Nogomet

Superkup: Tradicija na strani prvaka

Tomislav Globan • utorak, 18.07.2006.

Dvobojem hrvatskog prvaka i osvajača Kupa tradicionalno se "diže zavjesa" na domaćoj nogometnoj sceni. Tradicija je uvjerljivo na strani prvaka, a zanimljivo je i da do sada još nijedna utakmica nije odigrana izvan Maksimira ili Poljuda...

Iako za desetak dana počinje 16. sezona Prve hrvatske nogometne lige, Superkup se u Hrvatskoj odigrao tek sedam puta. U prvih deset godina postojanja HNL-a, Superkup u Hrvatskom nogometnom savezu nažalost nije bio prepoznat kao previše važna utakmica, niti je imala službeni karakter kakav uživa danas. Sedam godina se čak nije niti igrao, pod izlikom da nema potrebe igrati jer su klubovi prethodne sezone osvajali dvostruke krune. U nogometnom svijetu uobičajeno je da se u tom slučaju Superkup igra između prvaka i drugoplasiranog kluba prvenstva, no ta praksa kod nas nije zaživjela. Da je to bio samo izgovor, pokazalo se u razdoblju od 1999. do 2001. kada prvaci i osvajači Kupa nisu bili isti klubovi, no ni tada nije bilo "političke volje" da se utakmica odigra. Tek od 2002. godine Superkup je dobio tretman kakav zaslužuje i ima u većini zemalja Europe. Danas je to službeno natjecanje pod okriljem HNS-a i pravi uvod u novu sezonu domaćeg nogometa.

Slika 2 od 2.

Prvi hrvatski Superkup odigran je 18. kolovoza 1992. na maksimirskom stadionu u Zagrebu. Sučelili su se tadašnji prvak Hajduk i iznenađujući osvajač Rabuzinovog sunca - INKER iz Zaprešića. Utakmica je završila rezultatom 0:0 nakon čega se pristupilo izvođenju jedanaesteraca. Splićani su se pokazali s(p)retnijima i rezultatom 3:1 osvojili svoj drugi trofej u samostalnoj Hrvatskoj. I u naredne dvije godine Hajduk se pokazao kao uspješniji protivnik. 1993. godine najprije se igralo u Maksimiru kod tadašnjeg prvaka Croatije, predvođenog bivšim Hajdukovcem Joškom Jeličićem. Ta je utakmica do danas zapamćena kao rekordna po broju postignutih pogodaka u Superkupovima. Čak osam puta vratari su vadili loptu iz mreže - završilo je 4:4. U uzvratu u Splitu, Hajduk je pametno sačuvao prednost gostujućih pogodaka i s 0:0 osvojio Superkup po drugi puta. Godinu kasnije, isti protivnici - isti pobjednik. Ovoga puta oba su kluba kod kuće pobijedila s 1:0 i pobjednik se saznao tek nakon izvođenja jedanaesteraca.

Na sljedeći Superkup morali smo čekati sve do 2002. godine koju je obilježilo veliko iznenađenje - Zagreb. Taj klub je i do danas ostao prvi i jedini hrvatski klub koji se "usudio" uzeti naslov prvaka iz ruku Hajduka i Dinama. Odlukom HNS-a, za mjesto odigravanja utakmice određeno je Dinamovo "dvorište" - Maksimir, iako je u propozicijama određeno da bi domaćin Superkupa trebao biti prvak države. 8.000 okupljenih gledatelja vidjelo je zanimljivu utakmicu i pet pogodaka. Dinamo je poveo već u prvoj minuti pogotkom Silvija Marića, da bi Zagreb vrlo brzo preokrenuo pogocima Samardžića i Krpana, ponajviše zahvaljujući nevjerojatnim pogreškama Dinamovog stopera Kristijana Polovanca. Do kraja poluvremena Zahora je izjednačio na 2:2, a Dinamu je prvi Superkup donio Vladimir Petrović zlatnim pogotkom u 92. minuti susreta. To je bio ujedno i posljednji put da Superkup nije otišao u ruke prvaka.

Slika 1 od 1.
Foto: Dražen Patarčić

Dinamo je isti uspjeh ponovio i godinu kasnije. U Maksimiru je dočekao vječnog rivala - Hajduka. Uoči dvoboja mediji su više pažnje posvećivali nagađanjima kojemu će klubu Dinamo prodati Ivicu Olića i Gocu Sedloskog, a manje samoj utakmici. Oliću je, pokazalo se, to bio posljednji meč u modrom dresu, a po viđenom vjerojatno i najbolji. Iako nije bio strijelac, epitet igrača utakmice zaslužio je svojim prepoznatljivim okomitim probijanjem obrane Splićana i asistiranjem za prva dva pogotka svoje momčadi. Ipak, Hajduk je poveo golom Tomislava Rukavine i činilo se da će nastaviti, u prethodnom prvenstvu započetu, seriju pobjeda nad Dinamom. No, bijeli su zatim neobjašnjivo stali. Dinamo je do poluvremena izjednačio pogotkom Ante Tomića koji se tada predstavio zagrebačkoj publici kao veliki potencijal, a u drugom dijelu i potpuno nadigrao goste trima novim pogocima Sedloskog, Eduarda i Zahore. Utakmicu su obilježili i crveni kartoni pokazani pred kraj utakmice Dejanu Računici i Srđanu Andriću, nezadovoljnima suđenjem mladog suca Ivana Bebeka.

Na revanš nije trebalo dugo čekati. 17. srpnja 2004. na Poljudu smo gledali iste suparnike, no ne i jednako kvalitetan nogomet. Usprkos dovedenim pojačanjima (Ljubojević, Pranjić, Lučić, Milinović...), Dinamo nije pokazao gotovo ništa. U tvrdoj i ne odveć kvalitetnoj utakmici, momčad Ivana Katalinića zasluženo je pobijedila pogotkom Dragana Blatnjaka u 49. minuti. Bio je to četvrti Superkup u Hajdukovim vitrinama od čega treći do kojega ga je doveo spomenuti trener. U medijima najavljivani kao atomski, Dinamo je na kraju djelovao kao skupina uplašenih dječaka, no malo tko je tada uopće mogao naslućivati kakav će krah doživjeti maksimirska momčad 22 kola kasnije. Hajduk je također proživljavao teške trenutke jer je samo dvadesetak dana kasnije doživio jednu od sramotnijih epizoda u svojoj povijesti ispavši u 2. pretkolu Lige prvaka od irskog Shelbournea. To je ujedno bio i kraj za trenera Katalinića na Hajdukovoj klupi. Međutim, Splićani su se za razliku od svojih najvećih rivala ipak oporavili od šoka i na kraju sezone osvojili naslov prvaka Hrvatske.

Slika 3 od 3.
Foto: Bruno Karadža

Posljednji odigrani Superkup igrao se ponovno na Poljudu. Tek treći puta to nije bila utakmica Dinama i Hajduka, već smo po prvi puta u Superkupu imali priliku gledati Rijeku. Dvadesetak tisuća gledatelja vidjelo je solidnu utakmicu s prilikama s obje strane. Hajduk je uglavnom prijetio iz slobodnih udaraca Đolonge i Kranjčara, dok je Rijeka preko Zekića, Linića i Krpana prijetila iz kontranapada. Odluka je pala tek u 13. minuti produžetka majstorskim potezom Nike Kranjčara. Skraćeni korner s lijeve strane nije iskoristio kako bi uputio centaršut, već je primijetio loše postavljeni živi zid gostiju i lukavo šutirao prema golu i potpuno iznenadio riječkog vratara Radmana. Bio je to jedini pogodak na utakmici i prvi trofej Ćire Blaževića na klupi Hajduka. Činilo se tada ne i posljednji.

U srijedu će se po osmi puta hrvatski klubovi nadmetati za ovaj prvi trofej sezone. Pet je puta do sada slavio prvak, samo dva puta osvajač Kupa. I Dinamo i Rijeka nastojat će podići formu i samopouzdanje uoči ključnih utakmica u pretkolu Lige prvaka, odnosno Kupa UEFA koje ih čekaju idućeg tjedna. Hoće li Dinamo po treći puta ili Rijeka po prvi put postati pobjednikom hrvatskog Superkupa, preostaje nam vidjeti. Prošle sezone u utakmicama ova dva kluba nije nedostajalo pogodaka i atraktivnih poteza. Pred sigurno dobro ispunjenim Maksimirom imamo pravo ne očekivati ništa manje od toga.

Superkup, dosadašnje utakmice:
1992. Hajduk - INKER 0:0 (11m: 3:1)
1993. Croatia - Hajduk 4:4, 0:0
1994. Hajduk - Croatia 1:0, 0:1 (11m: 4:3)
2002. Zagreb - Dinamo 2:3 (zlatni gol)
2003. Dinamo - Hajduk 4:1
2004. Hajduk - Dinamo 1:0
2005. Hajduk - Rijeka 1:0 (produžeci)
2006. Dinamo - Rijeka ?:?

SuperSport HNL

1Hajduk 916:5+1121
2Rijeka 915:1+1419
3Dinamo 920:9+1119
4Varaždin 96:5+112
5Šibenik 96:13-711
6Istra 1961 96:15-911
7Osijek 99:12-310
8Gorica 99:15-68
9Lokomotiva 98:15-78
10Slaven Belupo 98:13-55

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Povezani tagovi

NogometSkrol
  • Najnovije
  • Najčitanije

SuperSport HNL

1Hajduk 916:5+1121
2Rijeka 915:1+1419
3Dinamo 920:9+1119
4Varaždin 96:5+112
5Šibenik 96:13-711
6Istra 1961 96:15-911
7Osijek 99:12-310
8Gorica 99:15-68
9Lokomotiva 98:15-78
10Slaven Belupo 98:13-55

Izdvojeno

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!