Kraj jedne velike lakrdije

Foto: MINA

Trebalo je to biti Europsko prvenstvo za pamćenje, Prvenstvo koje će nastaviti promociju košarke ne samo diljem Europe već i svijeta. A na što se svelo? Na jednu običnu farsu. Nakon završetka pitam se, zašto se uopće igralo?

Ono što su nam u petak navečer napravili nikad im se neće oprostiti. Jednu generaciju koja je bila u strašnom naletu bezočno su pokrali. Ubili su volju za igrom, uništili nam košarku, otjerali igrače i izbornika. Da li je to bio cilj? Možda i nije, možda je cilj bio samo pomoći Španjolcima bez obzira protiv koga igrali. I za to se nisu birala sredstva. Europski košarkaški terminatori Betancourt i Zanolin usudili su se nakon odgledane snimke još i reći kako je Španjolska oštećena! Hej!

No, dobro, Španjolska je oštećena. Ukićeva trica je izravno odlučila pobjednika susreta. Tomas nije bio zaustavljen prekršajem. Sam je pao, teška je ta lopta, pogotovo kad pod određenom akceleracijom ti dolazi u ruke. Isto tako Hrvatska je nanizala čiste prekršaje u napadu u produžetku, ma ono su bili flagrant prekršaji, a ne obični i tu su Španjolci oštećeni. To što smo imali 37 prekršaja govori kako smo prljava nacija koja igra prljavu košarku, a ne obratno, ah da, jadnom Garbajosi, kojeg je usput rečeno Tomas pogodio u ruku i tijelo kada je skakao za onu zadnju loptu, su skoro dvaput slomili nos. I to su bili vjerojatno prekršaji za izravno isključenje, a ne obični prekršaji. I tu ste nam progledali kroz prste. Ovako vam odgovara, je li? Ovako će otprilike i izgledati vaš izvještaj s tog susreta. Španjolci ga ne bi ljepše složili.

Nije samo Hrvatska oštećena. Oštetili su i Izrael u susretu s Grcima u osmini finala. Zar je i tu nešto čudno? Kao slučajno čelnik Fibe je Grk, kao slučajno glavni kontrolor suđenja Španjolac. Baš me zanima kako bi se razvila završnica finalnog susreta u slučaju da je Njemačka uspjela ući u egal završnicu? Tu je bio spreman specijalac Lamonica koji bi vjerojatno presudio Nijemcima. No, nije bilo potrebe, Njemačka je, na njihovu sreću, bila nemoćna.

Foto: MINA

Organizacija kao organizacija je bila na nivou. Lijepo je vidjeti 20 tisuća gledatelja na košarkaškoj utakmici. Nije bitno što su bili protiv nas, uostalom zar je netko očekivao da će vikati Hrvatska, Hrvatska. Ono što je najvažnije nije bilo izgreda i tu je domaćin položio ispit. Od Podgorice, Vršca, Novog Sada i Beograda, sve su reprezentacije bile maksimalno zaštićene, a isto tako i navijači. Izuzev napada na dvojicu navijača Latvije te na naše navijače u Podgorici nakon susreta s Italijom, sve je bilo u redu.

Da nije bilo tog crnog susreta sa Španjolskom, danas bi vjerojatno pričali o odličnom prvenstvu i mnogo lijepšim stvarima. Ali kad ne ide. Ne može se to samo tako zaboraviti i reći u redu idemo dalje. Ne može. Ovo je bila velika prilika za povratak hrvatske reprezentativne košarke tamo gdje joj je u ovom trenutku mjesto! U vrh europske košarke. Ali, našli su se oni koji nam to nisu dali.

Nije u pitanju samo povratak u vrh, u pitanju je sama budućnost. S plasmanom na Svjetsko prvenstvo puno toga bi se otvorilo. Hrvatska košarka dobila bi podlogu za razgovore s potencijalnim sponzorima, olakšao bi se priljev novca u kasu HKS-a. Samim time košarka bi dobila i bolje uvjete za razvoj, dio novca bi se uložio na razne načine, popularizirala bi se košarka, klinci bi ponovo nosili košarkaške dresove i jedva čekali Svjetsko prvenstvo kako bi gledali Giru, Vuju, Roka, Kasa, Popa i ostale u borbi s Amerikancima, Argentincima i samim vrhom svjetske košarke. A za što će sad ti klinci živjeti? Za kvalifikacijske susrete sa Šveđanima, Mađarima i ostalom košarkaškom elitom. I te susrete čini se neće više igrati niti Gira niti Vujo, a pitanje je i tko će još odustati. Lijepu ste nam kašu skuhali!

Foto: MINA

Spominje se famozna pozivnica za Svjetsko prvenstvo. Kolike su šanse da ju baš MI dobijemo? Realno? 0,1 posto. Ma nema šanse. Zar se mi možemo tući za tu pozivnicu s jednom Rusijom, Italijom, Turskom primjerice? Računajmo da SiCG već drži pozivnicu u rukama kao branitelj naslova. Talijani su ekonomski strašno jaki, imaju određeni ugovor s Fibom na koji će se svim silama pozivati, a znate otkud je generalni tajnik Fibe Europe Zanolin? Nije sigurno s Marsa. Rusi također imaju strašan lobi i nebrojeno argumenata, a isto tako i Turci. Turci su uza sve to i domaćini slijedećeg Svjetskog prvenstva i ovo će im dobro doći za dodatnu popularizaciju košarke. Gdje smo mi u svemu tome? Tamo gdje smo i sada. Na dnu. Davanje pozivnice Hrvatskoj bilo bi izravno priznavanje sudačke pogreške. Sami ste mogli zaključiti iz izjava Zanolina kako oni smatraju da suci nisu griješili i stoga mi pozivnicu više ne trebamo niti spominjati.

Što nam lijepo ostaje u sjećanju s ovog Prvenstva? Atmosfera u Podgorici u susretu s Talijanima, igra protiv Turaka i Talijana, Ukrajinke, Ukrajinke..., eh da, i Arena. Dvorana je uistinu prekrasna. I to je to. Te lijepe stvari, na žalost, izblijedjet će već za nekoliko dana, a ostat će one ružne. One će ostati ne narednih nekoliko dana, već narednih mjeseci...

Na kraju svega moram s velikom tugom reći da sam jedva čekao da sve ovo završi. U petak su mi ubili košarku. Živio sam mjesecima za 16. rujan jedva čekajući da krene, nadajući se, gutajući košarku 24 sata dnevno, a sve je ovako ružno završilo. Imao sam čast doći na pripreme hrvatskih košarkaša, vidjeti i osjetiti tu atmosferu, tu želju za rezultatom. Zbog njih mi je najteže. Odlična ekipa, pogođena kemija, sjajno ozračje, sve je nestalo u 45 minuta velike lakrdije, varke u maniri Quentina Tarantina i ostalih holivudskih velikana....