Tko je kriv? Zar je bitno...

I odlazak u Njemačku pratile su velike najave, velika očekivanja, imperativ prolaska u drugi krug nametnuo se već nakon ždrijeba. Da li je to bilo realno? Nakon viđenog u ova tri kola, daleko od toga...

I ptice na grani znaju da je Brazil daleko ispred Hrvatske, Australije i Japana. Preostala je ta borba s Australcima i Japanom za drugu poziciju i bitku nismo dobili. Realno, nismo ju ni zaslužili dobiti...

U utakmici protiv Brazila Hrvatska je izgledala vrlo dobro, ne odlično, nego vrlo dobro. Brazilci nisu odigrali ništa iz svog repertoara, kako obično i čine na startu SP-a, ali mi to nismo znali iskoristiti. U takvim utakmicama uvijek postoji respekt od protivnika, a u ovom slučaju on je bio ipak prevelik.

Slijedio je Japan i tu je upisan veliki kiks. Govorilo se o nesreći, istina, nije bilo sreće, ali mogu i Japanci žaliti za tri boda... Dosta je samo sjetiti se prilike Yanagisawe koji je promašio doslovno prazan gol s pet metara. Imali smo penal, nije realiziran, niz prilika, nisu realizirane, na kraju je "nula" ipak primljeno kao "ajde dobro, ionako moramo Australiju dobiti"...

Eh da, treba Australiju dobiti. Stvarno je neshvatljivo govoriti o jednoj reprezentaciji koja ima strašne igrače kao što su Kewell, Viduka, Cahill, Bresciano da je kao "dobar dan" pobijediti ih. Još kad im na klupi dodate Guusa Hiddinka koji nije jednom dokazao svoju genijalnost, jasno je da nismo bili realni...

Gdje se pogriješilo? A gdje nije... Odmah od samog početka i vodstva napravljena je kardinalna pogreška kad su se naši igrači povukli. Praktički 45 minuta igrati s obranom na 20 metara od Pletiklose je bilo samoubojstvo. Bilo je pitanje sekunde kada će jedna ući, a kad nije već ušla iz igre, onda se pojavio Tomas koji je kopirao Dudića od dana ranije i pomogao Australcima.

I kao da nismo naučili ništa novo u drugom dijelu, ponovno ista priča. Vodstvo i opet povlačenje. Na žalost, ponovilo se nešto slično i ponovno smo primili gol...

Na kraju razočarenje, ali i činjenica - nismo zaslužili prolaz! Po čemu je Hrvatska zaslužila prolaz? Umjetničkom dojmu protiv jakog Brazila? Pa ne igra se za umjetnički dojam! Nadmoći protiv Japana? Nogomet se igra za golove! Igri protiv Australije? Po tome svakako ne...

Sjećam se, neposrijedno nakon ždrijeba, jedan kolega novinar je rekao kako smo se "prenapuhali" i kako bi se mogli okliznuti na tako visokim očekivanjima. Kao i veći dio javnosti, nasmijao sam se na tu tvrdnju jer mi smo jednostavno takvi. Od jedne pobjede pišemo hvalospjeve i vidimo reprezentaciju ili klub na vrhu. Opet, moram mu to i ovaj put priznati, bio je u pravu...

Ono što najviše boli je način na koji je prilika za prolaz propuštena. Dva puta vodiš i onda padneš, strašno... Padneš zbog ulaska u " bunker" jer Hrvatska nakon što je preuzela vodstvo nije igrala ništa nego "bunker". Između linija bila je tolika rupa da su se Australci šetali kako su poželjeli. U čemu je bio problem, ostavljamo stručnom stožeru i njihovoj analizi, ali iz neke laičke strane gledano, problem je možda u tom sustavu sa četvoricom u zadnjoj liniji.

Svatko tko je barem mjesec dana ozbiljnije trenirao nogomet, zna koliko je teško igrati sa četvoricom u liniji. Tu je potrebna nevjerojatna sinkronizacija, poznavanje igrača i mogućnosti, višemjesečna uigravanja i rad na treninzima, a to u ovoj reprezentaciji nije bio slučaj. Hrvatska "otkad znamo za sebe" igra s liberom i to jako dobro. Normalno da onda igrači više paze na svoje suigrače i njihove kretnje, što je u sustavu sa četiri u zadnjoj liniji logično, nego na ono na što bi se trebali koncentrirati. Dokaz o tome koliko je ta obrana funkcionirala pokazuje i broj zaleđa. Koliko ih je Australija imala u utakmici u kojoj je 70 minuta potpuno dominirala? Jedno, samo jedno...

Neki igrači jednostavno ne mogu ispuniti ono što se od njih traži. Kada će se već jednom shvatiti da Marko Babić nije bek nego krilo! Čovjek igra prisilno u zadnjoj liniji i normalno da ne može igrati na visokoj razini jer to nije ono na što je naviknuo i što uvijek igra. Zbog čega se Tudor ne koristi na stoperskoj poziciji gdje je najkorisniji? Zar mi nemamo više niti jednog igrača koji bi umjesto "Tuše" ušao u prvih 11 i kvalitetno odradio njegov posao? Imamo, ali ne daje im se prilika...

Lako je kritizirati sada nakon debakla, slobodno možemo reći debakla jer je najveći dio javnosti očekivao ulazak u osminu finala, ali bolje sada kritizirati i da nekim čudom dođe do odgovornih nego samo tapšati po ramenu i pričati "nismo imali sreće". Kvalifikacije su tu, pred vratima su, a ako ovako nastavimo, nećemo dobro proći. U skupini s Englezima, Rusima, neugodnim Izraelcima i ostatkom društva, praštanja neće biti...