Vrijeme dinosaura je prošlo

Vlatko Marković, Zorislav Srebrić, Ante Pavlović - "preuzvišeno trojstvo" koje vlada hrvatskim nogometom i danas je nedodirljivo, unatoč vidljivim i decidiranim minusima koji im se "stavljaju na teret". Nije se čuditi, Srebrić i Pavlović preživjeli su i gore stvari, veće blamaže i teže trenutke našeg nogometa bez želje ili potrebe da svoje mjesto prepuste drugom, a Marković se već vrlo dobro usidrio, učvrstivši svoju stolicu debelim vijcima za tlo. Srebrić je priča za sebe, čovjek s valjda tisuću titula i uloga, iako je službeno "samo" tajnik HNS-a. No, u svojoj nepovjerljivosti i egoizmu, sve poslove koje normalno obavlja nekoliko službenika, profesionalaca, "besmrtni Zorko" obavlja sam, najviše vjerujući sebi i svojim sposobnostima.

Foto: Dražen Patarčić

I to bi bilo za pohvalu, da se ne radi o ovako delikatnoj poziciji i stvarima za koje Srebrić nije ni školovan ni predodređen i da ne postoje ljudi koji bi mnoštvo stvari koje obavlja on sam - mogli raditi temeljitije i profesionalnije. Zbog toga gomila stvari u HNS-u miruje, zapuštena i zaboravljena, jer Zorko koliko god htio i ne vjerovao nikomu osim sebe, ne može stići sve ono što želi napraviti osobno. I koliko god mu se treba zahvaliti na svemu što je napravio dobro za hrvatski nogomet, trebao bi se konačno pojaviti netko i objasniti mu da on sam neće živjeti dvjesto godina, štoviše - njegov biološki sat već značajno vapi za odmorom. Srebriću je ta nepovjerljivost najveći uteg, što se nikad nije sjetio uzeti nekoliko kvalitetnih ljudi oko sebe i poučiti ih poslu koji trebaju znati.

HNS je predvođen spomenutim trojcem, očigledno zastario, bez novih ideja, bez svježeg vjetra entuzijazma koji bi puhnuo u jedra hrvatskog nogometa. Uvijek se ponavlja ista priča, na terenu i u svlačionici stvari uglavnom funkcioniraju, momčadi i reprezentacije donose kakve-takve rezultate, ali Savez ih nikako ne uspijeva pratiti, u Savezu se uvijek događaju nekakve borbe za vlast, bitke za stolicama i foteljama, klubaške prepirke, zamračivanja novca i sazivanje glomaznih Skupština i sastanaka na kojima se "lobira" (što sam već jednom definirao kao mekšu riječ od "potplaćuje"), donose glupe i neutemeljene odluke (trebali spomenuti proširenje liga svake godine?), a u konačnici svega želi samo vlast, privilegije i novac.

Foto: Dražen Patarčić

Marković je, istina, ponešto i napravio, ako ništa drugo - stabilizirao je Ligu 12 (barem na papiru), stvorio je neke nove odnose u Savezu, iako je svoju stolicu osigurao prilično prozirnim manipulacijama, poput slanja članova Skupštine HNS-a na Svjetsko prvenstvo u Japan i Koreju, naravno, članova koji su "njegovi igrači". A njima je nakon poraza od Meksika Japan brzo dosadio, pa su svi najavili povratak već nakon Italije, što dovoljno govori o vjeri koju su imali u našu momčad. Jozić i društvo su ih iznenadili, dobili Italiju i trošak HNS-a još malo podebljali, a "Markovićeve momke" (ovo "momke" shvatite vrlo uvjetno) natjerali da još malo ostanu na Dalekom istoku.

Da ne duljimo - vrijeme je konačno za svježu krv u našem nogometu, u Savezu i reprezentaciji, za mlade i ambiciozne ljude koji žele i mogu dokazati svoju sposobnost, koji su je, konačno - dokazali svojim uspješnim karijerama. Riječ je, naravno, o našoj najvećoj generaciji nogometaša koji su pokazali zanimanje za ulazak u strukture hrvatskog nogometa i koji svojim autoritetom, znanjem i karizmom svakako naš nogomet mogu postaviti u nove okvire i odvesti u nove avanture. Zvonimir Boban, Davor Šuker, Igor Štimac, Aljoša Asanović i Slaven Bilić ljudi su koji zaslužuju povjerenje, koji ga i dobili, od strane naroda, a vidjet ćemo hoće li i od strane "upravljačkih struktura" kojima vladaju dinosauri.

Foto: Dražen Patarčić

Shvatimo jednu stvar - mnogo je onih kojima dolazak naših igračkih veličina ne odgovara, jer su se dosad "vozili na svom oblaku" misleći da su nezamislive veličine i nedodirljive persone bez kojih "hrvatski nogomet ne može", ili barem "ne smije". Za očekivati je tihi i bučni otpor takvih foteljaša kojih se tijekom zadnjih 10 godina u HNS-u nagomilalo mnoštvo, iz znanih i neznanih seoskih klubova i županijskih saveza, koji hrvatskom nogometu nisu dali ništa, a uzeli su od njega puno. Takvima ne odgovara da u HNS stignu ljudi koji se neće htjeti "preglasavati", sastančiti po cijele dane, da bi odlučili - ništa, neće dopuštati trošenje novca u privatne svrhe jer im to nije potrebno, a od svih će tražiti ono na što su naučili u svojim profesionalnim karijerama - red, rad i stegu. Mnogo je onih koji se na to neće moći priviknuti, mnogo je parazita u Savezu i oko njega i oni će osjetiti da će biti prvi "na tapetu" ukoliko se vlast u Savezu prepusti našim donedavnim zvijezdama na travnjaku.

Zvone Boban kao "bivši i sadašnji" kapetan predvodi grupu mladih i uspješnih ljudi, koji su se dokazali i na travnjaku i izvan njega. Oni su sposobni, inteligentni ljudi puni energije i želje da u hrvatskom nogometu nastave put uspjeha koji su trasirali igrajući za reprezentaciju. Novac i slava im ne trebaju, jer imaju oboje, motiv za rad u hrvatskom nogometu ne može biti nikakav drugi nego onaj napošteniji - da se u hrvatskom nogometu konačno uspostavi prava vladajuća struktura kojoj će svi odgovarati, a koja će raditi u samo jednom isključivom interesu - hrvatskog nogometa. Imao sam prigodu poslovno razgovarati s Davorom Šukerom i nije teško prepoznati u njegovim očima "glad" za uspjehom u svemu što započne, "glad" koja ga je dovela do mjesta besmrtnosti u svjetskom nogometu i koja će njega i njemu slične dovesti i do još većih uspjeha po završetku karijere u poslovnom svijetu.

Priče koje su počele kružiti, "koji je njihov interes...", upravo su ispucane "sa položaja" onih koji su uplašeni njihovim mogućim dolaskom, jer znaju da ne mogu naći mjesto u takvoj strukturi rada i profesionalizma, na kojeg nisu navikli. Jedna od prvi zadaća eventualne "nove vlasti" u HNS-u trebala bi biti upravo sređivanje stanja u strukturama vlasti, da se konačno ukine glomazni i nesposobni aparat koji nudi nekakvom "Boži iz Privaline Donje" da svoj glas stavlja u isti rang s predstavnikom Hajduka ili Dinama.

Foto: Dražen Patarčić

Zvonu Bobana svi su njegovi bivši suigrači istaknuli na mjesto predsjednika HNS-a, na koje bi mogao sjesti u prosincu, kada ističe mandat Vlatku Markoviću.

Aljoša Asanović već neko vrijeme naglašava da ga interesira mjesto tehničkog direktora reprezentacije, koje kod nas trenutno ne postoji. Valjda će se tada izbjeći situacija u kojoj "HNS nema pojma da brojevi na dresovima moraju biti vidljivi" (još jedna funkcija i pogreška Srebrića), a momčad dobiti čovjeka koji će "vagati i predlagati" prijateljske utakmice, smještaj, pripremne kampove, turneje, da se više ne događa da po tko zna koji put odbijamo ponude za prijeteljskim utakmicama od strane Brazila ili Argentine. Bilić je možda još premlad i preneiskusan za mjesto izbornika (iako primjeri Völlera, Rijkaarda, Olsena i ostalih to negiraju), no svakako će kao diplomirani pravnik i veliki igrač pronaći neko mjesto na kojem može dati najviše od sebe. Jedno od mjesta je svakako u stručnom stožeru reprezentacije, zajedno s budućim novim izbornikom.

Uz takozvane "vatrene", dosta je još mladih i sposobnih ljudi koji se mogu i moraju uključiti u rad, od Duška Grabovca do Mladena Vedriša i mnogih drugih koji nisu previše obasjani svjetlima reflektora, ali su dokazali stručnost i znanje. Jedan od njih je i Ivan Gudelj, nenametljivi stručnjak koji već godinama radi s najmlađim uzrastima, postižući odlične rezultate. Njegove kvalifikacije za mjesto izbornika reprezentacije U-21 su sjajne i to mu mjesto po svim rezultatima i kriterijima pripada. Martin Novoselac imao je mnogo prigoda sa sjajnim generacijama i na reprezentativnom planu nije napravio praktički ništa. Zar nije vrijeme da se i tu prigoda pokloni nekom mlađem, tko to zaslužuje. Gudelj je idealan izbor, jer je mnoge igrače koji kandidiraju za tu momčad naučio prvim koracima.

Mlada garda sigurno u rukavu ima mnogo kvalitetnih rješenje i poteza, a prigodu im nitko ne smije uskratiti. Vrijeme dinosaura je prošlo!