Nogomet

Talijani ludom radovanje

Dario Dodić • četvrtak, 17.08.2006.

Ne, ovim se tekstom neće umanjiti veliki uspjeh koji je hrvatska nogometna reprezentacija polučila u Livornu protiv svjetskih prvaka, odnosno njihovih loših imitacija. Slaven Bilić je, čini se, napravio dobru mješavinu mladosti i iskustva koja bi se uz dobar i sustavan rad mogla pretvoriti u "kockasti" beton...

Vrijeme je da se i konačno oprostimo od Zlatka Kranjčara. Njegova izbornička era je, barem zasad, iza svih nas. Vrata hrvatskog nogometnog raja (ili pakla) otvorena su Slavenu Biliću. Igrač, intelektualac, čovjek iz sjene, velikom je pobjedom preuzeo hrvatsko kormilo, podsjetivši na prvu utakmicu svog mentora Miroslava Blaževića koji je s istovjetnih 2:0 svladao španjolsku Furiju u Valenciji 1994. godine.

Slika 2 od 3.
Foto: EPA

No, postavimo jučerašnji dvoboj u pravi kontekst. Hrvati su narod kojem nogomet visoko kotira na listi prioriteta, za nogomet se živi, a pogotovo za reprezentaciju. Upravo zato često smo skloni pretjerivanju. Ako netko jednom odigra loše taj ne zna igrati nogomet/voditi reprezentaciju, a ako netko odigra jednom dobro taj je novi Boban/Šuker/Prosinečki. Istina, naravno, najčešće prebiva u sivoj zoni.

Upravo taj hrvatski vatreni temperament mediji često iskorištavaju za svoj račun, podizanjem tenzija, kako pozitivnih tako i negativnih; ruše i postavljaju izbornike, biraju reprezentativce i često onemogućavaju pravilan rad. Realnost je nešto sasvim drugo. Realnost je da je pred Bilićem dug put stvaranja još jedne nove Hrvatske, predvođene mlađom i talentiranom grupom igrača, Modrićem, Eduardom i Kranjčarom. Sinoćnji Bilićev start mogao bi biti znak dolaska novih "brončanih", ali realnost govori da smo jučer igrali protiv Talijana od kojih vjerojatno većina više nikada neće igrati za reprezentaciju. Iako lijepo zvuči, ipak nismo porazili svjetske prvake.

Slika 1 od 2.
Foto: EPA

Jer, budimo realni - obrana jučer nije blistala. Knežević je opravdao poziv u reprezentaciju, ali po njegovoj strani, koju je držao s prilično nesigurnim Sablićem Italija je najviše prijetila. Suvereno je obranom vladao Šimunić, ali njega neće biti u Rusiji u rujnu. Što nas čeka? Nova Rusija, predvođena vjerojatno najboljim trenerom na svijetu. Ne trebate biti nogometni stručnjak da možete reći kako je sigurno da će Hiddink imati recept za Bilićeve trupe. Tek u Moskvi možemo razgovarati o pravom testu novog izbornika. Tek u Moskvi vidjet ćemo koliko vrijede Modrićeve lopte i Eduardovi pogoci. Kakav god rezultat ostvari Hrvatska u Rusiji, niti to neće biti pokazatelj hrvatske snage ili nemoći. Reprezentacija se gradi od dobrog temelja, potrebno je vremena da se mješavina osuši i pretvori u neprobojan zid.

Koji zaključak izvesti iz sinoćnje pobjede? Hrvatska nije igrala s najboljih 11, ali mora se priznati da niti Italija nije predstavila svoja najbolja imena. Od 22 svjetska prvaka na terenu je bio samo jedan, a i taj se nije naigrao u Njemačkoj. No, Hrvatska je pobijedila s 2:0, Eduardo je pokazao da može tresti mreže i za reprezentaciju, Luka da može preuzeti ulogu vođe unatoč neiskustvu (dobnom), Knežević da će jednog dana biti kvalitetno rješenje u obrani, a pokazao je i Šerić da ipak nije bio samo turist u reprezentaciji.

Što nam je činiti? Oboružajmo se strpljenjem, stanimo na loptu i pustimo Bilića da pokuša posložiti kockice na radost svih nas. Vrijeme je da napokon uz jednog izbornika stanemo svi, da mu se da vremena da posloži reprezentaciju, da pronađe svog "Pršu", da pronađe najboljih 11. A onda jednog dana, tko zna, možda zaista pobijedimo i svjetske prvake...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!