Grupa C: Svi love prolaz

Kod predstavljanja AEK-a najlakše bio bilo povući paralelu sa našim Varteksom. Dok Varađdince muči sindrom Dinama i Hajduka, svakom navijaču Atenjana na spomen Panathinaikosa i Olympiacosa padne mrak na oči. No, koliko god AEK bio iskompleksiran, upravo ovom dvojcu, zbog uspješnih rezultata i povećanja koeficijenta tokom prošlih godina, može zahvaliti dvije uzastopne sezone u Ligi prvaka. Ipak, da ovaj podvig ne duguje samo drugima, AEK je pokazao eliminiravši švicarski Grasshopper (0:1, 3:1) u trećem pretkolu. Zanimljivost koja se veže uz lanjski nastuo Grka u Ligi prvaka je ostavrenje jednog rariternog slučaja. Naime, svih šest susreta prve faze natjecanja po grupama su odigrali neodlučeno. Naravno, s takvim učinkom u skupini pored Reala, Rome i Genka nisu mogli bolje od trećeg mjesta i nastupa u kupu UEFA-e. Okosnicu momčadi čine prekaljeni reprezentativci poput Grigoriosa Georgatosa, Theodorosa Zagorakisa i Vasillisa Tsartasa, a pažnju treba obratiti i na Vassiliosa Lakisa te mladog Konstantinosa Katsouranisa. U odnosu na prošlu sezonu roster momčadi se nije puno mjenjao, valja spomenuti tek odlazak zaštitnog znaka ekipe Demisa Nikolaidisa koji je sreću otišao okušati u Španjolskoj, te dolazak novog trenera. Nakon nekoliko godina izbivanja na mjesto (ne)sreće vraća se Duško Bajević, dok je za potrebe napada iz Panathinaikosa preselio Nikos Lyberopoulos. Završna konstatacija bi glasila: tko ovoj momčadi otrgne bodove u "paklu" Nikosa Goumasa, taj može računati na prolaz.

Na papiru najjača momčad skupine te ujedno i konstantni krojitelj vrha Primere je Deportivo. Nogometni preporod u La Coruni počeo je nedugo nakon ustoličenja Javiera Irurete. U njegovom mandatu Deportivo je osvojio sve moguće trofeje u Španjolskoj dok u prvenstvu nije bio slabije plasiran od četvrtog mjesta. Jedina boljka i neispunjena želja je dublji utisak u Ligi prvaka. Dvaput su zapeli u četvrtfinalu, kobni su bili Leeds i Manchester Utd. Ambicije su i za ovogodišnje izdanje Lige prvaka ostale iste, no ovaj put će Iruretini izabranici u natjecanje ući bitno oslabljeni za jednog od rijetkih "dragulja" današnjg europskog nogometa, Roya Makaaya. Vidjelo se to i u trećem pretkolu kada su protiv neugodnog Rosenborga uspjeli postići samo jedan pogodak. Neki će još kao manu izdvojiti "višak" godina važnijih igrača. Tako "komadanti" obrane Nourredine Naybet i Enrique Romero zajedno imaju 65 godina; sredinom još uvijek "dirigira" Mauro Silva, kapetan Fran je već zagazio u 34 godinu života dok vratar Jose Molina ima 33. No, da današnja momčad Deportiva ne izgleda kao starački dom, zaslužni su odlični playmaker Juan Valeron, Victor Sanchez, te napadač Alberto Luque od kojeg se, nakon odlaska Makaaya, očekuje da bude dostojan partner Diegu Tristanu. Tko zna, možda, ako izgladi nesuglasice sa Iruretom, vidimo i poneku majstoriju odavno zaboravljenog Djalminhe. Uglavnom, bez obzira na nedostatak Makaaya i pomalo veteranski izgled, Deportivo je apsolutni favorit skupine, te bi sve osim plasmana u osminu finala predstavljalo veliko iznenađenje.

Otkada je proslavljeni Didier Deschamps preuzeo tim iz "kneževine" , njegov su projekt rada sa mladim igračima mnogi dočekali sa skepsom. Povod su kritičarima dali loši uvodni rezultati koji su klub gurnuli u donji dom lijestvice. Nakon loše uvodne sezone Deschamps je nekim čudom sačuvao glavu, no i dalje nije odustajao od zacrtane koncepcije. Upornost se isplatila prošle sezone kada je ekipa Monaca doživjela pravi nogometni boom, a kao šlag na tortu došlo je osvojeno drugo mjesto u Le Championatu što im je osiguralo direktnu "ulaznicu" za Ligu prvaka. Sustavni rad sa mladima lansirao je orbitu odličnog krilnog igrača, Jeromea Rothena čije je vrijednosti prepoznao i izbornik Jacques Santini. Od ostalih igrača na kojima će Deschamps bazirati sastav za najelitnije europsko nogometno natjecanje, valja izdvojiti maštovitog Ludovica Giulyja te pojačanje iz Reala, Fernanda Morientesa. Svakako, ne smije se zaboraviti ni naš Dado Pršo, koji će u suradnji sa Morientesom pokušati kompenzirati gubitak Shabania Nonde (teška ozljeda). Koliko može ova Monacova momčad u Ligi prvaka teško je reći. Talenta i znanja sigurno ne nedostaje, no ipak mladost i manjak europskih utakmica bi mogao predstavljati prevelik zalogaj. U svakom slučaju proboj u osminu finala bi bio zadovoljavajući domet.

Momci iz Eindhovena u nove izazove Lige prvaka ulaze s etiketom najbolje nizozemske momčadi u posljednje dvije godine. Sva PSV-ova nadanja i mogućnosti temelje se na dvije osobe - Guusu Hiddinku i Mateji Kežmanu. Prvi bi sa svojim trenerskim znanjem i iskustvom u glave igrača trebao usaditi pobjednički mentalitet dok je zadaća Kežmana da sa u kombinaciji sa brzinom i odličnim osječajem za gol, matira svaku protivničku obranu. Ništa novo, ista priča je bila servirana i prošle sezone pa je na kraju ostalo samo razočarenje, iako se u skupini sa Arsenalom, dortmundskom Borussijiom i Auxrreom i nije moglo puno napraviti. Stoga, što nam garantira da će ovaj puta biti drugačije? Bitnih pojačanja nije bilo, momčad je uglavnom ista kao lani. Prvi od dva razloga optimizma su stoperski par Andre Ooijer - Kevin Hofland, brza krila Dennis Rommedahl, Wilfred Bouma, glavni distributer lopti napadačima Mark van Bommel, te konačno Mateja Kežman. Od ovogodišnjeg ciklusa Lige prvaka očekuje se "eksplozija" te potpuna afirmacija mlade nade Arjena Robbena. Drugi razlog leži u povoljnom ždrijebu. Ako sada ne iskoriste povoljnu priliku i ne dođu do nokaut sustava...teško da će ovakvu šansu ponovo imati.