Putnici se već znaju

Zlatko Kranjčar prava je suprotnost dvojici posljednjih izbornika, Mirku Joziću i Ottu Bariću.

"Dobri čovjek Mirko" gurnut je u vatru u nezahvalnoj eri nakon Miroslava Blaževića, iako je već bilo s njim dogovoreno da preuzme brigu o mlađim kategorijama. Javnost naviknuta na Ćirine javne ekshibicije, teško je prihvatila tihog i povučenog stručnjaka, koji je u sebi kupio sav gnjev i ljutnju zbog javnih prozivki, koji su eksplodirali u slavlju pobjede nad Italijom, na SP 2002. Šteta, Jozića danas nema u HNS-u, a njegovo iskustvo i znanje, posebno u radu s mladima, moglo bi i moralo biti iskorišteno.

"Herr Otto", s druge strane, malo komu je "sjeo" u hrvatskoj javnosti. Nesporno iskusan i ugledan gospodin, barem u svojoj "drugoj domovini" Austriji, svojim je izjavama i metodama rada "iritirao" javnost. Posebno "tužaljkama" kako mu "uvijek nedostaju dva prava igrača", pa prepirkma s Blaževićem (kojima je barem jednako toliko pridonosio i reflektora gladni Ćiro), a najviše od svega – pretjerano defanzivnim shvaćanjem nogometa.

Ne može se sporiti da je Barić imao značajnu ulogu u selekciji današnje momčadi. Većinu današnjih reprezentativaca i on je isprobavao, no nije ih uspio "vidjeti" i postaviti na pravo mjesto. Kranjčar je napravio upravo to. Preuzeo već isprobani materijal, ispremiješao ga, dodao tek nešto malo novih "začina" i danas "lonac" znatno ugodnije miriše.

Glavna razlika između Kranjčara i Barića je što je Cico uspio standardizirati momčad. Danas se u svakom trenutku zna gotovo cijela lista igrača koju će pozvati na reprezentativno okupljanje, pa je tako i s listom igrača koji će putovati na Svjetsko prvenstvo. Kranjčar ima svoj krug ljudi kojima vjeruje i koji ga praktično ni jedan put dosad nisu "izdali".

Za svog mandata, u nešto manje od godinu i pol dana, izgubio je samo dvije utakmice (Irska 0:1, Portugal 0:2), obje prijateljske, obje na gostovanju, obje u "zasićenom" studenom, nakon što je odrađen težak posao u kvalifikacijama.

Analizirajući snage s kojima je Kranjčar pokorio kvalifikacijsku skupinu 8, nije teško izlistati imena igrača koji će vidjeti Svjetsko prvenstvo. 22 imena već mogu planirati ljeto u Njemačkoj:

Tomislav Butina (Club Brugge, BEL), Joseph Didulica (Austria B., AUT), Stipe Pletikosa (Hajduk).
Robert Kovač (Juventus, ITA), Stjepan Tomas (Galatasaray, TUR), Josip Šimunić (Hertha, NJE), Mario Tokić (Austria B., AUT), Dario Šimić (Milan, ITA), Igor Tudor (Siena, ITA), Jurica Vranješ (Werder, NJE), Darijo Srna (Šahtar, UKR), Marko Babić (Bayer, NJE), Ante Šerić (Panathinaikos, GRČ), Niko Kovač (Hertha, NJE), Jerko Leko (Dynamo K., UKR), Ivan Leko (Club Brugge, BEL), Niko Kranjčar (Hajduk), Dado Pršo (Glasgow Rangers, ŠKO), Ivan Klasnić (Werder, NJE), Boško Balaban (Club Brugge, BEL), Ivica Olić (CSKA M., RUS) i Eduardo da Silva (Dinamo).

Za posljednje nepopunjeno mjesto, kandidiraju dvojica Dinamovaca, Ivan Bošnjak i Luka Modrić. To će mjesto biti popunjeno ovisno o Kranjčarovim potrebama i taktičkim zamislima.

Na široj listi kandidata, u prvoj liniji onih koji će do zadnjeg dana puta u Njemačku biti spremni uskočiti u slučaju nečije ozljede, vjerojatno će biti:

Galinović (Panathinaikos, GRČ), Ćorluka (Dinamo), Sablić (Dynamo K., UKR), Pranjić (Heerenveen, NIZ), Petrić (Basel, ŠVI), Bazina (GAK, AUT), te preostali iz spomenutog dvojca Bošnjak – Modrić.

Još je nekoliko imena koji bi mogli dobiti prigodu u ponekoj prijateljskoj utakmici, ali koji vrlo vjerojatno neće vidjeti Svjetsko prvenstvo. U toj kategoriji su Šokota, Neretljak, Vugrinec, Banović i Ivica Križanac, kojeg je Kranjčar najavio provjeriti. Taj Splićanin i bivši igrač Šibenika i Varteksa, stoper je ruskog Zenita i karijeru je izgradio u Poljskoj, gdje je postao najbolji strani nogometaš i sportaš. Odbio je poziv iz Poljske da nastupa za njihovu reprezentaciju, objasnivši to željom da se nametne u hrvatskoj reprezentaciji u budućnosti.

Dobro je što se većina putnika već zna, jer će to značajno smanjiti manevarski prostor mnogim klubaškim i menadžerskim lobijima, koji su se već sad stidljivo javili sa svojim igračima "koji bi se trebali naći na listi". Vidjevši Kranjčarovu odlučnost, utihnuli su mnogi, a najbolje od svega je što će se naći malo onih objektivnih, koji će moći prigovoriti Kranjčarovom odabiru. Igrači koje će pozvati su igrači koji su iznijeli teret kvalifikacija i trenutno su uglavnom ono najbolje što hrvatski nogomet ima.