Pod Netovom lupom

Proljeće je, a u meni nemir

Tomislav Pacak • utorak, 28.03.2006.

Satove smo pomaknuli unaprijed, što će reći da smo ušli u - proljeće. A to, pak, znači da je Svjetsko prvenstvo bliže nego smo toga svjesni, do Njemačke nas još dijele samo 74 dana. Reprezentativnih okupljanja nema do svibnja, pa formu reprezentativaca možemo saznati samo kroz klupske nastupe. Tko igra dobro, tko ne, a tko uopće ne igra, i da li nas uopće to treba brinuti....

Polako se već može osjetiti 'miris' SP-a. S naslovnica novina 'smiješe' nam se brojači dana do sportskog događaja godine, navijači smišljaju prijevozno-smještajne programe odlaska u Njemačku, a nesretnici bez ulaznica (koji su u velikoj većini) ispunjavaju kupone u raznoraznim nagradnim igrama. A kako u cijeloj priči oko Svjetsko prvenstva 'dišu' nogometaši čije će predstave na Svjetskom prvenstvu određivati raspoloženje nacije iz dana u dan?

Tomislav Ivković uvjerava nas kako za vratare ne treba brinuti. To je vjerojatno i istina, iako, zabrinjava status Tomislava Butine. Prvi izbor Zlatka Kranjčara, ozlijeđen je već neko vrijeme, a zbog već objavljenog transfera u Olympiacos ne kotira najbolje kod trenera Bruggea, iako mu Butinine usluge itekako trebaju. Problema nema s preostala dva vratara - Pletikosa je stožerni igrač Hajduka, a Didulica u Austriji ruši rekorde po minutama bez primljenog pogotka.

Slika 1 od 1.
Foto: Nikola Movrić

Kod braniča je status u klubovima relativno upitan, no kvaliteta zato nije. Robert Kovač možda je kod Capella tek prva zamjena nedodirljivima Thuramu i Cannavaru, no u reprezentaciji je uvijek moćan, jak, stabilan. Iako bi zbog manje minutaže nego što je naviknuo Kovačeva forma mogla patiti, u Robertov doprinos ne treba sumnjati. Slična je i situacija sa Šimićem koji se teško probija do prve postave, no u Milanu ga ne žele pustiti ni 'pod razno', a to će dovoljno reći o njegovoj kvaliteti.

Zabrinjava situacija Josipa Šimunića koji već dugo ne igra za Herthu zbog ozljede koja je trebala biti bezazlena. S izostankom Šimunića dogodio se i veliki pad Herthe, što zasigurno nije nepovezano. Šimunić bi, međutim, uskoro trebao ponovno biti na travnjaku, a kada je zdrav, njegovo mjesto u sastavu Herthe nije upitno. Bilo bi, međutim, dobro da Šimunić prije SP-a riješi pitanje novog kluba, s obzirom da iz Hethe odlazi ovog ljeta nakon isteka ugovora. Delikatna je situacija s Marijom Tokićem koji će zbog ozljede ramena propustiti ostatak sezone - da li i SP? Stjepan Tomas nezamjenjiv je u dresu Galatasarayja i sigurno najstalniji 'kockasti' obrambeni igrač što se tiče standardnosti u klubu. Igor Tudor uglavnom je član početnog sastava Siene, iako ima određenih problema s trenerom Di Caniom, no ni za Tudora ne treba brinuti - zbog njegovog zdravlja ionako je bolje da ne igra baš stalno.

Slika 3 od 3.
Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Veznjaci su poprilično standardni. Darijo Srna stalan je sudionik Šahtarovih utakmica, šteta samo što igra na popriličnoj obrambenoj poziciji.Marijan Buljat igra stalno i dobro za Dinamo, a od opcija na desnoj strani treba spomenuti i Ivana Bošnjaka koji u modrom dresu pokazuje da mu je najbolja pozicija ipak ona napadačka. Niko Kovač 'radi' u vezi Herthe svakog vikenda, Marko Babić uglavnom ulazi u zapisnik Bayerovih utakmica - ponekad od prve minute, ponekad uđe s klupe, no bitno je da igra. Jurica Vranješ ne upada u sastav Werdera lako, no kad igra uobičajeno je zapažen po dobrom učinku.

Ivan Leko je od Hrvata u Bruggeu najstalniji, uvijek u prvoj postavi, a igre su također na visini zadatka. Njegov prezimenjak, Jerko, u dijametralno je suprotnoj situaciji - ne igra uopće u Dynamu jer nije potpisao novi ugovor, te na ljeto napušta klub. Vesele igre dvojice mladih "playmakera" - Luka Modrić glavni je kreator igre Dinama i forma mu je konstatno dobra, a zajedno s Hajdukom diže se i Niko Kranjčar koji je trkački sve sposobniji.

Slika 2 od 2.
Foto: Yasuyuki Nagatsuka

S napadačima, barem onim glavnim, problema nema. Kada je zdrav, Dado Pršo je nezamjenjiv u dresu Rangersa, iako, golovi ga i ne idu kao prošle sezone, a lagani pad forme osjeća se kod Ivana Klasnića. "Killer" je uglavnom startao za Werder ove polusezone, no pogodaka nema kao na početku sezone pa je posljednju utakmicu ušao s klupe. Ivica Olić oporavio se od teške ozljede, trener mu polako dozira nastupe, a kada je potpuno spreman, Olić je ključni igrač ruskog prvaka.

Boško Balaban žrtva je trenera Bruggea koji dosta mijenja napadačke postave pa malo igra, malo ne igra, a u Ascoliju je povratak Igora Budana u momčad značio klupu za Sašu Bjelanovića. U Dinamu je i dalje stalan Eduardo, iako, kod brazilskog Hrvata osjeti se pad forme nakon ozljede zadobivene protiv Kamen Ingrada.

No, što to sve znači? Neki od ključnih igrača (Tudor, Kovač, Šimić...) nisu standardni, neki su ozlijeđeni (Tokić, Butina, Šimunić), neki nisu u najboljoj formi, a neki uopće ne igraju - je li to razlog za strah? Zabrinutost vjerojatno da, strah - ne.

Slika 4 od 4.
Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Naime, forma u klubu, pa čak i standardnost, ne garantiraju gotovo ništa za Svjetsko prvenstvo. Štoviše, vjerojatno je dobro što neki igrači ne igraju stalno, što će reći da će svježiji doći na Svjetsko prvenstvo. To zaista nije samo 'parola' s kojom se trebamo hrabriti. Nakon 50, 60 ponekad čak i 70 utakmica u sezoni, najveće zvijezde svjetskog nogometa na velika natjecanja dolaze iscrpljeni i to je zaista činjenica koju su zorno potvrdila dva posljednja natjecanja, SP u Koreji i Japanu i EP u Portugalu.

Sjetimo se kako je Francuska izgledala 'iscijeđeno' u Koreji, Zidane, Henry i društvo bili su neprepoznatljivi nakon gomile utakmice tijekom sezone. Isto se može primijeniti i na gotovo sve najjače reprezentacije u Portugalu, Talijani, Francuzi, Nijemci i mnogi drugi nisu igrali prema očekivanjima. Umor najjačih igrača sigurno je u tome bio važan faktor.

Svjetsko prvenstvo nije samo nastavak sezone, da bi se forma iz klupskog dresa samo tako prenijela u reprezentativni. Pripreme za SP bit će slične ljetnim ili zimskim klupskim pripremama, gotovo da će se početi od početka što se fizičke spreme i forme tiče. U takvoj situaciji u prednosti je igrač koji je igrao manje od onog koji je jedva dočekao kraj sezone.

Mundial je događaj za sebe: profitirat će one momčadi koje će u kratkom periodu postići idealnu simbiozu atmosfere, fizičke pripremljenosti i igračke forme. Zbog toga naš stručni stožer uopće ne treba previše brinuti/veseliti loš/dobar klupski status 'kockastih', već treba osmisliti pripreme u kojima će se reprezentacija dovesti u najbolje moguće stanje - fizički, taktički i igrački.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!