Poljudski lonac

Situacija u i oko Hajduka, posljednjih dana i mjeseci izgleda kao pravi "bosanski lonac". Razni "menadžeri" vode za ruku bezimene "igrače" koji jedva da znaju napraviti desetak "na nogu", predstavljaju ih Hajdukovoj upravi, a na treninzima prve momčadi uvijek se netko testira, prikazuje, dokazuje.

U međuvremenu, mladi igrači poput Luke Vučka prodaju se čim stigne bilo kakva šesteroznamenkasta ponuda (makar i u kunama), iako se neće propustiti svake godine ispaliti kako je "Hajdukova budućnost u njegovim juniorima". Kakva budućnost? O čemu pričate?

Hajduk je došao u situaciju da ovisi o jednom jedinom čovjeku. Predsjednik Branko Grgić, iako se može pohvaliti s "tri titule i dva Kupa", vlasnik je i dvije najgore europske blamaže u povijesti kluba (Shelbourne i Debrecen), ali i najodgovorniji za sadašnje stanje u kojem se zaista ne zna "tko pije, a tko plaća". Posebno što se travnjaka tiče.

Nikakva strategija u splitskom klubu ne postoji, ili ako postoji na papiru, onda je izgubila svaki smisao potezima koji se vuku. Gomila je primjera, poput puštanja kapetana Vejića par dana prije najvažnije utakmice sezone protiv Debrecena, uz vječno opravdanje kako ga se "nije moglo zadržati".

Vratar Kale se pušta u Švcarsku, istog dana Balića se stavlja na transfer-listu, a Pletikosa se na ljeto vraća u Šahtar. Tko će braniti za Hajduk od ljeta? Ili je to predaleko za razmišljati? Vjerojatno jest, jer će ionako čim shvate da Hajduku nedostaje vratar, sa svih strana izroniti razni "zastupnici i vlasnici", koji će dovesti 50 "najboljih mladih vratara na svijetu", ako je potrebno. I Hajduk će ih sve "isprobati" i s police uzeti "pet-šest komada".

Čemu uopće služe ugovori i koji je uopće cilj Hajdukove momčadi, ako to nije prolazak kvalifikacija za Ligu prvaka ili bijeg iz Lige za ostanak?

S neba im je u ruke pao grumen zlata, u imenu Nike Kranjčara, koji je iskorišten kako bi se prodala koja stotina dresova s njegovim imenom, ali osim toga, njegovo ime i kvaliteta ostali su totalno neiskorišteni. Do te mjere, da i najzagriženiji Hajdukovi navijači, koje nije briga ima li Grgić (Hajduk) novca i od koga ih je (prema njegovim riječima) "isprosio", sebi u bradu mrmljaju "bježi Niko, nemaš s kim igrati".

Kad je doveden Kranjčar, sponzori su se lijepili na Hajduk kao (s oproštenjem) muha na govno, gledatelji su punili Poljud na svakoj utakmici. Gdje su ti novci, što se s njima napravilo? Zašto se gomilaju i plaćaju promašeni igrači? Što će se napraviti s novcima od Vučkova transfera? Tko je uopće odgovoran što se u samo nekoliko mjeseci, Poljud iz proljetne euforije, pretvorio u jesensku depresiju?

Nakon Kranjčara, krenula je serija gomilanja totalnih promašaja, igrači su dovođeni bez ikakvog kriterija, da bi ih se za samo par mjeseci tjeralo i bezuspješno pokušavalo "pročistiti svlačionicu".

I iz toga opet nikakva pouka, jer se i danas, dok ovo čitate, po poljudskim hodnicima mota nekoliko desetaka menadžera i igrača sa svih strana svijeta, koji pokušavaju svoju "sjajnu lijevu nogu" ugurati u poljudski lonac.

Nikakav kriterij više ne postoji. Nekoć je Hajduk sa strane dovodio samo prava pojačanja, s imenom i prezimenom (poput Kranjčara), sad se na treninge dovode razni domaći "nusproizvodi", gomile Bosanaca, Makedonaca, Južnoamerikanaca, Slovenaca, Afrikanaca, od kojih ostaju oni čiji vlasnik "slučajno putem izgubi koju tisućicu".

Na transfer-listu su došli neki igrači koji ipak imaju i ime i prezime, barem u hrvatskim okvirima, a na njihovim mjestima gomilaju se razni bezimeni igrači. Umjesto da se svlačionica zaista očisti, ali po pravim, stručnim kriterijima, radi se još gore. Pa će umjesto Ćaćića, Hrmana i ostalih, priliku dobiti neki za koje ni u Hajduku dosad nikad nisu čuli i koji će vjerojatno kroz koji mjesec opet biti proglašeni viškom.

Mladog reprezentativca Grgurovića se tjera iz kluba za smiješne novce, a na njegovom mjestu će se isprobati "neki Makedonci".

Grgić i dalje priča priču kako je "teško raditi u Hajduku", kako ova uprava radi "u stilu Davida Copperfielda i plače kako je teško doći do novca.

A zašto u klub nije doveo 4-5 ljudi koji će ga voditi, raditi u marketingu i u pribavljanju novca? Zašto nije dobro platio 5 mladih stručnjaka, koji nemaju veze s politikom, pa niti sa sportom, nego samo s ekonomijom i omogućo im da 24 sata dnevno rade za Hajduk i misle o Hajduku, kad već on ne može? Jeftinije bi ga došla ova grupa ljudi, nego jedan od desetaka promašenih transfera i igrača koje je doveo. I više bi koristi imao i Hajduk i on sam.

Grgiću je sredstva teško "dovući" iz razloga što nitko neće dati svoje novce u nešto što ne valja i što izgleda onako kako danas izgleda Hajduk. U nešto što nema ni glave ni repa, gdje ne postoji ni vizija budućnosti, ni stručna politika, ni strategija rada.

U nešto u čemu caruje improvizacija, gdje se treneri mijenjaju kao krpe, a gomila igračkih promašaja svaki mjesec kuca na vrata i traži svoju plaću. Biste li vi uložili u današnji Hajduk?