Gospodo, "ultimate fight" jest sport!

Na pisanje ovog osvrta ponukao me članak "Brutalne borbe kao ultimate fight ne mogu biti priznate kao sport" koji je izišao u jednom našem tjedniku (neću reklamirati novine koje su objavile tako loš tekst), a u kojem je iznesena hrpa krivih podataka i neistina vezanih uz ovaj sport. Pa, krenimo redom....

Za početak krenimo sa vremenom postanka ovog sporta. U spomenutom članku navodi se fascinantna činjenica da ultimate fight vuče svoje korijene iz kompjuterske igre "Tekken" u kojoj se, citiram, "razni likovi mlate rukama i nogama"?! Moram priznati da me dugo nije nešto tako nasmijalo kao ovaj natpis. Da je autoru teksta imalo stalo do istinitosti napisanog, onda bi si dao truda da bez većih problema sazna kako je preteča ultimate fighta bila u sastavu starogrčkih Olimpijskih Igara još 648. godine prije Krista.

Taj sport se nazivao pankration a radilo se o kombinaciji hrvanja i boksa, a uz to su bile dozvoljene i nožne tehnike. Zabranjeno je bilo guranje prstiju u protivnikove oči, grizenje, čupanje kose, baš kao i u današnjem ultimate fightu. Postojale su dvije zasebne kategorije, za odrasle muškarce i za dječake. Koliko je pankration značio starim Grcima, govore brojne oslikane vaze sa motivima pankrationa, od kojih se neke danas čuvaju u muzeju u Toledu, a čak je i poznati pjesnik Pindar pisao pjesme u čast pobjednika pankrationa.

Druga stvar na koju bih se osvrnuo je rečenica autora teksta u kojoj navodi sljedeće: "U ultimate fightu je sabrano najgore iz svih borilačkih sportova. Ono što je u tim sportovima zabranjeno, u ultimate fightu je dopušteno." Autor dalje navodi kako je ultimate fight osmišljen kao natjecanje koje bi najviše nalikovalo uličnoj tučnjavi. Prije svega, da je riječ o uličnoj ili kavanskoj tučnjavi, onda bi se koristile i stolice, boce, kamenje i ostali "rekviziti" koji prate takve tučnjave. Drugo, službeno ime "ultimate fight" natjecanja je "mješovite borilačke vještine", a ultimate fight je samo amerikanizirani naziv ovog sporta koji se udomaćio i u nas.

Glavni cilj ovog natjecanja bilo je okupljanje u jednom ringu majstora različitih borilačkih vještina s ciljem da se dobije odgovor na pitanje koja je borilačka vještina najjača. Vrijeme i praksa su pokazali da sve borilačke vještine imaju svojih prednosti i nedostataka i da bi se danas postalo vrhunskim borcem, potrebno je ovladati s nekoliko borilačkih vještina, prije svega brazilskim jiu jitsuom, tajlandskim boksom, boksom te hrvanjem.

Što se tiče izjave da je u ultimate fightu sabrano sve nedopušteno iz ostalih borilačkih vještina, to apsolutno nije točno, jer "mješovite borilačke vještine" upravo i jesu skup svih tehnika dozvoljenih u pojedininim borilačkim vještinama. Postoje brojna pravila koja odvajaju ovaj sport od "ulične tučnjave" i suci u ringu, koji strogo paze da se ta pravila poštuju, budući da je sigurnost boraca uvijek na prvom mjestu.

E sad, recimo i riječ dvije o toj famoznoj brutalnosti koja prati ovaj sport zbog kojeg neki toliko žele njegovo zabranjivanje. U svoj toj brutalnosti ostaje činjenica da u profesionalnom ultimate fightu dosada još nijednom nije zabilježen smrtni slučaj u ringu ili naknadna smrt uzrokovana ozljedama zadobivenima u borbi. Poznat je samo jedan smrtni slučaj sa lokalnog turnira u Ukrajini na kojem je borac Douglas Dedge nastupio unatoč zabrani liječnika i nakon borbe preminuo od ozljeda zadobivenih u borbi. U profesionalnom natjecanju, natjecanju kojeg sankcioniraju različite profesionalne MMA organizacije poput japanskog PRIDEA i američkog UFC-a, takvo što se nikad nije dogodilo, a održano je na stotine turnira sa prosječno 7-8 borbi po turniru.

Razlog tome leži u nekoliko činjenica. Prije svega, tu sudjeluju samo vrhunski pripremljeni borci. Druga stvar, postoji niz pravila(gle čuda ima i pravila!), za čije se provođenje brine sudac u ringu koji i na najmanji znak veće opasnosti po borca prekida borbu i tako onemogućuje opasnije ozljede i treće, svi borci moraju proći zahtijevnu liječničku kontrolu prije i nakon borbe, kako bi se isključila bilo kakva zdravstvena komplikacija tijekom borbe. U američkoj UFC organizaciji, borci s bilo kakvom ozljedom, pa i najmanjom posjekotinom, odmah dobivaju višemjesečne zabrane natjecanja, sve dok ne pokažu uvjerljivu medicinsku dokumentaciju kojom potvrđuju kako je ozljeda stvar prošlosti i kako su potpuno spremni za ulazak u ring.

Foto: sportsnavi.yahoo.co.jp

S druge strane, ja sam samo ove godine, osobno napisao tri članka o smrtnim slučajevima u boksu, no nijednom još nisam vidio da netko želi ukinuti boks, a amaterski boks je čak i na programu Olimpijskih Igara. Ovo ne govorim iz razloga što bih ja ukidao boks, već zato što želim pokazati da rizik ozljede u ultimate fight nije ništa veći od rizka u boksačkom meču, ali svejedno se nalaze "dušobrižnici" koji bi zabranili ovaj sport. Sličan slučaj kao kod nas se zbio i u SAD-u, gdje su slični ljudi na sve načine željeli zabraniti ovaj sport, no on se unatoč tome izdigao iznad svega i osigurao svoje čvrsto mjesto na američkim TV - kanalima.

I na kraju želio bih samo citirati riječi osobe koja je direktno uključena u ultimate fight zbivanja na našim prostorima. Riječ je o Slavenu Planiniću, fer i korektnom borcu iz Gracie Barra Teama Mostar, koji je napade na svoj sport prokomentirao ovim riječima: "Mislim da je društvo došlo do tog nivoa da je svakome dozvoljeno da se bavi čime zaželi i što mu se sviđa, ako pri tome ne ugrožava nekoga drugog protiv njegove volje. Neki znaju često povlačiti paralelu od rimskih gladijatora do današnjih MMA boraca ali prije svake rasprave morate znati da današnji borci ulaze u ring bez ikakve prisile, unaprijed svjesni mogućih posljedica. Pa tko nam onda može to zabraniti?! Zašto ne zabranite npr. formulu 1 u kojoj se događalo (kao i u drugim automobilističkim utrkama) da vozač zajedno sa vozilom uleti u publiku i usmrti desetke ljudi koji nisu željeli biti usmrćeni?". Mislim da ovome nije potrebno ništa više dodavati.

Oni koji smatraju ovaj sport brutalnim, neka ga ne gledaju. Živimo u zemlji gdje svaki pojedinac ima pravo slobodnog izbora, pa tako i izbora što želi gledati i čime se želi baviti. Borci, zajedno sa organizatorima i sucima će se sami pobrinuti za svoju sigurnost, bez pomoći dežurnih "dušobrižnika". Žalosna je i činjenica, da se sve ovo ponovno aktualizira u trenutku kada naš borac ima priliku službeno postati najbolji borac na svijetu, u meču kojeg svi koji prate borilačke sportove, nazivaju najjačim i najiščekivanijim MMA dvobojem u svih vremena. Još jednom će svijet čuti za Hrvatsku, za zemlju vrhunskih sportaša. Cijeli svijet odaje priznanje tim vrhunskim sportašima, a mi se nabacujemo blatom na njih. Žalosno. Što drugo reći nego - žalosno.