Majstori na terenu i pred mikrofonima (1)

Dakako, postoji i više nego dovoljno izjava, prije svih nogometaša, koje će ići u prilog onima koji tvrde kako sport i pamet rijetko idu zajedno. David Beckham oduvijek je bio draga meta uvijek britkim britanskim novinarima, no ne može ih krivit. Svakako želimo krstiti Brookylina, ali još ne znamo u kojoj religiji." Pa, najvjerojatnije, kršćanskoj Davide. No, kako bi sam Beckham rekao, "To je u prošlosti, a sada smo u - budućnosti."

Nepravedno bi bilo gurnuti Beckhama kao jedinog poznatog nogometaša sklonog 'briljantnim' izljevima. Dobro nam poznati Marko Viduka jednom je prigodom konstatirao kako ga "nije briga i ako izgube sve utakmice ako na kraju budu prvaci", a njegov sunarodnjak Harry Kewell pokušao se navijačima Redsa 'uvući u g...' sljedećom izjavom: "Od djetinjstva sam bio navijač Liverpoola, čak i kao klinac."

David James nerijetko ima svoje zvjezdane trenutke među vratnicama, no ne zaostaje ni u biserima, poput ovog: "Zvijezde iznad grbova talijanskih klubova pokazuju koliko su puta osvojili Gazettu". Gazettu? Hm. U Engleskoj postoje cijeli portali posvećeni 'ispadima' nekih menadžera, poput Kevina Keegana, što je ovaj svakako i zaslužio kroz primjere tipa: "Argentina neće igrati na Europskom prvenstvu 2000. jer je iz Južne Amerike." Tanka je linija između glupavosti i duhovitosti, u koju bi kategoriju smjestili sljedeći potez Jasona McAteera. Dok je popunjavao obrazac za kreditnu karticu, na pitanje "Pozicija u kompaniji", McAteer je odgovorio - desni bočni?!

Foto: Goran Pervan

No tema ovog teksta nisu 'pametnjakovići', već iskreno duhoviti sportaši koji su svojim snalaženjem ispred mikrofona postali poznati među novinarima i navijačima i time zasigurno podigli svoju popularnost. I Hrvatska 'svog konja za trku ima', Goran Ivanišević bio je planetarno poznat zbog svojeg tenisa, ali i zbog toga što je na terenu, ali i s novinarima, bio izuzetno zanimljiva, iskrena, jednostavna i duhovita osoba.

Goran nije nikad štedio sebe, kad je igrao loše kritizirao se i više nego što bi to učinili novinari. Ne jednom je poslije nekog lošeg meča rekao kako se "poslije ovoga može samo ubit'", ili kako bi ga "trebalo zatvorit za takav tenis". Kada je 1993. izgubio od Patricka McEnroea novinarima je ponudio sljedeće: "Prošle godine izgubio sam od njegovog brata, ove godine od njega, možda sljedeće pobijedim protiv njihove sestre."

Razbijanje reketa bio je, uz servis, Goranov trade-mark, a sam se uvijek znao šaliti na taj račun: "Bio sam prilično dobar prema njemu cijeli tjedan. Iznenađen sam kako se lako slomio. Možda je nešto krivo s njim, ili sam ja postao prejak." ATP nije imao toliko sluha za njegovo razbijanje reketa, no Goran se i s kaznama znao šaliti. Kada ga nije bilo u ATP-ovom vodiču za 2004. godinu, Goran je izjavio: "Izgubili su moju stranicu, netko ju je istrgnuo. Ali ja sam glavni sponzor Toura, tip koji je platio najviše kazni. Trebali bi me cijeniti. Trebala bi biti stranica na kojoj piše 'Ovo je tip koji je platio najviše kazni'. Ne postojim, sad sam duh, pa mogu raditi što god hoću."

Ivanišević je novinarima uvijek nudio nešto više, kad nisu imali pravu priču, potražili su - Gorana. Poput priče za vrijeme slavnog Wimbledona 2001., kada je BBC napravio pravi skeč od Goranove izjave o 'dva, tri Gorana'. I kad je otišao iz tenisa, ostala je velika rupa. Ne samo zato što je tenis ostao bez još jednog istinskog velikana, možda najboljeg servera svih vremena, već i zbog vica i duha koji je Goran odnio sa sobom.

Današnji tenis ponudit će jednog legitimnog kandidata za Goranovog nasljednika - Andyja Roddicka. Puno igrača na Touru, s Ljubičićem u prvim redovima, mnogo će toga zamjeriti mladom Amerikancu, sasvim opravdano, nije uvijek ni najpopularniji među navijačima. No tenisač od kojeg Amerikanci očekuju da bude nasljednik Samprasa i Agassija, što nije nimalo lagana hipoteka, definitivno je najduhovitiji tenisač današnjice.

Novinari, koji će tako često sportaše okarakterizirati glupima, znaju jednako često postaviti glupa pitanja, a rijetko tko ih zna 'spustiti' kao Andy.

Što jedete prije meča?
- Hranu, a vi?

Iako će mu mnogi spočitnuti bahatost na terenu, Roddick je itekako objektivan kad procjenjuje svoje sposobnosti naspram drugih. Kad su ga pitali kako procjenjuje svoje šanse na prošlogodišnjem US Openu, Roddick je odgovorio: "Jednako dobre poput svih koji se ne zovu Roger". Roddick zna što priča, s Federerom nema pozitivnih iskustava, pa će o rivalitetu s njim reći "morat ću dobiti nekoliko mečeva prije nego to možemo nazvati rivalstvom".

Kad su ga 'pilili' u Wimbledonu pitanjima zašto nije pokušao nekom drugom taktikom protiv Federera, Roddick je uzvratio: "Išao sam na mrežu nakon što sam mu odigrao na bekhend, prošao me. Išao sam na mrežu nakon što sam mu odigrao na forhend, prošao me. Ostao sam iza i prošao me iako sam bio na osnovnoj crti!"

Roddick, poput Ivaniševića, nema problema s kritikom vlastitih mana u igri. Kad je igrao Davis Cup 2002. godine, rekao je kako će za svaki postignuti as donirati 100 dolara fondu Lancea Armstronga. Kada su ga pitali je li promijenio svoje mišljenje dok je igrao, Andy je rekao: "Ne, ne. Nadam se da ću ionako postići svoje aseve. Primijetite kako nisam izabrao bekhend winnere za donaciju. To bi bilo kao da kažem 'evo vam 250 dolara' za cijelu godinu".

Puno sportskih "zvijezda" rijetko bi se šalilo na svoj račun, Roddick je i zbog toga poseban. Biste li nositi majicu bez rukava na terenu? "Ne, kada bih nosio majicu bez rukava ljudi bi me poslije meča pokušali hraniti. Ako imate oružje, pokažite ga. Ja imam dva štapića koja vire iz mojih rukava. Držat ću se ja rukava." Roddick je i legitimni nasljednik McEnroea, barem što se tiče komunikacije sa sucima.

Sudac: Ako se mašina oglasi, što ja tu mogu učiniti?
Andy: Isključi je i uključi mozak.

Roddick i Ivanišević samo su neki od sportaša koji su, osim na terenu, znali oduševiti i pred mikrofonima. Sportaši s kojima se smijemo, a ne kojima se smijemo. Da, ima i takvih. Oni koji su nam zbog svojih izjava draži i simpatičniji, a ne oni koji daju materijala "svi -su-sportaši-glupi" teoretičarima.

Tenis je, čini se, dobro mjesto za duhovite tipove. Ivanišević i Roddick nisu jedini, iako su najbolji. Safin će se i sam prozvati Goranovim nasljednikom, Coria će na pitanje kako pobijediti Hewitta reći "stavite Federerovu masku", no duhovitih sportaša ima i u drugim sportovima. Shaquille O'Neal uvijek je bio ljubimac novinara zbog svojih izjava, Toni Kukoč još je jedan hrvatski adut, no o njima kao i mnogim drugima, u sljedećem tekstu... A ako i sami imate primera duhovitosti (ne gluposti!) u sportu, pišite na e-mail nižepotpisanoga...