Navijanje za povijest

Foto: Dražen Patarčić

Izbornički pubertet je inače vrijeme kada izbornik stasa iz "pedera" u "majstora" što naravno ne znači da se ne može vratiti u "pedera" (kod nekih to poprima i povratna svojstva). Slično je prošao i trener KK Zadra Danijel Jusup. Eto, ako budu imali problema slobodno se mogu osloniti na starijeg i iskusnijeg kolegu u tim stvarima Ćiru Blaževića koji u zadnjih par godina uspješno brani obje titule.

Foto: Rajko Sajko

Osim što sam promatrala pubertetske promjene naših izbornika u posljednje vrijeme sjedila sam u Ledenoj dvorani Doma sportova. Ustvari, cijelo vrijeme tamo sjedim. Otkad sam pogledala svoju prvu hokejašku utakmicu stalno se tamo vraćam i teško da će me netko više razuvjeriti da postoji bolji i zanimljiviji momčadski sport od hokeja na ledu.

Dakle, zadnjih tjedan dana sjedila sam na SP Divizije I i gledala hokejaške zvjezde kao što su NHL igrač Espen Knutsen i svi oni silni Italo-Kanađani i njima slični, no nitko me se nije dojmio kao naši domaći dečki i naša domaća publika. Već sam vjerojatno to rekla, ali spomenut ću opet, niti jedan nogometaš sa svojim bijesnim Ferrarijem ne može se mjeriti s hrvatskim hokejašima.

Foto: Dražen Patarčić

Toliko borbenosti i sportskog duha rijetko se viđa na ovdašnjim sportskim terenima i sve to za samo 100 kn na dan koliko su na ovom SP-u bili plaćeni hrvatski hokejaši. Ispali su iz Divizije I, no to kao da je bila sporedna stvar, navijači su prepoznali trud i tjedan dana grlima tresli Ledenu kako već dugo nisu, bez incidenata, bez vrijeđanja protivnika, samo navijanjem.

Bilo je tu i BBB-ovaca i Medveščakovaca i mama i tata s djecom, Hrvatska je gubila s velikom razlikom, no svi su neumorno pjevali: "Hrvatska, Hrvatska znaj da mi te volimo, svi smo uz tebe, svi smo uz tebe, znaj da nema predaje..." i tako u nedogled.

Foto: Rajko Sajko

Cijelo vrijeme su me prolazili trnci kao i vratara Martinovića koji je na golu pjevušio skupa s navijačima. Bez grižnje savjesti mogu reći da ovakvo navijanje Hrvatska teško da je ikad vidjela, a oduševljeni su bili svi, od običnih promatrača i igrača pa do trenera (francuski Finac bio je između ostalog oduševljen i hranom) i organizatora.

Od samog početka sve je zračilo potpunom pozitivom. Ivano Zanatta, inače trener švicarskog prvaka Lugana i čovjek sa vrlo gustim godišnjim rasporedom, došao je na poziv Kavčića ne bi li pomogao prijatelju i trenirao hrvatsku reprezentaciju. Dečki su u ovom kratkom vremenu ponešto i naučili od Zanatte, ali je i on naučio od njih. Nakon završetka prvenstva bio je vidno dirnut i rekao da se s ovakvim ozračjem vraća u Lugano.

Foto: Dražen Patarčić

Nadam se da je ovakvo ozračje dirnulo i pokojeg sponzora u novčanik i da će se nakon ovoga hokej u Hrvatskoj kretati samo uzlaznom putanjom i da će napokon napraviti neku poštenu 1. ligu (a ni 2. nebi škodila) sa više od tri kluba. Tu se uvijek sjetim slučaja kada je jedan obožavatelj hokeja iz Njemačke pitao: "Imate li vi hokejaške hobby klubove u Hrvatskoj?", odgovor je glasio: "Da, naši su svi takvi." U ovakvom se odgovoru, na žalost, ocrtava stanje u hrvatskom hokeju, a sponzori će izgleda prije kupiti bijesnog Ferrarija nekom nogometašu nego klizaljke hokejašu.

No, nema veze, ako je "tamo neka" Hrvatska s dva i pol skijališta preko noći postala skijaška velesila, možda se i sa dva i pol klizališta može nešto napraviti. Uostalom, i samo prisustvo u Diviziji I u takvim uvjetima je velik uspjeh.