Pod Netovom lupom

Hvala ti, Bože!

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 23.12.2002.

Hvala ti Bože, za ono što smo jučer vidjeli. Hvala ti Bože za "razvoj hrvatske košarke" uz četničke pjesme u pozadini. Hvala ti Bože, za jedva izvučenu živu glavu iz "Hale Pionir", za ponosno dizanje tri prsta u zrak u našim dvoranama, za činjenicu što nam klinci ponovno uče pjesmuljke o Partizanu i Zvezdi, za sve one četničke naricaljke koje moraju slušati kad gledaju svoju momčad na televiziji.

Hvala ti Bože, što više nikoga ne interesira kako je igrao Zrinjevac, što ima u Rijeci, gleda li tko utakmice u Osijeku. Hvala ti Bože, što sam jučer u 17 i 15 sati - ugasio televiziju.

Paljenje hrvatske zastave u "Hali Pionir" vjerojatno nije ostavilo ravnodušnim nikoga u Hrvatskoj. Jer taj smo film već gledali, i to na našem teritoriju, u našoj državi. To što se šačica idiota skupila na vrhu dvorane i zapalila komad tkanine, neki će protumačiti kao "igranje djece" ili u najboljem slučaju "nepristojnost šačice huligana". Oprostite što meni taj "komad tkanine" znači nešto više i oprostite što se sjećam mnogih koji su zbog njega već 11 godina u hladnoj zemlji.

Ne pada mi na pamet prozivati ili preodgajati mlade ili stare iz države s našeg istoka, kao što mi ne pada na pamet prozvati 7000 ljudi huliganima ili neodgojenima zbog one grupice "ljubitelja dobrog plamena". Ali moram s gnušanjem primjetiti pljesak i odobravanje tih preostalih 6900 Zvezdaša, koji su s oduševljenjem dočekali spektakl koji im je priredila grupica "Delija".

Znam, pretjerujem, ja sam nacionalist, ksenofob, ja ne znam što je dobro za hrvatsku košarku, ne vidim napredak naših klubova, ne razumijem čemu uopće služi ova i ovakva liga. I istina, zadnji dio rečenice je potpuno točan - niti vidim napredak hrvatske košarke, niti shvaćam čemu ova liga služi. Osim zahvalnosti koju mogu ponuditi čelnicima Maccabija što su mi omogućili da (konačno) u Splitu vidim neku europski vrijednu momčad, nikako ne shvaćam kakvu to vrijednost imaju utakmice protiv Bosne, Pivovarne Laško, Borca, Širokog ili Crvene zvezde. Osim činjenice da se opet moramo mrziti, gađati kovanicama i vrijeđati.

Vjerojatno je vrijednost činjenica što liga nema nikavog natjecateljskog smisla, što su dvorane donekle pune samo kad treba izbaciti mržnju prema Hrvatima ili Srbima iz sebe, bez obzira igrala Zvezda u Splitu, Zadar u Beogradu ili Cibona u Banjaluci. Ili je vrijednost činjenica da naši klinci ponovno moraju slušati pjesme tipa "Ubij zakolji da Hrvat ne postoji", što ih prije utakmice zagrijava "Marš na Drinu" ili neko srpsko kolo? Možda ova liga Hrvatskoj donosi profit zbog činjenice što Šibenik već dvije godine nije vidio Cibonu ni Split, što su nekad vrijedni rasadnici talenata poput Zrinjevca, Dubrave, Rijeke, Osijeka, sad u rasulu, igraju s juniorima nekakvu dosadnu "A-1 ligu", koja očito ne zanima ni Savez, navijače da ne spominjem. Ili je uspjeh što na utakmice na Gripama dolazi 500 ljudi gledati nekavog Borca ili Krku? Je li uspjeh što nitko u Hrvatskoj nema pojma tko uopće igra u Svjetlosti, kako se zove najbolji strijelac Hrvatske lige, otkud je sad odjednom Istra toliko napredovala, zašto su neki novi Hermesi i Hironi bolji od "starih dobrih" Zrinjevca i Dubrave?

Možda najveći uspjeh i uzlet će hrvatska košarka doživjeti dogodine, kad ćemo u našim dvoranama gledati Zvezdu, Partizana i Budućnost, a Zagreb ili Split će potonuti i brčkati se u ligi koje se već sad groze i užasavaju - Ligi Ožujsko. Slijedi li nakon toga još jedno mjesto manje Hrvatskoj, zbog "pomoći kosovskoj košarci" ili "zbog pojačanja kvalitete ulaskom jednog makedonskog i jednog bugarskog kluba"?

Liga koju su osmislile Hrvatska i Slovenija, sve manje hrvatskog i slovenskog ima u sebi, sve manje hrvatskih i slovenskih klubova, igrača i trenera u njoj sudjeluje. Ako je ova liga bila izlika za "povratak starim prijateljima", nemojte nas, molim vas iskreno, lagati u oči pričama o boljitku hrvatske košarke igranjem ovakve lige.

Boljitak hrvatske košarke će nastupiti kad budemo znali ulagati u naše domaće stručnjake, kad zavirimo malo u to naše istočno susjedstvo i naučimo nešto od Srba, jer nije sramota učiti od boljeg. Kad shvatimo da Cibona, Zadar i Split NE MOGU opstati bez snažnog Zagreba, Rijeke, Šibenika, Istre, Osijeka. Kad se malo ozbiljnije primimo posla i kad shvatimo što je INTERES HRVATSKE KOŠARKE, a ne interes Cibone ili Bože Miličevića. Boljitak hrvatske košarke će nastupiti kad shvatimo da treba raditi, da treba stvarati, da treba učiti. i stvarati pravi, zdravi rivalitet u Hrvatskoj, puniti dvorane u Zadru, Šibeniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku, poraditi na marketingu, stvoriti ligu, igrače i najvažnije od svega - trenere. Jer igrači nam neće postati igračine samo zato što im netko sa tribina psuje "majku ustašku" i pali državnu zastavu...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!