Novinari ništa ne Kuže

Na tiskovnoj konferenciji poslije poraza od Auxerrea Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić jasno je i glasno izjavio kako smjene trenera neće biti. "Josip Kuže siguran je na mjestu trenera kao i moj novac u banci", izjavio je tada Mamić dodavši kako je jedini njegov zadatak, cilj koji mora ostvariti, osvajanje nacionalnog prvenstva. Poslao je poruku igračima da prodaje neće biti, te jasno istakao da klub ostaje na putu kojeg je zacrtao u posljednjih godinu i pol dana, a to je stvaranje respektabilne momčadi koja će dominirati hrvatskim prvenstvom i etablirati se na europskoj sceni.

Povjerenje iskazano Josipu Kužeu pozdravljeno je od većine Dinamovih navijača jer nije tajna da Bad Blue Boysi i Dinamov trener imaju odličan odnos. Zadužio ih je Kuže sjajnom sezonom, atraktivnom igrom i superiornim povratkom naslova prvaka u klupske vitrine i to je maksimirski Sjever znao cijeniti. Stoga je kao veliko iznenađenje odjeknula vijest o Kužeovoj smjeni samo nekoliko sati nakon Dinamove pobjede u Kranjčevićevoj i nastavka stopostotnog učinka u HNL-u. Senzacionalistički naslov u Večernjem listu vrlo je brzo užario telefonske linije i opteretio mnoge internetske servere, mnogi su krenuli u lov za točnom informacijom.

Vjeran svojoj politici izbjegavanja senzacionalističkog i petparačkog novinarstva, te objavljivanja neprovjerenih informacija, Sportnet.hr je vrlo brzo provjerio točnost informacije o smjeni Dinamova trenera, te prvi svojim čitateljima demantirao spomenutu vijest uz informacije iz relevantnih izvora. Kako se nedjeljna večer bližila kraju, bilo je jasno da od smjene Josipa Kužea neće biti ništa i gotovo svi mediji u nekom su obliku prenijeli informacije na tom tragu.

Kažem "gotovo svi", osim medija koji je i pokrenuo priču, a zatim je i objavio u tiskanom izdanju još više pridonijevši zbunjivanju javnosti. Oni kojima su izvor informacija isključivo tiskani mediji bili su uvjereni da je Josip Kuže kao trener Dinama prošlo svršeno vrijeme te su žustro o tome raspravljali s onima koji su potpuno suprotnu i točnu informaciju dobili s Interneta. Kao vrhunac stigla je i potvrda uredništva spomenutog lista koje je spremno stalo iza svoje informacije iako je svima, pa i njima, bilo jasno da Josip Kuže neće biti smijenjen, te da sve informacije koje dolaze iz Maksimira potvrđuju upravo to. Treba li spomenuti da je navedeni list upravo nedavno sklopio i sponzorski ugovor o suradnji s Dinamom, čime je dobio povlastice koje je već prvom prilikom iskoristio za obmanu javnosti.

Već smo postali ravnodušni prema činjenici da priznanje pogreške, preuzimanje odgovornosti, isprika zbog laži ili kakve druge obmane ne postoji u rječniku naših političara, dužnosnika, raznih beskičmenjaka i karijerista u javnim sferama života. Treba li nas ipak zabrinuti ili naljutiti kada takvo ponašanje iz sfere dnevnopolitičkog života preslikaju oni koji ga inače žestoko kritiziraju? Bez obzira je li vijest o Kužeovu odlasku potpuno neistinita ili pak debelo preuranjena, povjerenje čitatelja grubo je narušeno.

Istinita ili ne, vijest je potaknula mnoge analize i kako to već uvijek biva na malom prostoru kojeg zovemo Lijepom našom, ispod kamena su izronile spodobe uvijek spremne odsjeći glavu onima koji su se usudili izdići iz mora prosječnosti. Kao najdugovječniji trener na klupi Dinama otkad su klub u svoje ruke preuzeli Zdravko Mamić i Mirko Barišić, Kuže je postao prst u oku mnogima. Njegovi uspjesi ubrzo su postali smetnja, te je 15 mjeseci pobjedničkog pohoda trebalo omalovažiti i učiniti ništavnim.

Trener koji je Dinamo preuzeo iz ponora Lige za ostanak i odveo ga do jednog od najuvjerljivije osvojenih naslova prvaka Hrvatske, pritom stvorivši momčad u svakom smislu te riječi, odjednom je postao potrošna roba. Pod njegovim vodstvom Dinamo je atraktivnom igrom vratio publiku na opustjele maksimirske tribine, stvorio savršen fluid između momčadi i navijača, te postao miljenikom Bad Blue Boysa i zaštitnim znakom Dinamove klupe. U samo jednoj sezoni Dinamo je ponovno postao privlačnim brandom i promotorom grada Zagreba, a bogati sponzori su ponovno zakucali na vrata i napunili klupsku blagajnu. Uspjesi su to koji se između ostaloga velikim dijelom mogu pripisati i radu Josipa Kužea.

Novu je sezonu otvorio savršenim, stopostotnim učinkom i ubilježio sedam pobjeda iz sedam susreta. I dok u Splitu nakon istovjetnog rezultata Zorana Vulića drže kao kap vode na dlanu i već sada biraju protivnika u kvalifikacijama za Ligu prvaka sljedeće sezone, Kuže je prisiljen braniti svoj status i polagati karte na stol pred onima koji ispod tog istog stola drže figu.

Zbog poraza. Jednog poraza, jedine utakmice koju "nije smio izgubiti", a takve utakmice događaju se i najvećima, ne samo mladoj i u europskim okvirima neiskusnoj momčadi Dinama. I dok je poraz od Arsenala prošao uz kritike, ali i pomirenje s činjenicom da se tu ipak ništa nije moglo, neuspjeh protiv Auxerrea pokrenuo je lavinu koja se još uvijek nije zaustavila. Krivac? Josip Kuže? Malo sutra.

Čitajući napise u novinama i izjave pojedinaca lako se moglo doći do zaključka da je Auxerre u Zagreb doputovao samo da "skine gaće i čeka", a Dinamo je propustio ugrabiti priliku. Iz dana u dan Dinamovu se momčad uspoređivalo s Francuzima, pojedinačno, obrambeni red, vezni red, napadači, vratari. Ocjene i procjene dijeljene su "šakom i kapom", novinski je papir tih dana trpio zaista svašta, a Auxerre nitko ništa nije ni pitao.

Dalje znate, uslijedilo je loše izdanje modrih i poraz. U samo 24 sata modri su na tom istom novinskom papiru od ekipe u potpunosti ravnopravne Auxerreu spali na epitet "treće lige europskog nogometa". Drvlje i kamenje već pripremljeno za ovu prigodu prosuto je po Josipu Kužeu, sasvim očekivano, u skladu s mentalitetom i običajima koji vladaju u hrvatskom nogometu. Sapunanje daske moglo je početi, jer breme krivca kod nas može nositi samo trener, odnosno izbornik, pa tako niti ne čudi da vrlo vjerojatno imamo ligu s rekordnim brojem otkaza trenerima u jednoj sezoni.

U isto vrijeme igračkom kadru kojim raspolaže Josip Kuže tepa se u superlativima, prodaje ih se u "lige Petice" uz obvezan komentar kako je to najbolje što se u hrvatskim prilikama može nabaviti. No, što ako i to najbolje nije dovoljno za ozbiljniji izlet u Europu? Ozbiljna momčad za Europu stvara se godinama, ne u šest ili dvanaest mjeseci i primjera za to ima na svakom koraku. Samo u hrvatskom nogometu, a prije svega u Dinamu i Hajduku, treneri dobivaju kredit od jedne sezone i toj jednoj sezoni moraju učiniti baš sve: osvojiti naslov prvaka, po mogućnosti i kup, plasirati se u Ligu prvaka ili najmanje Ligu Uefe i zatim tamo i prezimiti. Sve ispod toga smatra se neuspjehom i dovoljnim razlogom za smjenu trenera.

U situaciji kada daleko veći klubovi, s budžetima i ulaganjima za nekoliko redova veličine većim od Dinamova, svoje trenere ne mijenjaju nakon prvog lošeg ili razočaravajućeg rezultata, način razmišljanja u hrvatskom nogometu zaista graniči s grotesknim. Smjenom trenera može se postići kratkotrajan, ali i upitan pozitivni šok, no dugoročne beneficije takvog poteza nemoguće je predvidjeti. Promjenom trenera, bio to Nikola Jurčević ili Fabio Capello, razvojni ciklus jedne momčadi vraća se na početak i ne postoji apsolutno nikakva garancija boljih rezultata. Boljeg primjera od HNL-a za to zaista nema. Nemoguće je stvoriti ozbiljan europski klub mijenjanjem trenera kao na traci i konstantnom prodajom igrača. Nestrpljenju i nepromišljenim potezima tu ne može biti mjesta, a samo dugoročno stvaranje momčadi može biti i jamstvom rezultata.

Na kraju krajeva, ne zaboravimo da Dinamo još uvijek nije ispao iz Kupa Uefe, te da je i dalje nepobjediv u hrvatskim okvirima. U danima kada Dinamov stručni stožer mora pripremiti momčad za dvije dosad najteže ovosezonske utakmice, od javnosti, ali i struke dobio je nepotrebnu pljusku koja je otvorila vrata nemiru i nervozi. Umjesto mirnih treninga igrači i trener su uzdrmani, a ispod zapadne tribine kampiraju novinari.

Treba se nadati da je današnji potez klupskog vodstva, tiskovna konferencija s "jakim snagama" predvođenim predsjednikom Barišićem, zaista predstavlja podršku Dinamovom strategu, bez već spomenutih figa ispod stola. Pravi potez u ovom trenutku može biti samo bezuvjetna podrška igračima i stručnom stožeru, baš kao što je to Mamić učinio i prije nedjeljne "oluje", te okretanje stvaranju čvršćeg i još jačeg Dinama na sadašnjim temeljima. Bad Blue Boysi svoje su mišljenje o treneru već iskazali brojnim grafitima podrške osvanulim u protekla dva dana. Josip Kuže je takvo što sasvim sigurno zaslužio.