Mladi dolaze, klubovi u škripcu

Foto: Bruno Karadža

Najvažniji trofeji u hrvatskom nogometu, oni za prvenstvo i kup, razdijeljeni su Dinamu, odnosno Hajduku. Tako su se stvari "vratile u normalu" nakon što se 2002. godine Zagreb "drznuo" uzburkati scenu, dokinuvši šezdesetogodišnje razdoblje u kojem je naslov državnog prvaka, ako je prvak bio iz Hrvatske, bio rezerviran isključivo za "modre" i(li) "bile".

Dinamo godinu ne završava kao lider ljestvice, ali natjecanja se ipak ne igraju u okvirima kalendarske godine, pa će u Maksimiru ipak 2003. zapamtiti kao uspješnu. Prvenstvo im je pripalo s osam bodova prednosti, a onda su još tome dodali i ljetni Superkup. Europa je došla i otišla brzo, ukrajinski strojevi "samljeli" su hrvatsku tehniku. Promenada u Dinamovoj svlačionici trajala je i kroz 2003. godinu; kao pravi dobitak za momčad može se smatrati jedino sazrijevanje Nike Kranjčara, a od novajlija pogođeno je dovođenjima Strupara i Štroka, donekle i Mijatovića. Ostali modri "lavovi" i dalje ne "riču" redovito, oscilacije u prezentacijama prečeste su. Treba spomenuti i smjenu trenera, prvaka Blaževića zamijenio je trenerski nepoznat Jurčević, koji se ipak dobro snalazi u tjeskobnim tminama maksimirske šume.

U Hajduku se mogu pohvaliti osvojenim Kupom, ali i neformalnim jesenskim naslovom. Veterani Rapaić i Računica, svatko u svojem dijelu godine, svojim su umijećem držali Splićane na Poljudu. Još jedan velikan, Stipe Pletikosa je u pratnji Srne u ljetnoj stanci otišao, ali se nametnuo napadački tandem Bule - Krpan. Pod trenerskom palicom Zorana Vulića Hajduk nastavlja na svoj način; može izgubiti od svakoga, ali svakoga i pobijediti. Najbolje to pokazuju katastrofalan domaći poraz od Inkera, ali i borba s Romom u kojoj je splitski team bio tako blizu prolasku...

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Varteks, koji je veliki dio 90-ih godina kotirao kao treći hrvatski klub, ide silaznom putanjom. Nakon što su proljetos ipak uhvatili domaću "broncu", jesen im je bila katastrofalna. U novu sezonu ušli su bolno, gubitkom poginulog Sabolčkog i dvojice mu kolega. Tijekom jeseni otišao je i njihov najkreativniji pojedinac Mumlek, a odlazak je kuvertirao i predsjednik Daraboš, nazočan u svim proteklim Varteksovim podvizima. Dolazak trenera Blaževića nije urodio pomakom nabolje, izgleda da je i njegova "magija" presahnula.

Stoga se na trećem mjestu pojavio Kamen Ingrad. Klub je to koji je desetljećima bio seoska družina, ali ga je kapital moćnog Vlade Zeca učinio nezaobilaznim nogometnim središtem. Okupivši igrače koji nisu zvijezde, ali znaju svoj posao, Kamen je preko noći "preskočio" klubove s daleko većom tradicijom vrhunskog nogometa.

U takve pripadaju Osijek, Rijeka, Zagreb i Cibalia. Krenuli bi u sjajne serije, pružali izvrsne igre, izbacivali na scenu odlične nove igrače (Ljubojević!), još brže padali u ralje neugodne Lige za ostanak. Zaslužuju mnogo više, ali su žrtve centralizacije, sitnih privatnih interesa i nebriga lokalnih vlasti. Možda više od svega, vape za većom podrškom navijača.

U događanjima "s ruba nogometa" prednjače vječna prepucavanja "hajdukovaca" i "dinamovaca". Baklje, noževi, šake i psovke i dalje dominiraju oko igrališta. "Liječenju" nogometnih gledatelja ne pomažu ni klubovi koji bi ih i morali izvoditi na pravi put. Bez obzira na dobrotvorne utakmice i ručkove pomirbe, kada su novinarski diktafoni u blizini, svakakve rečenice polete. Pogađate, autori su Mamić i Štimac, koji drmaju najpopularnijim klubovima, iako formalno ne predsjedaju njima.

Foto: www.kc-sport.com

U Novoj, hrvatskom nogometu neka je Bog na pomoći. Jer, približava se rok UEFA-e za licenciranje klubova, koji diktira za naše prilike silno rigorozne uvjete. Ne samo da u Lijepoj našoj gotovo da i nemamo odgovarajući stadion, što za klubove znači da će morati "izmisliti" novce za obnovu, već će se zahtijevati i jasne financije, što će klubovima naviklim da zaključavaju vrata ureda čim primijete djelatnike Porezne uprave u krugu igrališta, biti veliki udarac.

U blagdanskom ozračju dodajmo i jednu vedriju notu: dolaze sjajni mladi nogometaši i... mnogo ih je.