Gattusov šamar, ukleti Highbury i "tuneli"

Spektakl je započeo još u utorak kada je prvak Europe Milan u obranu naslova krenuo pobjedom nad Ajaxom. Odlučujući gol je klasičan "inzaghijevski", igra oba sastava bila je kvalitetna, a ostat će zapamćeno nekoliko detalja. Gennaro Gattuso pred sam je kraj utakmice pokazao da i u tako velikim klubovima kao što je Milan, igraju, da se blago izrazim, nekorektni sportaši. Nakon što ga je Ibrahimović nesportski povlačio za dres (za što je i dobio žuti karton), pravdu je u svoje ruke preuzeo Gattuso i Šveđaninu opalio - šamar.

Crveni karton preblaga je kazna za Gattusa, koji je zbog svojeg poteza zaslužio da mu niti ime ne "boldamo", što je standardna procedura. I to od svih igrača baš Gattuso - igrač koji je napravio 36% svih prekršaja Milanovih igrača. Igrač koji je napravio četiri puta više faula nego i jedan drugi igrač "rossonerra". Igrač koji u Milanu ionako samo igra zbog svojih destruktivnih znanja. Ako su to uopće znanja.

Drugi milanski klub, Inter, na impresivan je način startao u novu Ligu prvaka "razmontiravši" Arsenal na Highburyu s 3:0. Ovdje odmah treba istaknuti suca (nećemo o imenima) koji je jedva primjetni kontakt Materazzija i Ljungberga pretvorio u kazneni udarac. Ako je to jedanaesterac, onda ja pri svakom izlasku iz vlaka napravim desetak "penala". Da je dotični djelitelj pravde to učinio u Hrvatskoj, bio bi "razapet" sa svih strana, što je, pak, druga tema. Jedan od najboljih u redovima gostiju bio je Martins, koji je krajem poluvremena postao "Artin" s obzirom da su M i S otpali s dresa. Zanimljivo je da si Moratti ne može priuštiti dresove s kojih ne otpadaju dijelovi prezimena igrača. Ipak, "Artina" će dugo pamtiti Sol Campbell i obrana Arsenala, dok je na drugom kraju "skale sreće" bio Thierry Henry.

Francuski napadač uistinu je izvrstan nogometaš, no nije još pokazao dovoljno da bi bio najbolji centarfor svijeta kakvim ga neki vole nazvati. Propušteni jedanaesterac, pa promašena "mrtva" šansa pred Toldom nisu način kojim će svoju momčad odvesti dalje od četvrtfinala Lige prvaka što je za sada limit "topnika". Kad smo već kod Tolda, impresivno je kako su neki vratari branili ovog tjedna. Dida je u 94. minuti nevjerojatnom obranom zaustavio udarac Van der Vaarta s nekoliko metara, a odličan je bio i Mondragon, Kolumbijac u redovima Galatasaraya.

Iako je pobijedio, Juventus s jednom stvari ne može biti zadovoljan - navijačima. Na Delle Alpiju opet se okupio, pa može se reći jadan, broj navijača. Kada u tolikom gradu talijanski prvak, europski doprvak i momčad prepuna zvijezda na otvaranju Lige prvaka skupi 30-ak tisuća ljudi na stadionu koji prima dvostruko više, to je porazna činjenica za "staru damu". Juve bi valjda u svakom drugom gradu napunio stadion osim u Torinu. Uzevši to u obzir, ne čudi da je kontigent turskih navijača nadglasao one "čudake" koji su došli pogledati Juventus, pa se Galatasaray mogao osjećati kao doma.

Gol tjedna: Iako je bilo i drugih lijepih pogodaka, prva nagrada za gol tjedna ide u ruke Wilfrieda Boume. Krilni igrač PSV-a u stilu je najvećih majstora postigao gol iz slobodnog udarca - sa 25 metara, lijevom nogom savršeno "zafelšana" lopta preko živog zida u gol Flavija Rome. Bravo!

Gol tjedna - dodatak: Ne razumijem one kojima je gol tjedna onaj Roberta Carlosa. Ne mislite valjda da je Brazilac gađao od trave odbiti loptu u suprotne "rašlje"?! Ako je, onda je mogao zarađivati i kao nuklearni fizičar. Kad smo već kod Carlosa, zbog čega se on spominje kada se govori o najboljim izvođačima "slobodnjaka" na svijetu? Da, ima jak udarac, ali to može biti gol samo ako vratar ne pokriva svoj kut, ili lopta prođe kroz/odbije se od živog zida. Legendarni gol Francuzima iznimka je koja potvrđuje pravilo. Pravi majstori "slobodnjaka" poput Van Hooijdonka, Del Piera ili Beckhama miljama su ispred precijenjenog Brazilca.

Dribling tjedna: Ovdje je laureat Mauro Camoranesi - neposredno prije sjajne asistencije za Del Piera kod prvog pogotka Juvea, argentinski je Talijan krasno prodao "tunel" svom čuvaru, koji ni danas vjerojatno ne zna gdje je.

Statistički podatak tjedna br.1: 7. Toliko je puta grčki AEK odigrao remi u Ligi prvaka. Zaredom. Da je još u igri sistem bodovanja s dva boda za pobjedu, Grci bi bili kandidat za naslov prvaka.

Statistički podatak tjedna br.2: 6. To je, pak, broj utakmica koliko Arsenal ne zna za pobjedu kod kuće u ovom natjecanju. Također zaredom. Lani su neporaženi Highbury napuštali Auxerre (pobjeda), PSV, Ajax, Roma (s igračem manje), Valencia (s igračem manje), a "šlag na torti" bio je pohod Intera. Novi stadion, čini se, nije važan samo zbog prihoda i većeg broja navijača, nego možda pomogne Arsenalu pobijediti koju utakmicu kod kuće. Inače, smiješno je kolike su razlike u veličini europskih travnjaka - Highburyev bi valjda stao na jednu polovicu Nou Campa. UEFA bi to mogla i preciznije standardizirati.

Statistički podatak tjedna br.3: 1. Upravo toliko se Škota pojavilo u prvoj momčadi Celtica. Škotskog doprvaka. U momčadi Ajaxa, pak, bio je jednak broj Nizozemaca. I što je još zanimljivije, "kopljanici" su počeli utakmicu s 11 igrača iz 11 zemalja.

Statistički podatak tjedna br.4: 4-0. Učinak je to talijanskih momčadi u prvom kolu. Nakon savršene prošle sezone kada su imali tri predstavnika u polufinalu i dva u finalu, Talijani su na najbolji način krenuli i u novu sezonu potvrdivši da lanjski uspjesi nisu bili slučajni.

Statistički podatak tjedna br.5: 24. Preciznije, 23.9. Prosjek je to godina Ajaxove momčadi koja je na San Siru imala jednako udaraca na gol kao i europski prvak, više loptu u svom posjedu, izborila više kornera, više puta pogodila okvir gola..."kopljanici" su na pravom tragu, zadrži li ih uprava malo duže na okupu i dopusti im da se spomenuta brojka približili 25 ili 26 godina, Ajax može računati na novu europsku "kantu".

Hrvatski kutak: Naši igrači, kojih ima podosta ove godine (15), nisu se posebno istaknuli, pa je ovoga puta u Hrvatski kutak upao - Bjelorus. Valentin Bjelkevič pokazao je u dvoboju protiv Lokomotiva da nastupi protiv zagrebačkog Dinama nisu bili slučajnost - Bjelkevič je dva puta briljantno asistirao za pogotke Rincona i tako predvodio svoju momčad do pobjede. Zanimljivo, Bjelkevič je dvije savršene lopte poslao s dvije različite noge, jednom s desnom i jednom s lijevom. Pitanje za hrvatske trenere - kada je zadnji puta iz naših škola izašao igrač sposoban odigrati preciznu dugu loptu s obje noge?