfurtu smo poharali trgovine elektronikom, kupujući konvertere za struju, utikače, CD-e i ostale sitnice. Priprema se činila dovoljnom za uspješan start u Tokamachiju. No prije Tokamachia, sletjeli smo u Tokyo. Deseci novinara, TV-kamera, ali naši su bili "zakopčanog jezika". Ništa se nije dalo izvući zanimljivije za znatiželjnu sedmu silu. Domaćini su ekspresno "otprašili" naše Vatrene na brzu željezničku liniju, dok smo se mi relativno brzo skupili pred aerodromskom zgradom, gdje nas je čekala voditeljica puta do Tokamachija. Pozdravio nas je i prvi tajnik veleposlanstva Republike Hrvatske, Davor Ljubanović.

Imali smo dovoljno velik i ugodan autobus i prekrasno sunčano vrijeme. Ali, kako se bližila noć i kilometri nizali iza nas, "prala" nas je neugodna kiša. Sve gušća i dosadnija.

Nakon 300-tinjak kilometara stigli smo i na naše odredište u prvih desetak dana Japana. Vrlo raspoloženi domaćini pokušali su nam i učinili velike usluge za prvo javljanje, jer su svi, ali baš svi imali probleme s komunikacijom. Nisu štimali nikakvi brojevi, nikakve kombinacije, pa su nas ljubazni domaćini ugostili u Info-centru i pomalo smo svi riješili te prve "porođajne muke" oko slanja fotografije i tekstova koje ćete Vi čitati ovih dana u Hrvatskoj. Neki napredniji novinari, samostalno su riješili ukapčanje na internet iz vlastite sobe, ma kako to drugi osporavali ili pokušavali umanjiti velikim uspjehom.

Dok Vam pišem ove retke, ovdje je 01.07 h. Ujutro se novinarska kolonija diže oko 8 sati, da bi se potpuno pripremila i obračunala s komunikacijskim problemima. U bazu naše reprezentacije dozvoljen nam je ulaz oko 14.00. Do tada ne umarajte svoje glave. Svi smo stigli sretno, a jesmo li svi i zdravi, pokazat će naredni dani.