Rasizam kao alibi

Engleska arogancija i samodopadnost uvijek su bili iritantni za sve "neotočke narode", koje napuhani Britanci drže "ostatkom svijeta". U to su se vrlo dobro mogli uvjeriti svi naši klubovi ili reprezentacije koje su imale prigodu igrati protiv Engleza, "očeva nogometa" koji već pola stoljeća nemaju monopol na kvalitetu igre koju su osmislili.

Foto: Dražen Patarčić

Iako je jedan Fulham daleko ispod razine i ugleda i Hajduka i Dinama, Englezi će se bez problema postaviti najmanje u situaciju "pogleda s balkona". Mali klub kojeg je bogati Arapin Mohamed Al-Fayed svojom debelom kesom dignuo iz anonimnosti i doveo do Europe, a nezahvalni Englezi mu ni dan-danas nisu dali putovnicu, ponovno se vraća u Hrvatsku. Na njihov užas, jer kao i svi Englezi, sve što je izvan dosega dvogleda na krajnjem jugu Ujedinjenog Kraljevstva, ima niži stupanj vrijednosti.

Stoga će nas ti i takvi Englezi vrlo lako prozvati rasistima i seljačinama, nedostojnih loptanja s njihovim zvijezdama i zvijezdicama, a istovremeno jako kulturno i nadahnuti pijani divljati po svim gradovima i stadionima koje posjete. Izvan dosega granica gospođe Thatcher, naravno. Gospođe koja ih nije preodgojila, nego samo dobro isprebijala po glavi, napravila baš ono što im je trebalo. Pa su onda u svojoj kući "bubice", svi im se divimo, maštamo o takvoj atmosferi, ambijentu i kvaliteti nogometa. I onda se pomolimo Bogu da nas ipak preusmjeri na Nijemce, Talijane ili Francuze, čiji navijači neće divljati po našim gradovima i razbijati "ono malo kulture" što kao jedan od najstarijih europskih naroda imamo u svom naslijeđu.

Srećom, taj mali i nepoznati Fulham nema neku bijesnu armiju navijača, jer je London grad koji je svoje huligane raspodijelio već davno prije pojave beskućnika Al-Fayeda i njegovih milijuna funti. Pa je Fulhamu ostalo ono što je ostalo, nekoliko stambenih blokova kvarta koji se zove kao i klub, nešto Al-Fayedovih zaposlenika koji putuju s klubom i još ponešto pripadnika manjina kojima je drag klub kojeg je gazda jedan Arapin. Ali i takvi "nikavkvi" navijači stigli su se pokoškati s nekoliko Splićana na gostovanju Fulhama u gradu pod Marjanom. Točnije - dobiti batine, jer su zaboravili da im Hrvati neće dopustiti ni oprostiti. Znaju to i "navijači" Manchester Uniteda koji su glumili frajere u Zagrebu prije nekoliko godina.

Foto: Dražen Patarčić

Optužili su nas za rasizam. Oni, narod, nacija i država koja je stoljećima držala milijune ljudi u ropstvu, koja je imala zakone "za crne i bijele", koja ne može stati u kraj divljaštvu svojih "delegata" koji se otisnu preko La Manchea. Država koja je djedovina rasnih podjela stoljećima, a i dan-danas, odlučila je cijelu Europu tužiti za rasizam. Svi su rasisti, svi su fašisti. A oni nam nude spas. Koliko li je samo licemjerja i bezobraštine u tome, koliko li je samo gluposti. Većina Hrvata nikad nije vidjela crnca uživo, ali Englezi nam kažu da ih mrzimo. To što su nas upravo oni naučili "hukati" kad neki od crnih igrača dobije loptu, također nije važno. Kao ni činjenica da se nikad nismo imali prigodu nositi s problemom rasizma, jer jednostavno ne živimo u takvom društvu. No, nema problema, oni će nam ga pokazati i dijagnosticirati. Naravno, "hukača" će biti i sutra u Maksimiru, ali ne zbog rasizma, nego zbog činjenice da je to najbolji način da se dekoncentriraju protivnički igrači. Bez obzira na boju kože. Nikad u Hrvatskoj nismo morali razmišljati o tome tko ima kakvu boju kože i zašto.

Stoga - najljepše od svega bilo bi da Dinamo dokaže Fulhamu da je došao u goste klubu čija je povijest nemjerljiva s njihovom. Bilo bi lijepo i kad bi tribine pokazale da je englesko forsiranje "bojazni o rasističkim napadima u glavnom gradu Hrvatske" hvatanje magle i stvaranje alibija za eventualni neuspjeh. Jer je on upravo to, a ne neka nerealna bojazan da bi netko sa tribina u Maksimiru mogao skočiti u teren i "nabaketati" nekog crnca, samo zato jer je crnac. Takve stvari ne trebaju tražiti u Hrvatskoj, neka tu vrstu kulture zadrže za sebe. I rješavaju kod sebe.