Kranjčaru Hrvatska važnija od taštine

Foto: Davor Sajko

Koliko god se o sastavima, taktikama, pozvanima i nepozvanima uvijek moglo raspravljati, iza Cice stoji svake hvale vrijedan rezultat koji mu daje kredit da na njegov izbor reprezentativaca i nemamo previše prava na žalbe. Od samog starta znao je koje igrače želi, odrekao se usluga nekih do tada nedodirljivih igrača, poput nekadašnjeg kapetana, a sada gotovo zaboravljenog Borisa Živkovića. Standardizirao je sastav, prva jedanaestorica se po prvi puta nakon Ćirine ere zna unaprijed, a što je najvažnije - na impresivan je način ostvaren 'sveti' cilj, plasman na Svjetsko prvenstvo.

Ni to nije dovoljno Kranjčaru da bude lišen povika i napisa, od navijača, preko novinara, trenera i klupskih čelnika do samih igrača - svatko gura svog favorita, neki i sami sebe, a u pitanje se dovode oni koji su iznijeli teret kvalifikacija. No, normalno je to, o čemu bi se pisalo ako ne o tome da li reprezentaciju više zaslužuje Niko Kranjčar i Luka Modrić.

Foto: Bruno Karadža

Ali ta dilema nije tema ovog teksta. Ono što Kranjčara čini kvalitetnijim izbornikom od prethodna dva je činjenica što neće pod svaku cijenu braniti svoj ponos i tvrdoglavo odbijati rješenja koja nude drugi. Kranjčar se ne uzbuđuje previše oko toga što mu sugeriraju, koga mu nude i koga mu kude, bira igrače za koje smatra da zaslužuju poziv odnosno da mogu pomoći reprezentaciji.

Luka Modrić je svojim igrama u dresu Dinama zaslužio poziv koji je konačno i dobio, među kandidatima je za utakmicu s Argentinom. Mediji su pritiskali, Kuže i Mamić su ga otvoreno gurali, ali Kranjčar Modrića nije pozvao (samo) zbog toga, već jednostavno jer vidi da za Modrića ima i mjesta i budućnosti u 'kockastoj' reprezentaciji. "Moramo naći zamjenu za Niku Kranjčara" nerijetko je govorio izbornik, sada ga je pronašao. Mogao je štititi svog sina, što mu mnogi podmeću, ignorirajući Modrićeve igre, jer iza njega je rezultat i ima apsolutno pravo na to. Usprkos tome, Modrić će dobiti priliku. Jer ju je zaslužio.

Foto: Davor Sajko

Nepozivanje Bošnjaka i pozivanje Buljata naići će na raznorazne reakcije, no jasno je da je i u tom slučaju Kranjčar gledao isključivo i jedino na interese reprezentacije. Naime, i prije je bilo vidljivo, a u Hong Kongu potvrđeno - Ivan Bošnjak ne može biti zamjena za Darija Srnu jer nije dovoljno dobar u defanzivi. K tome, Bošnjak nema izrađen centaršut, i niti u jednom nastupu u dresu reprezentacij nije se dovoljno istaknuo da bi bio 'pretplaćen' na mjesto među 'kockastima'. Kao napadač, Bošnjak je odličan u okvirima HNL-a, no Hrvatska objektivno ima barem pet napadača koji su ispred ljubimca BBB-a - Pršu, Olića, Klasnića, Balabana i Eduarda.

U takvim okolnostima, pozivanje Buljata logičan je potez. Hrvatska mora naći zamjenu za Srnu, a Buljat je u ovom trenutku najbolja alternativa. Odlično izvodi prekide (osim 'slobodnjaka'), čvrst je u obrani, sklon kombinatorici, agresivan i u odličnoj formi. U ovom trenutku, spreman je dati više od Bošnjaka na poziciji desnog bočnog. Kranjčar je tako procijenio i Buljata nagradio pozivom.

Nakon što je odlučio da Niku Kranjčara neće zvati u reprezentaciju, Otta Barića ništa nije moglo nagovoriti da promijeni mišljenje, iako je pred Europsko prvenstvo u Portugalu Kranjčar igrao svoj najbolji nogomet. Ne, Barić je imao svoj ponos, 'neće njemu novinari kreirati sastav'. Cicu ne brine to što su mediji sugerirali Buljata i Modrića, pa da će njegova taština biti povrijeđena ako ih sada pozove. Pozvani su jer su to igrama zaslužili, jer Kranjčar smatra kako mogu pomoći njegovoj selekciji.

Ne drži se 'k'o pijan plota' izjave da će na SP 'samo oni koji su iznijeli kvalifikacije', ali opet, sasvim opravdano tim igračima daje prednost. No, nepozivanjem Bošnjaka i davanjem prilika Buljatu i Modriću pokazao je da nisu ipak svi 'pretplaćeni' na svoju kartu za Njemačku, kao i da je pokoje mjesto još uvijek otvoreno. Dovoljan motiv svim kandidatima da se iskažu ovog proljeća...