EP 1976.: Panenka donio Čehoslovačkoj naslov u Jugoslaviji

U sada već standardnom formatu od osam skupina s po četiri momčadi i nastavkom po kup-sustavu, odigrano je peto prvenstvo Europe u nogometu. Među kvalifikacijskima, osobito "paklena" bila je V. skupina, u kojoj je Nizozemska "za dlaku" pretekla Poljsku, Italiju i Finsku.

Jugoslavija se, uz samo jedan posrtaj u Belfastu, relativno lako probila kraj Sjeverne Irske (0:1, 1:0), Švedske (2:1, 3:0) i Norveške (3:1, 3:1), a potom je s 2:0 i 1:1 izbacila Wales u četvrtfinalu.

Završnica Europskog prvenstva otvorena je 16. lipnja u Maksimiru dvobojem Češke i Nizozemske. Oranje je tih godina slovilo kao najkompaktnija momčad, no Česi i Slovaci održavali su remi do produžetaka i u njihovom samom kraju čak i pobijedili.

Dan kasnije u Beogradu je Jugoslavija pretrpjela jedan od "antologijskih poraza", u utakmici koja se i danas prepričava. "Plavi" su protiv SR Njemačke odigrali izvrsno prvo poluvrijeme (2:0), da bi osam minuta prije kraja "elf" neočekivano izjednačio. Da Nijemci rade "puno radno vrijeme", pokazalo se u 115. i 119. minuti kada je Dieter Müller dao svoj treći gol na utakmici, za konačnih 4:2.

Uzdrmani porazom, "jugovići" su dva dana kasnije u Zagrebu izgubili od Nizozemske u borbi za treće mjesto. Beogradsko finale igrali su tako Čehoslovačka i SR Njemačka. Česi i Slovaci poveli su 2:0 preko Švehlíka i Dobiáša, ali je brzo rezultat smanjio D. Müller. Još jednom spasila se SR Njemačka, u 89. minuti pogotkom Hölzenbeina. Kako u produžecima (sve četiri utakmice završnog turnira otišle su u produžetke!) nije bilo promjene rezultata, pristupilo se izvođenju jedanesteraca. Odlučujući za Čehoslovačku realizirao je Antonin Panenka, na način da je polako prišao lopti i, kada je vratar Maier već odabrao stranu i skočio, potkopao je loptu i spremio je u nebranjenu mrežu.

Čehoslovačkoj je tako pripao prvi naslov europskih prvaka, a najbolji strijelci bili su Nijemac Dieter Müller u završnom turniru s 4 pogotka, odnosno Irac Don Givens s 8 pogodaka u cijelom natjecanju.

U dvije utakmice SFR Jugoslavije u završnici, od hrvatskih igrača nastupali su: Buljan, Mužinić, Katalinski, Žungul, J. Jerković, Peruzović, Šurjak i Vladić. Bilo je to doba najvećih uspjeha Hajduka u domaćim natjecanjima, pa ne čudi velik broj splitskih nogometaša u ondašnjem sastavu reprezentacije.